Prve stvari prvo.
Tata je uspješno pregrmio montažu pacemakera.
Hincast je, ne sluša sestre,
maše lijevom rukom i slično.
Danas mu je skočio šećer,
jel od šoka
il od vagona kekasa pojedenih, tko će znat?,
on je i od mene gori po tom pitanju.
Ide sutra doma,
osim ako slučajno nekaj ne bi bilo.
Danas je napunio osamdeset godina,
kud ćeš ljepše,
novi aparatić,
nova krunica mu je stigla iz Rima,
i magnetić za frižider
i okrugla brojka.
Sad se pitam,
:))
smije li taj magnetić u njegovu blizinu?
Idem guglati.
Mi smo pred zoru stigle s puta,
mirno smo letjeli,
auto je lijepo upalio,
spavale smo do tri.
Palačinke, juha,
dijete je već izašlo van,
a ja si sve mislim
da se zavalim pred tv,
i dalje mi se (opet) spava.
Mislila sam da ću orno van,
obići sestru i to,
ali ako još uspijem koju slikicu nalijepiti na blog, dobra sam.
A sada,
jer ostale svtari koje valja obaviti
uglavnom ovise o drugima,
svoju pažnju usmjeravam na cvijeće i vrt.
Shvatila sam,
pregledavajući fotke
i njihovu lošu kvalitetu čak i sa mobitelom,
da više ne umijem slikati.
Gotovo je.
:))
Pelin
Marina Jacobi,
svega tu ima,
malo je teže
naročito lijepo oko 1.22.22
Post je objavljen 24.01.2020. u 18:40 sati.