|
subota 30.09.2017. 22:18 komentari |
bi li trebalo? treba znati ostati živjeti bez tragova, sa stvarima sa mirisima u glavi a zapamtiš glas zapamtiš gomilu smijeha |
|
petak 29.09.2017. 12:45 komentari |
for you, my dear |
|
petak 29.09.2017. 12:30 komentari |
drvo banyana ah, ti drvo banyana kudrave glave, što se uzdižeš uz rub jezera, jesi li zaboravio maleno dijete; ono se poput ptice gnijezdilo među tvojim granama, i napustilo te? sjećaš li se kako je sjedilo kod prozora i čudilo se mrštenju tvoja korijenja uronjenog pod zemlju? žene su stizale, puneći svoje vrčeve u jezeru, a tvoja se golema crna sjenka njihala na vodi, nalikujući spavaču koji se pokušava otrgnuti. sunčevo je svjetlo plesalo po namreškanoj vodi poput neumornih sićušnih čunaka što tkaju zlatni tepih. dvije patke puštajući sjenke plove u korov obraslim rubom obale, a dijete nepomično sjedi i razmišlja. ono žudi biti vjetar i puhati kroz tvoje šušteće grančice, biti tvoja sjenka i rastezati se s danom po vodi, biti ptica i sjediti na najvišoj grani, te poput onih pataka plutati među korovom i sjenkama. r.tagore čujem te, pjevaš i smiješ se gledam te odmori se spremi se lijepa si |
|
petak 29.09.2017. 12:21 komentari |
someone like you I’ve been searching a long time For someone exactly like you I’ve been travelling all around the world Waiting for you to come through. Someone like you makes it All worth while Someone like you keeps Me satisfied. Someone exactly Like you. I’ve been travellin’ a hard road Lookin’ for someone exactly like you I’ve been carryin’ my heavy load Waiting for the light to come Shining through. Someone like you makes it All worth while Someone like you keeps Me satisfied. Someone exactly Like you. I’ve been doin’ some soul searching To find out where you’re at I’ve been up and down the highway In all kinds of foreign lands Someone like you… I’ve been all around the world Marching to the beat of a different Drum. But just lately I have Realised The best is yet to come. Someone like you… Van Morrison |
|
petak javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); 00:18 komentari |
skretanje divovskog djeteta u tebi pitam se, jesi li to odlučila, kažu, da mi odlučimo pitam se, draga, jesi li mi što zatajila uvijek me je fascinirala tvoja istinska skrušenost prema svijetu i iznimna ljubav prema biljkama prema ljepoti prema životinjama prema djeci prema moru prema kući jesi li tražila ipak malo odmora od tog svega zar zaista nikada nisi pregrizla onu elegiju krivnje iz djetinjstva tražila si smisao a bez velike filozofije čak je i tvoj pas postao poput tebe čvrst, miroljubiv, lijenast pomiren sa redovima šetnje i redovima radosti, redovima hrane, redovima susjedstva, jesu li ti dosadile Njegove dosade jesi li se s Njim prestala razumijevati pobjegla si, draga, i ti to znaš, priredila si idealno nesavršeno shvaćanje istine priredila si šou, ti, koja si uvijek prostirala oko sebe običnost, svu veličanstvenost običnosti majčinstva, ženokuće sad osjećam da je u tebi proticao neki odvojeni tok kojem nisam svjedočila jer, bile smo previše svemirski bliske da bih bilo što loše protumačila ali. to je bilo tvoje. uvijek. ali. davala si svima drugu šansu. bezvremenski uviđala drugu mogućnost ušutkala si me. bit će teško bez tebe. kolikima će biti. ali. već danas moramo dalje. čuvat ću ti pučinu, draga. ova šačica prašine udara u podnožje tako jako. ali, čuvat ću ti pučinu. |
