U Rimu,
u hotelu,
u krevetu,
spavala sam,
i u nekom polusnu, kako se čovjek već vrti oko sebe,
i dodiruje oko sebe,
tako mi je ruka zalutala pod jastuk
i napipala nešto MEKANO.
Neku kuglicu mekanoće.
Mokre!!!
U normalnom stanju,
vjerojatno bi histerično vikala,
ali u snu/polusvjesti,
samo sam pokušala otrti prst o plahtu i dalje se onesvijestila.
Ko po nekom protokolu,
probudilo me u 4:18,
to je sad uobičajeno vrijeme,
pa sam ustala,
upalila svjetlo na mobitelu,
i išla gledati
ŠTO mi je to pobogu pod jastukom!?????
Komadić nečeg mekanog,
prsti su mi mirisali na neku kemikaliju
mokrine kao komad svježe narezanog đumbira.
Nisam imala snage boriti se sa čudnim stvarima,
pa sam legla i ponovo se obesvijestila.
San:
Sanjala sam Vedrana,
i ne znam puno više o tome reći,
osim da sam ga u maniri
'samo još malo, čekaj samo još časak'
grlila,
i privijala svoje lice uz njegovo,
i onda ga više odjednom nije bilo
i ja sam htjela plakati,
bilo bi lakše da sam mogla,
ali ne,
nego sam nekako cvilila,
mučno tulila, ne znam, stenjala,
i to tako glasno da sam se probudila.
Dijete je,
da, bila je samnom na putu,
ipak prespavalu svu tu jebenu radnju.
Sljedeće noći
imali smo sreću biti na putu,
pa nisam oka sklopila do pola pet,
a kad jesam,
bilo je to ponovo hiperumorno spavanje.
To je najbolje spavanje, jer u njemu nema sna.
A prošle noći,
koja je trajala sad do nedavno :D
blamaža samo takva,
nisu dovoljni ovi pretužni sni,
mora ih biti i neugodnih;
Dolazim u knjižnicu
koja se nalazi u (zamišljenoj) školi moga djeteta,
gospođa me ispituje za neku knjigu,
uto se pojavljuje neki učitelj,
koji je nekako vezan uz tu knjigu
(možda je profesor te tematike, ili tak nešto)
i meni je superneugodno kaj nisam ni čula za tu knjigu,
a kamoli čitala,
ona dirigira tog čovjeka da mi radi društvo i da mi pokaže to štivo i tak,
meni sve neugodnije od neugodnog (Zbog mojeg neznanja).
To nekak prođe.
Ne znam koji vrag me PONOVO tjera u tu knjižnicu.
Evo me opet,
opet nekaj tražim,
i opet taj frajer.
I opet,
'jeste li čitali tu-i-tu pjesmu?'
jednostavno se samorazumljivo prikrpa ,
kao da sam tražila pomoć ili društvo,
'Molim?, ne, naravno da nisam,
nemam pojma ni o čemu, očito,
i frajer nekako hop,
opet mi donosi knjige,
I šta ću,
sjedam na fotelju da pročitam tu pjesmu,
a on je nekako umoran.
Osjećam njegov umor,
i ja kažem,
pa lezite se tu na fotelju,
i nije spretno,
pa ovak,
pa onak,
'dobro, stavite glavu u moje krilo'
i on posluša bez pogovora.
I tako se nalazim u knjižnici,
s nepoznatim likom i njegovom glavom u svom krilu,
ja čitam pjesmu,
on spava/ugodno je ugnježđen.
Pjesma ide ovako
(a neš ti pjesme...)
O!
m
m
m
m
m
m
mm!!
(i onda malo nekog teksta ispod,
i sa uputstvom autora ispod svega,
kako ove emove treba čitati, doživjeti kao negaciju)
I dok ja pokušavam savladati te emove u sebi,
da mi zvuče kao negacija,
i pokušavam na razne načine),
stižu ljudi,
zvonilo je,
mi smo u školskoj knjižnici,
jedna prolaznica s veseljem dobacuje
'o, ovo je obiteljsko čitanje ovdje',
ja ga drmam da ustane i makne se,
nezgodno je ,
ovo je škola mojeg djeteta,
moglo bi joj biti nezgodno,
on ustaje,
primjećujem da je TO BILO TAKO UGODNO,
to kako se navalio na mene,
i on zna da je bilo ugodno
(nije glupav),
i ode on.
Nemam nikakva emotivna potraživanja spram njega,
jednostavno sam uživala u fizičkom kontaktu
(iako sam se do toga pošteno blamirala svojim svekolikom neznanjem,
premda je cijeli san bio prožet osjećajem
da sam ja energetski nekako u superiornom položaju,
i da je u stvari moja riječ njegaova zapovijed).
I onda počne;
napale su me žene,
njegove valjda kolegice,
dolazile su jedna po jedna sa prijekorom da je on oženjen.
Da to uračunam u svoje akcije.
Znam li uopće ja to?
(mislim si, valjda i on to zna?
ne liježeš drugoj ženi u krilo,
bez da zna da si zauzet,
a onda svaljuješ na nju krivnju)
(iako nije bio on taj koji je krivnju svaljivao,
a bome nije ni bila svaljivana na njega,
nego samo na mene,
i to je bilo kao da pokušavaju u meni izazvati
neki potpuno neprikladan osjećaj,
koji nema veze sa mojim životom, mojim djelima)
(mislim si, ovaj razgovor trebaju s njim obavljati)
Još jedna kaže
'profesor Taj-i-Taj '
na što ja pitam 'Tko?',
jer, nismo se imena dotaknuli :)))
pa po njezinom nastavku zaključujem da o njemu govori.
Uglavnom,
gledam ih potpuno nedirnuta njihovim optuživanjima,
ne mogu se niti početi kriviti, ili sramiti, niti je to važno.
Idem doma.
Toliko o snovima.
Gotta go!
Videa iz prošlog posta,
i linkove,
valja uzeti sa potpunom ozbiljnošću.
:))))
Post je objavljen 25.01.2020. u 11:46 sati.