Dn. zapis br. 18,39

ja sam njemu lijepo rekla.
nije to sastrugano do zemlje,
ostalo je cementa,
sve će se stisnuti
tko će to micati
a on je radio štenge
sam i bio je umoran
a i inače je nedokaziv
a moj muž je umirao u bolnici tada
ja nisam mogla
još i na betone i cemente paziti
kad si sam
jebeno je sve konce pohvatati
fizički ne možeš nego osnovno
on je umirao
dijete je samovalo doma
misleći da će tata ozdraviti
a on je betonirajuć štenge
izbetonirao i pola našeg vrta
i tvrdio mi da će sve počistiti i odnjeti
i jeli tako bilo
nije
Danas sam cijelo popodne
ja
razbijala beton
jebem mu mater betonu
vrtu
imovini
kući
onom što se željelo napraviti
a nikako se nije uspjelo
i jebem ti život
toliko planova
i nijedan se ne riješi do kraja
ili kako bi želio
niti jedan
i tako ja danas
potpuno neprimjereno za mene
razbijam beton,
imam razbijačicu leda
lopatu
i motiku
pijuk mi je ovaj genijalac odnio na grunt i nije vratio
jebiga zašto bi drugima
vraćao njihove alate?
tako da sada skrivam preostale stvari i držim pod ključem
i razbijam beton
i ne znam jesam li više bijesna
tužna za mužem
ili rezignirana jer to moram ili sama napraviti
ili nekom platiti
još jedna od bezbroj stvari koje treba platiti
i što nađem u zemlji?
Ajd ,pogodite

nađem komad ametista, neobrađenog.
fak d dak
ametist u mom blatu.

To si računam kao znak.

Bum ga fotkala.