17.2. do 10.3. u Ribama
KAKO ĆE TO UTJECATI NA VAŠ ZNAK
Naslov (ovog dijela) posta:
Taksist mi je odvalio žmigavac i moguće spigao lim.
Okej, od danas je Merkur, dakle simbol razuma, smisla, logike, komunikacije, otišao urikverc
(samo prividno, bilo bi guba da je zapravo)
očekujte sranja kroz gusta granja
i sve vrste zajebanih situacija,
te otežanih i odugovučenih rješenja istih
(živeći u Hrvatskoj,
gdje se sve i uvijek otegotno rješava,
zaključujem da je prilikom stvaranja
mile nam domovine,
na datum kad je rođena,
mnogo toga išlo urikverc.)
Urikverc događaji,
nek ne čita tko ne voli psovanje,
priče o Onoj strani,
mene.
Dakle,
već duže primjećujem da me jako pomućuje
poljuljava
kada moram kontaktirati sa svojim starcima,
voziti ih nekud,
(više ne toliko sa Nonom,
ta situacija se stabilizirala kad sam u sebi osjetila mrvu sućuti za njega
onom prilikom kad mi je ispričao
da godinama nakon smrti svoje voljene supruge
prilikom preranog buđenja u mrak NE pali svjetlo da ju ne probudi,
da bi se sa očajem sjetio da je više nema uz njega.)
I majka i tajka su u svaki svome specifičnom modusu,
u kojem stari kao beba zahtjeva stopostotnu pažnju
i ne jebe živu silu jel to prilično u odnosu na situaciju,
nego se od 0-24 ponaša kao malo dijete ,
dok majka od 0-24 diže frku oko svega,
neprestance govori,
bez točke i zareza
i uzrujano viče oko svega i zbog svega.
Strašno su naporni,
i to zato jer čine jednu napetu, posvađanu atmosferu,
koja iznjedri razne neugodne materijalne manifestacije.
Već sam im,
jer sam ludila od toga,
apcigala vožnju u crkvu u 10 ili 11:30 nedjeljom,
jer je stari prespor da izlazi iz auta usred jezive gungule auta i ljudi,
da sad ne opisujem......kao prava zla kćer
koja onda pizdi na sve ove likove koji idu u crkvu,
svi mi idu na živce,
prepustila sam kormilo svojoj sestri.
Danas pak sam kao skupljala mamu iza (njene) gimnastike,
i bila bih se sparkala na stranu ceste,
da ona kao navinuta nije krenula pred auto,
pa sam tako nedefinirano stala usred svega
(sa svih strana me se moglo zaobići)
i ona je ulazila
istovremeno rješavajući svjetska pitanja zemljišta,
drskih susjeda,
nevjerojatnih zakona RH na telefonu,
i govoreći meni kako je jako dobro, jer je stigla popiti kavu,
dok se prema nama bočno, gmižući približavao taksist
urikverc
i ova glupa mazda čiji gumb za trubu
(DA! jebena truba je na jebenom gumbu,
nema onog normalnog
da nasred volana tresneš i truba trubi,
jer imam jebene zračne jastuke)
ne možeš napipati trubogumb
ukoliko volan ne stoji u centru,
a jasno da ne stoji ak si zapelao udesno,
onda stoji jebeno nedefinirano neuhvatljivo NEGDJE,
i tak je taksist urikverc gmizao prema meni,
ja sam sa nevjericom gledala kako stiže
mama je trtljala, trkeljala i pričala o kavi
i on je dao gas,
i tresnuo me.
Onda se ispričavao da ga je zaslijepio auto odispred,
što je istina najvjerojatnije,
i sve pet, sve budemo dogovorili,
sve će platiti,
oš ovak, oš preko police,
ali ja OPET IMAM ZAJEBANCIJU S AUTOM.
Odlučila sam prodat auto i više niš ne voziti,
(dok ne dobijem novi auto).
A tada samo do vrtnog centra po biljke,
do šopig centra po grudnjake i hranu i do groblja.
Više nikog ne vozim doktoru, više nikog ne vozim u crkvu.
I kaj je najbolje, moja mama i taksist su se sretno prepoznali,
jer on inače nju vozi često kojekuda,
došlo mi je da plačem,
i plakala sam.
---------------------------------------------------------------------------
Naslov (ovog dijela) posta:
Kako je moje duhovno vodstvo poslalo pomoć koju sam zahtijevala
Prezirem sve ono kad moraš imati muške ruke,
i nije predviđeno da razum i postupak mogu riješiti stvar
nego moraš imati i silu i grubost, što u rukama, što u duši.
