nedjelja 31.01.2016. 17:18 komentari |
Savana treperenje suncobrana i nosim svoj sari, namještam ruke od mesinga, teške, jedem sirove pinjule i slušam pijanistu Uz žive irise prelazim po koritu siromaštva Iako ne znam što ti misliš o tome. Crtam tvoje oči preko mojih... zvona plaču u daljini |
srijeda 27.01.2016. 00:16 komentari |
Tko može biti nalik na moj mirisni kraj Pokretač čula ili pšenica koja viri iz naših vulkana Sjećanje obuzima moj lik svetom toplinom a ja mu zaklanjam groždža pune dlanove Dok spuštam se prema lomači, glini vodi moje korake i pali lampione u napuštenim tunelima |
subota 23.01.2016. 00:57 komentari |
posjetili smo baroknu knjižnicu prekrasan interijer i eksterijer voljela sam dolaziti popeli smo se na suhi most i slikali grad....krovove, ulice i kuće...marinu Sunce je bilo poput blijedo sive točke na nebu nebo je bilo sivo i stapalo se s gradom krovovi su odzvanjali crvenom bojom kuće i ulice kamenom slijedim liniju tvojih usana dok se smiješ i razgovaraš stojiš i krećeš se kao rastrošna sreća ne tražiš više smisao.. |
četvrtak 21.01.2016. 00:29 komentari |
Dok neposredna čista esencija tebe, čeka.. Ti me moliš da ostanem Jer Ti bi samo zaspao pored mene... Čista esencija života, nikad dodirnuta, često potisnuta U strahu od tuđeg mišljenja Dječja čežnja tada čeka da se okreneš Ona traži duboko, i koliko god teško... Traži od tebe da jednostavno skočiš ... |
utorak 19.01.2016. 00:16 komentari |
nisu sve ptice otišle na more lete u malim jatima, slijeću na krovove, na drveće a onda se najednom vinu pod nebo lijepo je vidjeti tu slobodu jutrom slijeću na borove i pjevaju tijesne su noći kada bez prestanka tražiš prstenje na mojim rukama jer, ostao je samo jedan drugi su čuvani pod kasom konja zlatnog kojanika i tko zna što će biti s njima tijesni su drvoredi kojima koračaš da bi ponovo krenuo u svijet ima još prstenja, ima još noći istina, ne više tako okrunjenih i mekih ali, ima još ruku na kojima ćeš bez prestanka sa nadom, još, i ponovo tražiti... |
nedjelja 17.01.2016. 18:28 komentari |
On i njegova umiruća poezija stoji na željezničkoj stanici nešto bi rekao, hladno je čuje se buka i neka pitoma užurbanost sjedim u kupeu žena pored prozora jede svoj doručak od medenjaka Željeznička stanica, tišina četiri i četrdeset, hladno je ostavljam te i često dolazim ostavljam zvonik, nizbrdicu, potok, sunčani dan " svečani kolač ", ručak, večeru i često dolazim ( život je ipak samo odnos ) |
petak 15.01.2016. 01:21 komentari |
9. dan, slika... tvoj čvrsti sjed ruke pomirene među koščatim koljenima tvoj čvrsti sjed ( sada tek vidim da je bilo i malo nježnosti ) pogled uprt u daljinu preko sunčanih naočala Sunce je posložilo sve svoje zrake u kolajnu oko tvoga tijela a ja sam bila naslonjena na željeznu ogradu moja gola ramena , brdo u daljini , nekoliko kuća... još malo i proći ćemo kroz vrata , ostat će široki trag... moja gola ramena i... leđa okrenuta prema tebi... |
četvrtak 14.01.2016. 01:43 komentari |
Rascvjetali tulipani i prsti Izgubila sam te u vremenskoj zoni mjeseca dok ispraća sunce na počinak izgubih te u predgrađu dok su na balkonima cvali neki zimski tulipani izgubih te u predgrađu bila je jesen bilo je predgrađe bilo je jezero sa lopočima i ljiljanima bila je jedna mlada breza i tužna vrba prsti su bili crni od pečenih kestenova... |
srijeda 13.01.2016. 14:20 komentari |
Snjegovi kada naiđu neki drugi snjegovi a ja više ne budem mogla obući cipele od mora i pogaziti njihovo postojanje nemoj slučajno pomisliti da me nema jer ja sam ti onaj prvi val koji naiđe ja sam ti onaj prvi mol koji se suprostavio jugu i pretvorio u pravi mali londoner novogodišnje noći kada naiđu neki novi snjegovi nemoj ni slučajno pomisliti da me nema jer tada bi proplakali svi ljetni vjetrovi i svi morski bogovi sašili bi more u jednu vreću koja bi bila preteška za vuču... |