9:58

Izgleda da nas vode na izlet. :)
Idemo na kratki put!
Idem na put koji NIJE službeni, o zar i to postoji.
Bit će to kratko i slatko, tri grada u četiri dana,
tempo i lokacija određeni osmisliteljima puta.
Bit će zanimljivo, ali svejedno i u svakom slučaju - hvala im :))

Treći u nizu, na sam Uskrs,
Prag.
O moj blagi Božiću,
na sam spomen,
ne mogu više prestati zamišljati staretinarnicu
gdj me u mojoj mašti čeka
korišteni špil tarota,
nadam se prljavim i mračnim
pokockanim Meyrinkovim ulicama.

Nadam se, nadam se, nadam se.


U nadi i guglanju
naišla na
na primjer ovakav link


Ili ovaj video.....















---------------------------------------------------------------------------------------------------------------







Jučer navečer na poslu
strahovito me pogodilo
skoro sam plakala
vidjeh jednog poznanika
znala sam da je bolestan
(još mi je Vedran to rekao
I još sam ga srela prije ljeta prošloga
u okej formi, veseo, javio se,
što ti je vanjska fasada, koja f***ing veselost)
kako jedva jedva hoda koji korak
dok mu guraju kolica
preko štengi
u strašnom je stanju
a sva strašna stanja bude sva moja sjećanja
na naša strašna stanja
toliko mi je došlo žao njega
strašna tuga, strašno...
I sjetila sam se jednog dečka iz bolnice
mlađi i od mene,
bolnički poznanik mog muža,
umro je u 2017oj,
kako su si bili dobri,
kako su se lijepo razgovarali,
kako je bio vedar i živ
dao nam je adrese za pogledati ograde (oko kuće)
čopor familije oko njega
žena i dječica
stalno su ga hranili zdravim stvarima
metastaze na svemu
kako je strašno strašno potreslo mog muža
kad su mu (usput) rekli
-kako to već biva
dođeš na kemoterapiju
i čuješ i vidiš sve što ne želiš ni čuti ni vidjeti ni znati-
da je otišao.....

Ne znam zašto ovo pišem,
vjerojatno da istresam iz sebe.

Tako mi je žao, žao, žao, za sve.









-----------------------------------------------------------------------------------------------








Jučer, višestruki cajgeri, to je nova moda,
16:16, 3113, ti si mi u krvi, stalno, stalno to
jučer sam bila tiha, sve se ugasilo u meni
kao da je kamen pao sve do dna
u neku dubinu
gdje je tiho
gdje ne dopire svjetlo
tiho
tiho
ne mogu do tamo