Imbolc, Svijećnica

Imbolc, Svijećnica

Na pola puta između zimskog solsticija i proljetnog ekvinocija.
Na pola puta između Božića i Uskrsa.
Danas se pale ostaci Božićnih zelenja,
mi ih ne palimo jer zelenja nismo imali o Božiću.
Mogli bismo paliti suho dračevlje iz vrta,
al po ostacima znam koje su biljke u kojem škafu,
a sve to kanim preseliti u zemlju,
sada kada sam dobila novi komad vrta za urediti.
Pa mi služi kao putokaz.......

Znakovito je to sa vrtom,
novi komad,
koji mi je uvijek pripadao,
ali nikad nije bilo vrijeme (dok se fasada nije zgotovila,
i pripadajuće akcije)
da se tu nešto sadi.

Bilje košta,
a tek sad se ti djelovi zemlje neće više dirati.
Novi dio vrta,
samo na mojoj odgovornosti,
samo po mojoj želji,
smatram da je genijalan simbol
za novi život
koji mi sad valja živjeti.

On je prazan,
sada je čist do kosti,
ali nije neplodan.

Imam veliku želju,
to mi je glavna furka,
učiniti od njega nešto tako lijepo,
da svakome zastaje dah.
Nešto cvjetno, bujno,
divlje, u bojama i neodoljivo.
Govorim o vrtu,
a života što se tiče,
nadam se da će se na njega ta vrtna krasota preslikati sama od sebe,
na koji god način.
To puštam da se riješi samo od sebe.

Kao početak, i prvi korak u tom smjeru,
danas sam bojom za beton obojala pod u vrtnoj kućici.
Crno.
Cool!!
Kad se osuši,
alati i vrtne potrepštine idu unutra,
to je početni dio procesa raščišćenja nakon majstora
i buduće sadnje.....

Farbala sam i vrtnu željeznu klupu,
i balkonsku ogradicu,
i sutra to repetiram, jer je potrebno.
Prezadovoljna sam ovim toplim vremenom.