blog counter



easy

ponedjeljak, 14.10.2019.

lijene oči




crveni zalazak, sunce
oči se lijeno pomiču, tu je, dolazi..

siva sjena u dubokom snu
intenzivno me preplavila prepolovljenost
isti tonovi skladnih tjelesnih proporcija
i psi koji plivaju, vrući kamen, odmorište od hodanja



Ispod stopala niču oči
Prije nego sretneš začinjenu ljubav
Povratak tebi i toj biljci bambusa koja se uvija
Razumiju oni koji vole












- 07:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 08.10.2019.

Nekad, želim biti jedina...



Jaki vjetar pretvara se u lahor, hodamo zajedno kroz noć
I nismo otoci
Poruke među granama i zgrada obiluju životom
I nitko nije otok
Drugi svijet postoji
Želim ostati u istom, s tobom
Sa nikim između...















- 11:13 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 05.10.2019.

bit ću



Bit ću noć kad se pretvori u dan
Najezda zrikavaca oko tvoje popodnevne ležaljke
Bit ću češalj koji jutrom skita po tvojoj kosi

I kao melem obilaziti jagodice tvojih prstiju
Dok umočene u moje disanje
Ko prepelice klepeću krilima

Bit ću zamah u kojem sniježna gruda leti
I pogađa limene golubove i staklene flaše
Bit ću vagabundo da što prije pokucam ti na vrata

O, kad bih bila vreća crvene smole
Lopticama bih se igrala oko tvoga vrata
I vezla ti usnama monograme po usnama

Kad bih pijesak bila zlatno žuti
Uvukla bih se u stakleni sat na ormariću uz uzglavlje tvoje
I pored tebe curila vječno

























- 09:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #




golubovi, krovovi
i mrijestilišta riba
u ljubavi
spavaju












- 00:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.10.2019.

Ti Divni porotnici


zatrpana
ta toplina, i u njoj jato uzdaha
ti divni porotnici
uronjeni u mračnu samoću

rastvorena, ulaziš u mali krater
i mi natapamo svijet
jesam li bila jedna od onih
prijevarnih, nametljivih

neumoljivo zavijaju uzbudljive pozicije
pokorenih
nezasitan čin postojanja
koji nit ne slutiš

prodor u vlastiti znoj
neprestano teče
lajem i sanjam tvoje prostrane ogrebotine
tvoja crijeva
i oči koje pletu
pletu pozornost

pokrivač od tisuću prnja
smiruje gomilu
naše grimizne podignute usne
upijamo iskušenje
pokazujemo

oguljeni, odvijamo se, i bacamo trnje
ko obraćenici iz misije
prijete nam da ćemo umjesto tjelesnog
matematiku imati
a mi prilazimo bogu planina

služimo pokretu, dugujemo isprike
priručnici su nam pokloni
i blaga drama raja
ulazi u zadnji stih





- 00:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.09.2019.

intermezzo ili vrijednost izvedbe



zabilježena noć. u dnu tvojih očiju ima jedna neosvojena slika prštavih valova.
i dok sjediš na kauču, ukrštenih nogu, sa olovkom u ruci, ja slutim tvoje iznenađene i vlažne
prste.
satima slomljene žice probijaju se kroz tvoje sljepoočice, a ti si negdje zatomio referentne točke
slasti.
i duboko, u sebi, ti snivaš o mom valovitom tijelu.
prštanje tvojih trepavica, i drhtave dlačice na tvom trbuhu, i ja nijema, raširena, zamračena,
i očiju u polusnu, tipkavog senzibiliteta, samo tebi svojstvena.

kako da se ne ponavljaju glasovi, i kako da miruje dikcija ustoličena na tvom čelu, dok goropadno
urezuješ moje ime u vijuge svoje svijesti, i dok cvijećem uokviruješ moju sliku, koja ne govori
ništa, osim da te želi.
u ulicama noćnog grada zaspala su stakla iza kojih se množe statue, ne pridaje važnost
tjelesnosti, umire priroda, pričaju tek poneki uz zvuke ždralova.


tajanstvo jagode se uspinje prema tvojim ustima, i hvata ga blagost moje krvi, mirne.
a ja sjedam među tvoje bokove, među prijesne tvoje primisli o propadanju troje.
i ti se smješiš, kao poludjeli alvaro, u ničijem carstvu, svojim strastima opijen, smiren.
ulaz u ludost već je davno zakračunat. mi smo orhideje u epruvetama.
slasti iz starog egipta se po nama oblizuju.


danas preklinjemo mitološke likove da ručaju s nama jastoge. i da proljeće obmanu donese,
kao da je ljeto, u kamenoj spilji punoj latica i sunca.
naša hijerarhija uzalud traži vladara.
a koji, poput skladne i hladne stražarske struje lebdi među nama.

sluzavost mesnatih školjki raste iz naših pora, dok karamelom odiše
tvoja kosa i moja koža. ona misli da je slobodna, nakon svemoćnog rituala
izribanog sutona,
a on, od kamena i tirkiza i nožnih narukvica koje se njišu pod njenim koracima.

tvoja kosa i moja koža laju na ribani limun, na ljepljive datulje,
i na crvene obronke rotkvice.











- 00:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

big deal






svijet je stao, iznenada
a mi smo se čuvali praznih riječi,
naleta snijega
i hladnog vira
ruke namočene u rijeku pocrvenjele su
od hladnoće, pahulje su šuštale
i vidjelo se malo ljubičastog neba,
sve ostalo je pojelo sivilo, bjelina, led
i bijela modrina rijeke
morali smo čuti tu škripu pod nogama
da bi osjetili oštrinu litice, svaki svoju dušu
i na pretek odbacili ono što nas je mučilo
i na pretek zadisali u visine, i ponore, pa
među granje
ta bjelina, posvuda, pršti i ledi se, žubori glasno
i skače
ta radost u kojoj se oblici ne snalaze više
niti išta može
prodrijeti do poprišta
bjelina hoda, usana, i očiju,
mi, naše, mi
ja, ti
drveće, vjetar, škripa
crvene ruke, plavičaste usne
drvoredi, grmlje











- 00:12 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Easy