|
nedjelja 29.01.2017. 16:31 komentari |
pjesma za borove noć je padala polako mogao si napipati prstom sve tamnije slojeve koji su se taložili po kamenoj terasi sunce je prkosno dijelilo predzadnje zrake zlaćane svjetlosti crna crta pojavila se između mora i neba otoci su postali potpuno nevidljivi, kakav nestvaran prizor chantal |
|
petak 27.01.2017. 23:52 komentari |
u ožujku smo čekali da se upoznamo upoznali smo se u rujnu i vodili ljubav i ja sam mislila da je svijet stari ostao u dekolteima stijena po kojima smo se penjali zviždanjem si me vodio bilo je tu zelenih stolova za biljar neka drugačije započeta jesenja priča ja sam probavala nove grudnjake u dućanu svijet je bio sav šaren nismo više slušali ništa osim šuštanja naših kosa bili smo oboje glupi i usmjereni prema neprohodnom ličio si mi na čovjeka koji spava kada smo otišli pitala sam se jesi li se ikad probudio halie |
|
četvrtak 26.01.2017. 10:22 komentari |
 progutati svijet slikom zabrazditi površinom isprazniti se |
|
srijeda 25.01.2017. 15:19 komentari |
.. bez kajanja obazrivost i nije tako dosljedna osobina sa haljinom iz bakinog ormara i starom slikom majke pored kamene stijene u uvali u crvenom sjajnom kupaćem kostimu doznaje se da nema više te neke potrebe za promišljenosti i poslušnosti možda su se to samo otopili rubovi tvojih očiju u mom sjećanju ili je davni susret na ulici otupio dodire tvojih ruku sada se spontano približavamo planovima i olakšavamo iskrenost jedni drugima smijehom kada se vide oko dućana neki novi beskućnici ili neoženjeni samci, ili oženjeni samci, manje važno, ili svi mi neki vide se i golubovi koji lijeno šetkaju ne bi li nažicali nekog suhog kruha i stavili ga u kljun vide se i neki brzopotezni koji hrle sa rukama u džepovima (pod uvjetom da imaju iste) i dok se magla gusto skuplja oko nas mi gnjavimo sporost hvatajući još to malo dana, prije sumraka, da stignemo negdje na toplo negdje gdje je sve po starom, i onakvi kakvi jesmo, ponekad pomalo zajedljivi vrebamo nove modele pobožnosti, ili možda mistične ljubavi dok se i takvi oblici ne istroše, i ne odu zabezeknuti, tražeći milosrđe . . . nicki |
|
nedjelja 22.01.2017. 22:43 komentari |
samoća. ponekad neizbježna. ponekad neminovna. tek nekoliko koraka je potrebno, oguljene naranče....i eno ga, zamirisao je džem... u nekom noćnom lokalu to bi vjerojatno bio neki koktel. sinoć sam napisala: ako te budem sanjala noćas to će biti u boji snijega i od staklenih kugli tvoje tijelo će biti sjajno, a vjetrovi će letjeti oko njega kao barakude, u smjeru prema istoku ako bude pred jutro, njihat ćeš se na mjesečevom srpu; a onda sam poslala misli kroz prozor, ravno u trešnjine ruke predmeti oko tih rastegnutih bića drhte kao lopoči na hladnoći i gole žene, nalik brdašcima vire iz školjki, košara sa groždjem i orasima pokriva ih božikovina, i mi chantal |
|
subota 21.01.2017. 07:32 komentari |
ja bih sve tvoje pjesme posljednji romantici bosi gaze svijetom gledam ljubav koja jede s poda i nije da ne mislim na tebe mislim na trčanje djece, pa do tebe prečacem kroz grmove slavljeničkih stolova modrobradog |
|
četvrtak 19.01.2017. 06:41 komentari |
