75i.

Večernji edit, 23:49 - 00:27
Post je prvotno bio
Samo slikica SpužvaBoba
i dvije rečenice povrh.
Sad sam dopisala malo ispod slike,
A slijedi i slovo o ostalom.
Mužić, nadam se,
Stiže krajem tjedna.
Mobitel je prepun fotki,
Nadam se laptopu
(Toj staroj ragi)
Toliko da slike mogu povaditi van.....
A i fotić će doći :))

Iako mi je um rogoborio
I kalkulirao
I opirao se
Moje tijelo i moj duh
Uhvatili su se ovog godišnjeg
Ovog mirisnog zraka
Ove noćne tišine
I dnevnog cvrčanja
Ovog kamenja na plaži
Kao utopljenik slamke.
One zadnje,
Koja je više nada nego realnost,
Ali ipak jednako živa,
Ako ne i optimističnije, jače živa.
(Ponekad
Gledajuć unatrag
Sama sebi kažem
Bože, stvarno kenjaš kvake
I dramatiziraš besramno ovdje.
Ali vadi me da u stvari
Nikada ne lažem.
Sve je nepatvoreno i oriđiđi.
I nekako sam se oslobodila.
Dobro, dalje.)
Kao ono kad se baciš bezrezervno
U nešto što si tisuću godina čekao
Da se dogodi,
I kad se konačno dogodi
Baciš se svom silom
Bez zadrške i sekunde gubljenja vremena.

Upalila sam svijetlo da utabam komarca
A kad tamo gušter me gleda sa zida.
(Ajd, bolje nego škorpion).


Običnim riječnikom,
Neobično mi odgovara ovaj godišnji odmor.
Odmor je nešto što sam zaista trebala.


Kaže mi mužić da je pojeo prvi zreli paradajz.
Kaže, naravno, da ne može doć k sebi
Koliko je to divno i prefino
I neusporedivo s dučanskim paradajzom.
Naravno da nije usporedivo......

A sad idem spavati! :)

Žao mi je da naši nogometaši
Nakon svog tog truda nisu osvojili zlato,
Ali i srebro je stvarno lijepa nagrada,
Važna pozicija,
Onima koji to vole.
Nakon što smo otišle iz birca
U kojem smo sa ostatkom sela
gledale tekmu,
Izbila je tučnjava. :D
Žao mi je da smo to propustile,
E da smo samo znale........ :)))



Laku noć. :)
**********************************




























Iz druge vremenske zone. :)
Zato dan zakašnjenja. :)