|
ponedjeljak 16.12.2019. 00:01 komentari |
prst u kavi ona silazi niz stepenice sjeća se onih rascvalih ruža, uz pločnik i susjedovog psa koji je nedavno uspavan zbog bolesti, susjed još ponekad dođe sjesti na onaj isti panj komotne hlače od sivog lana ( a ne voli sivu boju ), i široki smeđi remen oko struka, točkasta tamno plava bluza bez rukava leprša oko nje gotovo se čini da i nema grudi u toj kombinaciji i da nije tih bokova ličila bi na dječaka bez trunke šminke, raspuštene kose lenonice na nosu i bakrene isusovke na nogama, a voli i rimljanke, koliko smo krhki vjetar lagano popuhuje, platnena torba se njiše uz bok sve daje oduška sebi, prolaze muškarci u kratkim hlačama jutros je nehotice umočila srednji prst u šalicu kave to valjda zato što je bila obuzeta glavom konja koji je tužno virio iz jednog časopisa još uvijek se maže dječjom bademovom kremom i kremom od kamilice i još uvijek voli slušati rastezljive glasove iz pjesme ono, kad se otežu samoglasnici snovi su uvijek šareni, nema negativa ispod grmećeg vodopada niklo je drvo sada je suho i tamno oko njega se zelene nepoznate biljke i sve okolo miriši na zemlju i vodu nebo daleko odozgo gleda |
|
petak 13.12.2019. 10:01 komentari |
sv. lucija |
|
četvrtak 12.12.2019. 10:00 komentari |
Čovjeka često iznenadi Ono što je najmanje očekivao |
|
srijeda 20.11.2019. 09:36 komentari |
Dlanovi i srca, plivajući, šuteći Volim sve tvoje prste I one ranjene I umorne oči Sve je puno koraka Plavih krila Ne vraćam se Puno događaja U kiši I praznim granama Zaspali nam. Dlanovi |
|
četvrtak 31.10.2019. 09:30 komentari |
Kada izgradiš zid između mojih ruku na moje nokte tada padaju vratovi morskih ptica |
|
četvrtak 31.10.2019. 08:26 komentari |
Odmak Odnosim odmak i zvijezde su moje crveno bijele A mjesec mi se zeleni po jezeru Slike prošlosti s tobom još ne bijele I još te vidim preplanule glave, tijela apolona E, da kamen pričati zna Što bi rekao travnjacima novim i psećim kućicama oko oltara Sigurna sam, i tebe te slike još služe I pitaš se kako to da nismo bili u dubljoj biti zakopani zajedno Ima li dva kraja ova priča I gdje je završilo križanje kad te rahlost opet nudi |
|
utorak 29.10.2019. 00:46 komentari |
Lice iza stakla zapamtila sam mimiku tvog lica i odsjaj jarbola u suton iz tvoje zjenice zapamtila sam noć u kojoj sam tražila i zlatne vale naših dodira pamtim sjećanje na tvoj stas i nježnost tvojih godina zapamtila sam svjetla u daljini, na doku žuta i tamna kao ljubav naša zapamtila sam vrenje na tvojim usnama i iznenadnu boju tvoga glasa ponekad i u ponoć zagrme oblaci i ja sam tu, kao skulptura žičana žena puna lokota i rupa zapamtila sam mimiku tvog lica čupave stijene smeđi tok rijeke ... dok gledam polja suncokreta kako jure pored nas jure i moje misli pune lijevanog željeza i ljepote stranica iz časopisa na tom dugom putu vrte se kuće i nebo gledam ti u vrat koji mirno šuti i ti čekaš da te ponese dodir zemlje i snovitost podneva i ti i ja, kao da ne želimo nikad stići na odredište |