tek kad naizgled ( jer oni su uvijek tu, kraj nas ) ljudi nestanu, pojavi se ta preosjetljivost, odnosno možda je bolje reći - prava osjetljivost. i posebno se tada odrazi kada uočimo te brižne momente. ostavio ti je hrabrosti za ostatak ovozemaljskog života. i još puno toga ..
06.12.2018. (05:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lea; Dvije istine si rekla; Prvo, zaista zdravo za gotovo uzimamo blagodati koje primamo; za sve ugodno i lijepo, drsko predmnijevamo da je normalno, da nam pripada nekim izmišljenim automatizmom..........i tek sa odmakom ispravno sagledamo. On je bio posebno 'kućanski tip'; ko da smo bili dvije žene. :)) I jako je vodio računa ne samo o svojoj/našoj djeci; bolje je poznavao tekuće školske i ine situacije naših nećakinja (npr.), nego njihov vlastiti ćaća. Drugo; i on, i naša kćer moji su veliki, veliki učitelji. Vjerujem da on to zna; strahovito mi je u nekim.situacijama dao vjetar u leđa, potporu, stalno mi je tupio 'zauzmi svoj prostor'. (Jer ja sam bila odgajana da ustupim drugom sve svoje, ali do za mene štetnih razmjera)..... i tak. Pozdrav, draga Lea!
06.12.2018. (23:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
robyn
tek kad naizgled ( jer oni su uvijek tu, kraj nas ) ljudi nestanu, pojavi
se ta preosjetljivost, odnosno možda je bolje reći - prava osjetljivost.
i posebno se tada odrazi kada uočimo te brižne momente. ostavio ti je hrabrosti za ostatak ovozemaljskog života. i još puno toga ..
06.12.2018. (05:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Lea;
Dvije istine si rekla;
Prvo, zaista zdravo za gotovo uzimamo blagodati koje primamo; za sve ugodno i lijepo, drsko predmnijevamo da je normalno, da nam pripada nekim izmišljenim automatizmom..........i tek sa odmakom ispravno sagledamo.
On je bio posebno 'kućanski tip'; ko da smo bili dvije žene. :))
I jako je vodio računa ne samo o svojoj/našoj djeci;
bolje je poznavao tekuće školske i ine situacije naših nećakinja (npr.), nego njihov vlastiti ćaća.
Drugo; i on, i naša kćer moji su veliki, veliki učitelji. Vjerujem da on to zna; strahovito mi je u nekim.situacijama dao vjetar u leđa, potporu, stalno mi je tupio 'zauzmi svoj prostor'. (Jer ja sam bila odgajana da ustupim drugom sve svoje, ali do za mene štetnih razmjera)..... i tak.
Pozdrav, draga Lea!
06.12.2018. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
sad nema veze kako si bila odgajana, sad - znaš -
najljepše je kad u jednom suputniku nađeš sve, rijetki su oni kojima se
to posreći..
07.12.2018. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
da, i djeca nam mogu biti veliki učitelji, itekako.:)
07.12.2018. (10:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...