00:32

srijeda, 12.12.2018.

Noći su mi uglavnom čudno aktivne.
Uz poneko sjećanje na san
U kojem se uglavnom grlimo i ljubimo
A vrlo malo razgovaramo
Ipak se najčešće
Probudim sa osjećajem
Da sam odradila puno neke akcije
Koje se ne mogu prisjetiti
Jer je na nekom rubu svijesnog doživljaja
Kao da sam obišla mnoga mjesta,
Srela i razgovarala sa mnogo ljudi,
Ko kad odeš sa cjelonoćnog tuluma.
Buka ti je u glavi,
Energija ti je ko ćušpajz
Ali ne mogu se sjetiti ničega točno.
Noćas je bilo neko
Razmišljanje o prstenu u snu
Naime ja već 2 mjeseca
Bez skidanja nosim naše vjenčano prstenje
Na lančiću oko vrata.
I nikad se nije lančić spetljao,
Do jutros kad sam ga
Napipala skroz začvorenog oko prstenja....
Nisam ziher kako se mogao tako temeljito začvoriti
Dok mi je bio oko vrata.
Nisam ga cijeli dan uspjela nimalo niti popustiti,
A kamoli otplesti.
Čvor i gotovo.




I kaj da velim
Zvučat će kao da lažem
Legnem u krevet sada,
Nakon što cijeli dan
Na vratu nosim sapleteno prstenje
Počnem pisati ovaj post
I prsteni zazveckaju.
Popipam ih - otpustili su se.


Djevojče komentira:
Isuse, it is so creepy.
A šta ja više znam, kripi ili ne.