|
nedjelja 30.04.2017. 13:50 komentari |
nedjelja nekako čini se da je svijet pun kako bi bilo da zarotiraš te svoje misli i napišeš a ti možda i danas gledaš na potištene, ovo je pjesma o ljudima koji i danas žele nešto zaraditi nedjelja je oni nemaju nikog da ih dočeka tako mi je izgubljeno djelovao jedan čovjek danas duboko u njemu nije bilo ništa opipljivo gledala sam u prazninu koja se samo zove čovjek krutost koja je trebala izaći iz njega i poduprijeti misao pretvorila se u tekućinu kroz koju sam zaplivala kao kroz muzejsku sliku sjetila sam se tada on je tražio smisao danu bio je tako proziran da se nije mogla primjetiti naoko, njegova ranjivost za koju sam sasvim sigurna da je bila njegov veliki sastavni dio imala sam osjećaj da mu samo treba društvo za cigaretu i da ni sam ne zna zašto je tu gdje jest |
|
nedjelja 30.04.2017. 11:39 komentari |
Najpametniji od svih, po mome mišljenju, je čovjek koji sebe nazove budalom makar jednom u mjesecu. Fjodor Dostojevski |
|
subota 29.04.2017. 00:14 komentari |
zoo uroni u mene, more možda odvezemo se daleko gdje su ceste ravne za putovanje i gdje su brda u blizini izađi iz kuhinje, lišće vani su zvončići od kiše i cijuču zora je, i probijaju se ništavila a ne damo im jutra uroni, u dom, more tamo se čuje podvodni ribolov nejednakih šansi i jedinstvenih želja ona voli kavu bez šećera i pekmez od brusnice koji se sjaji kao namazano platno u zološkom parku glasovi ljudi izgledaju poput hijena i rijetko tko je raspoložen za nježnost, osim djece |
|
petak 28.04.2017. 00:19 komentari |
danas ustrajnost je spletena od dekadencije oblikom slične najnižoj, globalnoj prtljazi a sa oblaka vise lampioni duša i klate se poput snenih kazaljki popodneva ljubičasto svjetlo osluškuje iz smilja, još jednom ćemo urasti u ladanje danas stopilo se more s kišom trunke proljeća u nebo su se svrstale |
|
srijeda 26.04.2017. 22:29 komentari |
easy |
|
utorak 25.04.2017. 00:07 komentari |
noć punog mjeseca skladno ili ne padao je znamen na neku nasmijanu djecu a mjesec još ne, nije ispuštao nadu iz vidokruga žene su bile nasmijanih suza kako su se vijorile pretvorbe i aveti tih izgaženih cesta bez pločnika a mjesec još nije imao namjeru ne, ispuštati nadu iz vidokruga netko je potpuno nepoznat ležao na zadnjem sjedištu auta i pazeći da ne zaspe ostavio upaljen mobitel da mu svira i sukladno tome noć bijaše punog mjeseca ja sam bila kao staza jeka u grlu a ti kao vrabac svijetlećeg kljuna znam, zalazilo je negdje sunce i bilo je sigurno u zraku mnogo propitkivanja o brončanoj boji mog tena prekinuo si jabuku na dva rašpasta dijela i nekima se cijedio ananas niz usta zamisli, oproštaj nije mogao ostati ostala su pitanja divlja trešnja je otežalih grana češljala vjetar mi smo kao gledali u nebo ležeći na travi činilo se da se nebo vrti kao veliki plavi balon postoje oni koji iz ljubavi rade koračnicu i oni koji pod umjetnost prodaju krvave marame srca a mi odavno stupamo po istim hridima i palimo sami svoje snove |
|
ponedjeljak 24.04.2017. 06:48 komentari |
tijek iščezao je čovjek koji nije volio vrijeme opakost te neljubavi nije ga štedjela ali, svakome te sreće neka bude njegov napor nikada nije bio uložen u nevidljive stvari spona prema tom naporu itekako je ostavila traga i tijek te ljubavi kao da još traje on čuva mjesto od onih koji ga ne vole njemu ništa ne izmiče jer ne traži ništa samo nalazi |
|
subota 22.04.2017. 23:59 komentari |
zaljubljena na vjeđama mi ona stoji i kose su joj u mojima, i ima oblik ruku mojih, očiju mojih boju ima, u mojoj sjeni ona tone kao kamen u nebesima. oči joj uvijek otvorene i spavati me ne puštaju. njezini snovi u punom sjaju tjeraju sunca da ishlape, i čine da se smijem, plačem, da govorim kad nemam o čem. paul eluard prijevod: josip pupačić besame mucho |
|
srijeda 19.04.2017. 20:59 komentari |
salvatore quasimodo a veče već je tu svatko stoji sam na srcu zemlje proboden zrakom sunca ; a veče već je tu. prijevod: joja ricov |
|
ponedjeljak 17.04.2017. 01:55 komentari |
pjesma mozaik ribe i lovorov vijenac kalež u kamenu ubrizgavaju čistu indolenciju nepredviđenih čari i mira vitice sa pupoljcima penju se među crne koncentrične krugove u prozračnom svjetlu bude se građevine često te nosim u vreći i to je teret koji rado osjećam moja radosna duša i ja neozlijeđene klikćemo tada, i bez sramote slijedimo te noćas sam zaglavila opet u uvalu svog djetinjstva i, kao dezerter života, oprala noge u toj nevinoj vječnosti tko može reći jesam li to dočekala svježi noćni zrak ili večerala tvoje riječi to prazno mjesto bilo je bar na tren popunjeno vidicima u koje su me nekoć oblačile tvoje oči svjedočanstvo prkosa i nesvakidašnjosti o tome koliko te trebam suha i netaknuta usred kiše brojačima duge plamtim ko baklja u raljama kovača osjećam kako se njišu i sjaje tvoje ruke nezaboravljene |
