15:09

Poslao mi je frend jednu sliku,
otvorila sam je taman u ponoć, pred spavanje,
ahhhhhhhh
moj muž i još jedan drugi frend,
na poslu,
možda prije šest mjeseci.
NE IDE MI U GLAVU.
Smije se na slici
i prati ovog drugoga koji grinta
pogledom i pažnjom ....

Sjećam se kako sam bila ljubomorna
na sve te njegove frendove oko nas
uz sva prežderavanja
uz sva nevođenja računa o zdravlju
uz sva prigovaranja
uz sve ispraznosti,
oni su živi i zdravi i nemaju pojma koliko im je dobro
a moj dragi
nakon godina paženja
i lječenja
i trpljenja sranja, na sranje, na sranje
srca punog brige
i ja isto
promatram ga i skeniram svaki dah sa strepnjom
svaki tren pun je pitanja
pun neizvjesnosti
a oni se žale na ovo, ono, novce, djecu, gluposti....
Kako sam bila ljubomorna.
I sada sam.
Nisam do bivanja sa svojim mužem
uopće poznavala što ljubomora znači
i kako to je
a onda su krenuli (očito) strahovi od gubljenja.....

I danas,
poslije posla i ručka kod staraca,
otišle smo u šumu
najviše MRZIM vidjeti kako dvoje hoda šumom
(nema boljeg mjesta za hodati)
držeći se za ruke
(nema boljeg načina).

Koji sretnici.