o narančama kao metafori života
utorak, 18.02.2020.Volim crvene naranče.
(Volim svo crveno, i pače, što ljubičastije voće.
Nebitno.)
Došle crvene naranče i u naš kraj svijeta.
Ove godine tamanim naranče kao luda,
tri odjednom je minimum..............
Zato, uzmem dvije vrećice,
to su one već pakirane.
Još ih pomno proberem,
jer neke su bile trule,
i tako. Dam si truda. :))
Doma,
sa žaljenjem (i čuđenjem kak mi je uz svu pažnu to uspjelo) ustanovim
da sam uzela jednu vrećicu crvenih, ali drugu običnih!
No ajd, pojest ću. Kaj sad.
I što se pokazalo............
u vrećici sa crvenima nije bilo niti jedne crvene. :))
U vrećici sa običnima sve su crvene i boženstvene su. :))
E, sad vi meni recite!
I tako,
svako zlo za neko dobro,
najbolje ne misliti, nego se prepustiti slučaju.
Kad puno misliš, obično puno sprtljaš.
(Bonus:
sad bi se moglo u crkve
(umjesto 'moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh')
uvesti
'moj bad, moj bad, moj preveliki bad'.
Skroz je prikladno.
A i suvremeno.
:-P)
komentiraj (11) * ispiši * #