Kao da nije predviđeno da slaba osoba,
ili nježna osoba,
moraju obavljati sve moguće vrste poslova.
Jasno, ne govorim o zidanju, ili dizanju utega,
nego o običnim kućanskim , širokoupotrebnim stvarima za sve ljude.
Tako smo kupile police, komada dva, u Bauhausu.
Gledala sam da budu što trajnije,
po nekoj mojoj logici,
i nije mi padalo na pamet
da bi slaganje predstavljalo problem.
I onda smo došle doma,
ručak, ovo, ono, kajjaznam,
i već se smračivalo kad sam krenula
(a to su police za tzv.kućicu,
točnije šupu)
u razgled kupljenoga.
Ne moram reći da na slikama uputstva za slaganje
ima stvari kojih uopće nema u paketu,
da nije pomoglo što sam čorava ko šišmiš kad padne mrak,
a činjenica da je stvar proizvedena u Češkoj
samo me demoralizirala,
iako, ako se ne varam, 'A je to' je Slovački crtić.
Ukratko, pokušala sam,
bar za probu,
jer je odmah bilo jasno da trebam danje svjetlo za pravo slaganje,
nagurati gumu koja treba biti nataknuta na nogu od police.
Naravno,
to je vitoperasto, i to se čekičem nabija gore,
nije onak normalno da sjedne i da klikneš,
nego treba grubo,
i to kad treba grubo,
ja smjesta popizdim.
...sve po spisku onom koji je to osmišljavao.
I tako, u momentu očaja,
zvala sam Bauhaušane, da njima malo kukam,
dečko je , onako zabrinuto , rekao.
'a šta, VI ćete to slagati!?'
da, jebote, ja.
Kad ti nećeš doći, kaj je to tak čudno kaj ću ja slagati?
U pič mač.
Ukratko, takva bijesna,
kakva sam i sada,
samo iz novog razloga,
obratim se svojim Duhovnim vodičima,
za koje uglavnom svi vi mislite da su moji imaginary friends,
i da sam ja , blagorečeno ludara,
(umjesto da probate kontaktirati sa svojima,
pa da se uvjerite)
i kaže,
dobro, kužim, dogovoreno je,
sve moram sama,
ali MUKA mi je od tih auta,
(ko da sam znala), i tih kuća, i tih majstora, i tih novaca, i tih obavljanja,
i odzračivanja radijatora,
i ključića za to
i cijevi
i tavana
vrta
i posla
i stalno stalnostalno svega
muka mi je od jebene police
i sile koju nemam da ju složim
JEDVA sam ih uopće u auto stavila,
još jedvitije donjela u kuću
jebemti NEĆU TOOOOOOOOOO
izvolite mi sutra poslati nekog za pomoć,
ja , evo, budem nastojala složiti,
ali mi vi izvolite poslati nekoga,
ja obećavam da neću odustati,
makar djelove špagom vezala jedne za druge,
selotejpom,
neću odustati, obećajem,
ali vi izvolite obaviti svoj dio posla.
I tako, sinulo sunce idućega dana,
dijete spava u kmici pod roletama,
'ne budi me dok se sama ne probudim',
ja sve iznjela na svjetlo,
i počnem,
i skužim utore,
koje po mraku uopće nisam vidjela,
i slažem to nekako, nije loše,
probudim dijete nasilu,
ipak ti netko nešto mora pridržati, i tako mi složile prvu,
i nosimo je niz štenge u šupu -
I čuješ odiza
'a kaj vi to radite? trebate pomoć?'
Iznikud se pojavio moj buraz,
on ne stanuje tamo samo da se istakne činjenica,
i kaže
'daj to meni,
ja sam šesnajst ovakvih složio,
nije loše, al ja ti znam bolje,
to ti samo ide ovak cap.cap,
i fakat,
iduću smo složili utroje za pet-deset minuta...ko lemingsi kad su produktivni...
Volim svoje imaginarne frendove i svog neimaginarnog brata.
---------------------------------------------------
Noćas sam,
u snu , čula svoga muža.
Obratio mi se tako glasno,
a ne kroz ideje,
misli i osjećaje,
kao da mi stoji uz uho,
da me to totalno snebilo,
poplašilo, iznenadilo ,
ono!!!!
Smjesta je stao,
da se ne splašim jače,
ali , fantastično je to!!!!!!
------------------------------------------------------
Glede auta,
to nije slučajno,
računam da ima dobar razlog da se to dogodilo,
koristan za mene, samo još uopće ne mogu vidjeti , iz svog ugla.
Dajem stopostotno povjerenje.
Post je objavljen 17.02.2020. u 21:14 sati.