|
subota 23.09.2017. 00:10 komentari |
nebeska jedrilica samo iskra sunca je dovoljna da otopi ljepljivost |
|
srijeda 20.09.2017. 21:54 komentari |
VI (6) gdje idu ceste, ja gubim svoj smjer. na širokoj vodi, na plavetnom nebu nema obrisa staze. putanja je skrita krilima ptica, zvjezdanim vatrama,cvijećem doba što prolaze. stoga upitah svoje srce nosi li u svojoj krvi mudrost neznanih načina. r. tagore, sakupljanje voća |
|
ponedjeljak 18.09.2017. 17:50 komentari |
sadhana a thousand.. kako zaplesati s tobom a ne jesti zapečene breskve prelivene maslinovim uljem vrtnja ulice, djedovi i bake s unucima šminka, kao odjevni predmet stakleni izlozi premazani reklamama kako pobjeći od zebre koja treperi jer nema zelenog svjetla kišobranima zakrčiti sve pultove u gradu na kojima se prodaje sumorno palmino drveće svijet iščezava kao odmoreni lijeni turist se vuče, migolji među prstenjem mladenaca kako izaći van ako si se ranije uputio kući i ako nasmijane ptice šutljivo čuče na kestenima sneni lađari se boje izreći tvoje ime a, nije da ga ne poznaju srčano, tim vodenim poljem oni voze i izranjaju duše prestrašilo se i more, nadvladava terase, i šetnice i hodnike i namještaje a, s kim ti to pričaš zakazala je bezvremenska straža nikog nema možda ćemo zorama skupljati svoje ruke i kabanice osvajača i, kad ples ne bi pripadao dubini tvojih očiju bila bih još jedna, u nizu maestralnih, oprezna, spora ničija |
|
nedjelja 17.09.2017. 23:47 komentari |
sadhana i srce ima naviku |
|
nedjelja 17.09.2017. 00:01 komentari |
naslovi pjesama kad naslove, kao svjetlosne godine obrubiš jagodama dva srca kucaju ti u grudima, i utrnu bogovi kao štitovi svetosti buba mare iz tvoje zjenice u sjenama ulica gradske periferije na tvojim rukama često zaspu kao ona nježna kiša od neizgrađenih nebodera pojavio se pjesnik, kao u predgrađu, nemir i kruto obavija u okvire sve svoje pojavio se niotkud, al to nisi ti to nisu tvoje tvoje su tiše, i kada vrište, one su uvijek stepeništem one ne pište to su tvoje dolazeći tebi, ni suza, ni vjesti, ne nedostaje često ali, toplina, kojom kriliš, tu je moje mjesto. not dark yet |
|
četvrtak 14.09.2017. 00:33 komentari |
it is you povukao si se zapucketao u ogledalu tvoja galerija je puna okova možda si se dočepao morskih valova da, ovo je pjesma tebi a, možda i hučiš u nekoj hitro zarobljenoj rijeci ne bi bilo iznenađenje da se skitaš po zajedničkim večerima sova samo se nemoj osušiti na tim izdancima slobode jer, svi smo ogoljeni i nesvjesnost nedolično mlatara po stolovima trgovci bi trgovali mjesečinom a zamak harmonije je ostao nezbrinut, i pritisnut negdje u rukopisima nedostaješ, jer ja sam tvoj prosjak iako, vlastito srce u obilju me prati evo, za tebe nekoliko poteza kistom, olovkom i gotovo... |
|
srijeda 13.09.2017. 01:04 komentari |
"otok" ne kupuj vrijeme ( pause ) jer odlazim pustit ću ti "otok" gdje voziš, kada ne možeš čuti i, nisi uzeo svu djecu sa sobom (pjesme) možeš lime ostaviti i, čuti... koja je tvoja misija iza tih zatvorenih ludih vrata jeli tvoj bog duh možeš li? pustit ću ti "otok" (d.r.) od zaprežnih kola, ne vidiš ponekad je upravo sve potpuno plavo ti šutiš, a ja sam tiha mi smo dva oceana, spojena strijela kako znaš da sam sretna, kako znam da si nesretan ti si tu ali ne snjima, ja sam tu ali ne s tobom u ovoj uvali ćemo ispirati naše orahe ujesen |
|