|
subota javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); 11:38 komentari |
mramor ponekad pomislim ljudi su mramor i što tu zemlja i strijela rade a što li pak duša sluša smjela lelek, rijeku, cvijet što se diže kome je ova kugla cijela i mir lica koje nit se smije niti plače sve je tu, poredalo se samo malo krivo ispraviti treba il ne treba ništa ponekad te vidim ti čekaš samo i mahneš mi, dođi gdje si stala, ćerce ta nećemo nikad nikud stići tako ako nas vjetrovi razvlače i perce nas smrvit može ponekad samo osjećam da guram tu skelu prijeko gdje želim stići, noću a onda opet, on zazvoni čemu guraš kad ona i sama zna dići, komad vala komad dana i jutra ne trebaš noću noć je da se spava a što će ti java, što će ti java |
|
petak 14.04.2017. 14:11 komentari |
balada o morskoj vodi more se smiješi u daljini. zubi od pjene, usne do neba. - što prodaješ, o smušena djevojko, nagih njedara? - prodajem, gospodine, vodu morsku. - što nosiš, o crno momče, pomiješano s tvojom krvi? - nosim, gospodine, vodu morsku. - tih suza slanih gdje je izvir, majko? - plačem, gospodine, vodu morsku. - srce, a ta gorčina teška, gdje se rađa? - silno gorči voda morska. more se smiješi u daljini. zubi od pjene, usne do neba. f.g.lorca, prijevod: ivanišević 1920. posvećeno emiliju pradosu (lovcu oblaka) |
|
srijeda 12.04.2017. 00:01 komentari |
sjetno te čuvam u taj kasni tren mi smo pobjegli iz krletke pa liježemo rano i budimo se sneni |
|
nedjelja 09.04.2017. 22:23 komentari |
... kada bih te i zlatom mogla maknuti iz svojih misli, ja to ne bih htjela jer potreban si mi kao sunčev sjaj kao kapljica dobre jačine paukova nit moje rasipnosti kada bih te mogla i utopiti u pjeni razularenog potoka ja to ne bih mogla jer potreban si mi kao slanost, kao val kojim potapam svoje srce ti izlaziš, iz hrpe zemlje pred tobom se tope u vrelost rastrgane sumnje a ja te slijedim i hladim se tvojim ognjem isprekidana ravnico mog dosega, zavjeso moje nakane gdje je zastala revnost gdje su se pognule još nezrele jabuke uzoritosti zvat ćemo harlekinima te iscijeđene zbirke naših mamurluka kad se zabijelimo u dvorima i u šapat pretvorimo sve dvorjane stacey |
|
subota 08.04.2017. 06:19 komentari |
sresti poziv gledaj kako lete iskre i leptiri ispod grana jesenjih a odmah iznad pupaju simfonije crvenih tulipana umrli su vlakovi jer mi ćemo zaploviti sirenama i zahvatiti iz polupraznih bokala plavetnila čekamo ono, gdje idemo a mi smo već u sitim gradovima zamotanog luka većinu vremena pojemo u toj amplitudi istosti dolazi, i govori mi nešto kroz prozor uzimaš, dolazi, uzimaš, dolaziš, igraš se kao dijete dolazi letiš |
|
četvrtak 06.04.2017. 00:05 komentari |
zapisi okruženi smo prostranstvima dodira, negdje u slikama provedenih nedjelja; u suhim skrovištima stvari, u gladnim haustorima naših zagrljaja, ona, sadašnjost, je zapisana u poneki cvijetak zaboden u tegli, ona, sadašnjost, je zapisana na našim prozorima na kojima se vijore prpošne zavjese cvijetnog uzorka, ponekad samo, kao rasplinuta osjetila vjetra; noć je padala zaokupljena tobom i sobom, i krivo zakopčan gumb na rukavu košulje svjedočio je mirisu meni nepoznatom; slikala sam zadnje zrake već uteklog sunca ne bih li uhvatila crvenkasto-zlatni trag koji je plahutao šumom; noć se spuštala neminovno. |
|
srijeda 05.04.2017. 00:19 komentari |
.. i onda ti dođe jedan dan, po svemu drugačiji. i ti jednostavno postaneš drugo tijelo, druga duša, druga pamet. i to se vjerojatno mnogima dogodilo. i sve ono iza tebe postane nekako mutno, kao ono, to nisi bio ti, a bio si. you make me feel brand new |
|
subota 01.04.2017. 06:31 komentari |
kada sve ulice krenu u istom smjeru pravi doživljaj dana kada sve ulice krenu u istom smjeru smaragdnih dvorana i plavih sutona i prštavih baroknih haljina željezni kosturi hramova vrte se kao globusi neutaženih povijesti a vilenjaci izlaze iz katakombi tvoje kose i požudno gutaju zrnje crvenog nara do suhih drvenih čamaca na rijeci ima još vremena a ti ne zaboravi naša šarena lica i slušaj... pablo neruda, 100 soneta o ljubavi: 19 DOK te golema pjena Crnog otoka, modra sol i sunce u valovima kupaju, promatram kako leti osa zaokupljena medom svoga svemira. Stiže i odlazi smirujući svoj let ravan i zlatokos kao da skliznu s neke nevidljive zice otmjenost plesa, žeđ njenog pojasa, i ubojstva zloćudnoga žalca. Od petroleja i naranče njena je duga, i poput aviona istražuje u travi, sa šumom klasja leti i nestaje, dok ti izlaziš iz mora, naga, i vraćaš se svijetu puna sunca i soli, statua blistava i sablja od pijeska. |