srijeda 30.11.2016. 16:47 komentari |
još uvijek se pitam da nismo rekli zbogom da nismo tako daleko i da nismo naslonjeni na vješte ograde bjelogorice bi li bili feniksi bi li bili sročeni od pijanih kajdanki i oštroga kruha, odsjaj; kako drvo saznanja skriva bljesak vrškova dina, lakovjernih tvorevina naših krilatih težnji, bili bi radije, možda, robovi šutnje, neuhvatljivi među zasijanim poljima prosa |
srijeda 30.11.2016. 05:55 komentari |
ksilofoni rekao mi je da je sunce previsoko da je jedino i da moram nositi zaštitu ali, sunce se penje, stalno je tu i ja ga gledam kroz staklenu zgradu ono je u mom umu, i kad je umorno svi užici pomažu da shvatimo nema žrtve, mora biti kvaka može se kada večer oboji jutro i ti pomisliš kako li je samo nebo plavo i da li pomisliš na heroje koji su pali pomisliš li na mogućnost kako su želje bezizlazne labirintne i sitničave koliko su statističke... tražiš nove trenutke kako reći sunčani je dan dan za vjerovanje |
utorak 29.11.2016. 23:52 komentari |
izlazak mjeseca kad mjesec izlazi zvona nestaju, a javljaju se staze neprohodne. kad mjesec izlazi, more prekriva zemlju, a srce se osjeća otok u beskraju. nitko ne jede naranče pod punim mjesecom. a treba jesti voće zeleno i hladno. kad mjesec izlazi sa sto jednakih lica srebrni novčići u džepu jecaju. lorca, priijevod: miličević |
utorak javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); 13:42 komentari |
u tami svijetli ebanovina tvog ovjenčanog vrata i ti slušaš svoje tijelo kako dijeli osjećaj ljubavi potomci sunca vide se često kako manikiraju nokte i plaču dio ljudi neće nikada upoznati kavijar zovem to magijom, vidi se prolaz kroz vitraže toplih prodaja nadanja |
subota javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); 22:08 komentari |
Uvijek budite prvorazredna verzija sebe umjesto drugorazredna verzija nekog drugog. Judy Garland |
ponedjeljak 21.11.2016. 11:02 komentari |
da je mahnula svojim mirišljavim prstima i šalicom tople kave, on bi se pojavio, u košulji od lana i suknji od jute da ga je zalila jutarnjom rosom on bi se pojavio u zvižduku sunca i vezici za snove potrebna mu je, i onako naučena, i nesvrstana, i sastavljena da je pomilovala zavisne i gladne on bi se pojavio da je samo udisala valove on bi se pojavio mi smo tu i on je tu prostire prostirke od krizantema lijepi ih medom |
ponedjeljak 21.11.2016. 06:21 komentari |
|
ponedjeljak 21.11.2016. 06:12 komentari |
motivi i dani vrte se kao smeđi sumrak oko zemlje ispisane reklame svijetle ponegdje i oplahuju zidove izlazi, vrata ulazi terase u daljini spavaju |
petak 18.11.2016. 10:30 komentari |
kada bih ti rekla da sam te spoznala istinski i da je njegovo ime varka u noći i da si istovjetan sa mojim neotuđenim priobalnim ljuljačkama tražim te dugo, puteljkom u prirodi pas samo šeće ponekad doduše osjetim kako zamišljam rijeku koja teče prema moru i moje riječi će zastajkujući upadati u račvišta morska dok spržena rulja prijestolju se nada nas će dočekati tamo vremešne sieste i treperavi gong i iz daljine, kiše dočekat će nas sunce i kad ne bude više tinte zlatom će i pjenom hladnom putovati naši živahni šumarci idemo se zagrljeni stisnuti uz grane pohabanih čela čekati idemo, rijekom uhvatiti usijane zrake miomirisa i slušati "ništa se ne može usporediti s tobom" neravnine, nejednakosti naših nadanja otišle su gole i prkosne u nepovrat |
petak 18.11.2016. 09:37 komentari |
neka iz magle izjašu dvorišta dok zrak lupkajući mrvi sjetvu valoviti vinogradi nabubreno svijetle pred pogledom izvađeni utezi tržnicama ljeskaju nizovi |