ponedjeljak 11.09.2017. 00:01 komentari |
morska putanja zlatna putanja prema drhtavom parku zelena plovi morem grančice zimzelenog raslinja se naginju pod snijegom smiju se galebovi vjetar miluje zlatna zrnca i tijelo u algama caruje jedna vječnost je uronila u raj |
|
nedjelja 10.09.2017. 23:37 komentari |
iscjeljivanje ne mogu shvatiti, ali sve je danas drugačije i kiša na trgu padala je nekako sniježno othrvala sam se ljubopitljivoj, dražesnoj gospođi, ali, kao da smo se tješile.. savezništvo nam je bilo u odjeći. nekako svečano odjevene, obje, za takav dan, pun neizvjesnih odgovora na koje smo bile spremne. prolazim pored zmaja, i upitam se što on tu radi. sve je puno krutosti i omeđeno razmrvljenim sjećanjem, bilo. sve je bilo stakleno i prozirno. čitavim putem, savjest je, nekako potpuno smiješno, za tu prigodu, mislim, plivala u omekšivaču. i kad bi me okrznuo slučajno, poneki miris parfema, činilo se da sam zalutala, kao prosječna posjetiteljka, u novom gradu. a sad, dnevnici. dva čovjeka plove pod gradom. iznad njih se uzdižu zvonici i svi su potekli od istog vremena. ti rađaš moje misli, a ja ću čekati da odeš. roditeljice, ti si moje oružje. kada ti odeš, ja ću nastaviti dolaziti, prišapnuti mu noćas, da je tu pun mjesec, i da san ne želi na oči, a kad se rodi dan, on će u berbu. prezreli su grozdovi, i nar je crven. zar ne vidiš da te čekam, i čekat ću dogodine, za stolom vladara punim slasne ribe. u bakrenoj kolibi strasti, među zasadima peršina, među deblima i zvijezdama teške glave ribarske pjesmom nas nadnaravno iscjeljuju. |
|
srijeda 06.09.2017. 00:10 komentari |
kako se zove perje tvoje životinje svaki dan je poklon, za biti čovjek a djeca prodaju petrovo uho, kao ljubičasto srebro u svakom danu je jedan poklon, krštenje vode a mi, kao zaslađeni vječnošću bludimo u svezanoj zadruzi mirisnih petunija ja sam alga i odišem jedninom, u kalupu ta smola, i vjetar što mami i mnogi krivi signali na putu sve izigrano upućujem sada, ovim ophođenjem da smlavi ono što gubi smisao nisam mogla doprijeti dalje mir probada, kupine i kiša ogledaju se pospanim očima a zajedničko nam je to kako nitko neće vidjeti bijeg učinjenu moju kuću praznom bocom i svečanost mumljanja imam dvije ovce, i nježno ih čuvam, odaju mi snagu davnog plemena |
|
utorak 05.09.2017. 00:09 komentari |
kako znaš... kako znaš da samujem? po njuhu, kako drugačije? uši prema istoku najistočnija točka je tvoja ja sam najzapadnije što mogu potamnilo je srebro od tamnih noći a sunce je zamaglilo odljeve svojih nakićenih dragulja "preteča slike" |
|
ponedjeljak 04.09.2017. 00:01 komentari |
iz žive živosti... iz otvorenosti prirode teško mi se fokusirati na fotografije, a nije da ne bih htjela... nekako iz tvojih ruku, u svoju prazninu nije lako ući ali, možda je olakšavajuće jer, ostavila sam... na dnu indijskog oceana... da ću doći ponovo... ne gledajući kuda će to odvesti duša se otkrila pred sobom i započela svoj zapušten dom otirati voskom...teško, ali, ipak i tako su nastali ovi nestašni i nejasni, potpuno maleni, ali odvažni: 100 mojih izrona 1./ zaokupljena sam profilom tvojih leđa previše sunce tako mekano grije tvoja leđa i moje ruke da smo barem bliže spoznajem tvoj skriveni smisao ti si tek krhka stvarčica u svakoj mojoj misli u meni postojiš kao zaklon obali kojoj se ne može divlje mi prenosiš svoje pokretanje doista, zelene se i tvoje ruke |