Jučerašnji dan bio je gadan.
Jučer sam imala veliki poriv jednostavno se napiti do zaborava.
Jučer je bio za mene onaj prvi dan
kada NE MOŽEŠ gledati u ono što jest
jer ti je svega toga što jest dosta, muka ti je
previše je, previše.
Naravno, jučer je bio jako aktivan dan.
U rano jutro Nonota izvela na kavu,
napravile jedan kolač,
ručale kod staraca
napravile medenjake,
okitile bor
čistila
akcijaakcijaakcija
dogovorila susret sa nekim Vedranovim prijateljima
to spada pod ono što se mora nije teško nego se mora obaviti - ideju
ali sam se uhvatila kako sam bijesna na sve to skupa
Jučer jednostavno nisam smjela dopustiti
ideji da je Božić a da ga nema
pristup u svijest,
nisam to mogla probaviti.
Ljutiti se, kako stereotipno ,po rasporedu simptoma žalovanja, je bilo LAKŠE.
Al ne u smislu,
ljutiti se na muža jer je umro i otišao,
nego sve to ostalo je PREVIŠEEEEE
Pa sam se jako jako željela napiti do besvjesti
ali nisam mogla.
Dijete je u kući.
Pa sam željela tamburati oko ponoći, ali mi Dijete nije dalo.
Onda sam bila bijesna na Dijete,
kao reprezenta onog Nekog Drugog,
Vanjske strane koja stalno nešto hoće od mene.
I koja stalno natura okvir JEBEMU.
Post je objavljen 24.12.2018. u 09:57 sati.