petak 18.11.2016. 08:09 komentari |
uhvatila je za riječ boga i slika se proširila hodala je krhka i bojala nebo oda zvonima |
nedjelja 13.11.2016. 21:32 komentari |
uhvatiti poneki titraj mraka, mjeseca, sunca i to je sve ponekad je dobro samo hodati sretneš li pri tom mačku ili auto zamisli koji si sretnik.. koji si sretnik.. |
nedjelja 13.11.2016. 21:32 komentari |
isprekidane zrake sunca ljube se sa ljetom u slanoj posudi |
petak 11.11.2016. 00:57 komentari |
pismo ja sam sinoć večerao školjke i, mislio na teme koje sam izgubio putem prema dolje osjećao sam se kao budala jer tebe nije bilo a, bio je tvoj rođendan mogu li ikad više reći da sam sretan dok zove ono nešto u meni i uzima mi život koji sam podijelio s tobom |
srijeda 09.11.2016. 10:26 komentari |
|
srijeda javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); 09:51 komentari |
anđeli vole i vole izmišljati anđele novi anđeli dolaze i bude nas |
srijeda 09.11.2016. 00:58 komentari |
tragovi jedne ljubavi i obećani tragovi |
srijeda 09.11.2016. 00:58 komentari |
novi nomadi izlaze iz prašnjavih korica nećeš mi pokazati ti pokazat će mi miris palačinki ljubav ne nosi pobjede ni heroje |
srijeda 09.11.2016. 00:46 komentari |
gospođa na podu ništa te neću pitati ne znam više ni napisati jednu običnu egzistencijalnu pjesmu gospođa na podu možda drugi znaju ti gledaš samo te grane i neka druga gospođa na podu možda te razveseli |
subota 05.11.2016. 01:07 komentari |
Prodajna muza Muzo srca moga, što sanjaš o sjaju, Hoćeš li, kad zimske vjetrine zahuje, Za mećava noćnih dok tjeskobe traju, Naći topli kutak, zaklon od oluje? Pa dok mrak kroz kapke mrazne zrake baca, Zar na njima kaniš grudi ogrijati? Kad te slabost svlada, gladnu, bez novaca, Ni vedro ti nebo neće zlata dati. I zato ćeš morat za komadić kruha Kadom lažno slavit slast rajskog blaženstva, Te Deume pjevat bez pobožna duha. Il zatravit srca čarom svoga ženstva, Pa smijehom, u kojem buja slutnja plača, Izazivat grohot prostih udvarača. C. Baudelaire ( prijevod: Kušan ) " Pravo Baudelaire-ovo ponašanje je ponašanje nagnutog čovjeka. Nagnutog nad samim sobom, kao Narcis. Neposredna svijest kod njega je uvijek razbijena oštrim pogledom. Nama je dovoljno da gledamo drvo ili kuću: dok mislimo na njih oni nas potpuno obuzimaju i mi sebe zaboravljamo. Baudelaire je čovjek koji sebe nikad ne zaboravlja. On promatra sebe dok gleda; on gleda da bi sebe vidio gledati. Baudelaire razmatra svoju svijest o stablu i kući i stvari postoje jedino kroz poluprozirno staklo. Stvari ne određuju jedna drugu, kao što putokaz označava cestu ili brojka stranicu, i Baudelaire-ov se duh nikada ne gubi u njegovoj zbrci. Trenutna je misija stvari da povrate svijest o sebi. On kaže: " Da li je važno to što realnost postoji izvan mene ako mi je pomogla živjeti i osjetiti da jesam i što sam. " Jean-Paul Sartre, BAUDELAIRE |
utorak 01.11.2016. 23:22 komentari |
zašto tuga zbog slobode nisam te htjela nisam željela te uvući u iglu da ne uđeš u iglu mojih oproštajnih noći i mojih zemljanih dalekovoda u mojim keramičkim rapsodijama nema više nikog da maše rukama na raskršću i odaje mi smjerokaze samo purpurna sjenila svijeća navješćuju još preostale ništavnosti naših zavežljaja i nepošteđena ramena naših ispričanih priča samo još mjesec šeće po šarenim tanjurima i obroncima te prezrele jeseni bude se prepleteni obrazi nježnosti |
utorak 01.11.2016. 09:02 komentari |
and i love you so |