opisati te opisati te, između kiše i mora između tuša i kukurijeka bilo bi ravno jednoj zvijezdi u koju smo, ne tako davno polagali naše oči i kojoj smo širili ruke... opisati te bilo bi to jedno mokro podne u dnu stare mornarske kolibe i prilično prohladno, svježe poimanje jutra, poimanje daljine bilo bi kao da mi nismo mi i kao da lavanda nije ljubičasta i bilo bi tu mnogo limunovog soka i poprijekih riječi koje hrle zaboravu opisati te, tušem, pa ovalno, po papiru bila bi to čista olakšica smještena negdje oko tvojih obrva i bilo bi zaista blaženstvo od pastele do srebra imati taj opis, opis uronjenog onog nečeg u bespuća o kojima smo, ne tako davno sanjali... chantal |
|
četvrtak 19.01.2017. 06:32 komentari |
the air that... |
|
utorak 17.01.2017. 21:56 komentari |
u blagosti šume i tvoje naravi jezero je bistro naziru se duge vlati trave koje titraju lijeno i čine zelene boje čudesnima vjetar nemilo se vrti čas amo čas tamo a ja slikam patke i tvoje čelo i bore oko očiju koje mi se smiješe |
|
nedjelja 15.01.2017. 20:39 komentari |
ljeskanje na izvoru sve sa svrhom uranja u svijet u kojem se živi zaigrani su ponekad korijeni ponekad ne možemo ući u vodu i smjer kazaljke na nebu nije dostatan iako mi vrijedno kopamo po ugljenokopima zlatnog savršenstva od blaga života vitlamo rajskim žicama i jednostavnim hitanjem prema besprijekornosti shvaćamo da tome kako želimo to, i nije tako lako nekad padajući ničice nekad bokovljem usred tame i sreće nađemo se na ljubavnoj planini namočenoj u jezgre gorostasa dok uoči utrke volova šijemo nijeme prolaze kroz divljine |
|
petak 13.01.2017. 19:05 komentari |
znam, znam, da, da snježne su zime pred nama ali i iza nas jutro je potrebno poslijepodne je potrebno i noć je potrebna znam izabrat ćemo novu stazu neku novu sa vrućim svijetlom polarne povijesti van domašaja ti se približavaš ili tvoja plutajuća srebrna rijeka tvoj cvat vrijeska samo neka bude |
|
petak 13.01.2017. 11:24 komentari |
udaljenost pokucam. i već sam tu. udaljenost. taj povratak vječnosti, krugu, i venerama naše šutnje, zvonici, jezera i igre ispod kojih izranja svetost ljudi, kao zamrznute skulpture. u molitvama za nježnost bijeli ružmarin i topla orhideja. zalijepljena srca stegnuta i odvojena. pogledom se tražim. poput perja lebdim oko tebe. slušaš li me dok promatraš galebove. moja je gluhost ko sunčeva zraka. moj hod. ko mjesečeva svjetlost. |
|
ponedjeljak 09.01.2017. 12:28 komentari |
čak i vukovi pronalaze skloništa mirisna koverta pronađena je u knjizi odštampani cvijetići a ispod ruba slonovi i žirafe mali smeđi murali i otisak |
|
nedjelja 08.01.2017. 00:27 komentari |
snijeg . . . . . . . . . ...  |
|
petak 06.01.2017. 00:47 komentari |
pišeš o ranjivosti a ja onda, kao da mi nije dosta ranjivosti ali ti pišeš, ti pišeš kao da žuboriš kao da su sve rijeke tvoje djelo mislima te ne mogu dokučiti ali mogu zamisliti tvoju ruku i tvoj pogled u ništa i tvoj glas kojem je hrapavost vrlina a tek kad pustiš dim da se rasprsne iz tvojih usta poželim biti u tvojim ustima i tada procvatu sleđene grane duda kao posute šećernim kristalom |
|
četvrtak 05.01.2017. 00:46 komentari |
moja velika ne-sebičnosti pišem ne bih li te imala pišem zato jer ti to voliš stepenicama i zato što si tako posebna, a neposebna pišem zato jer se ti ne želiš sjećati a otišli su i posljednji mohikanci ... ponekad se noću čuje dodvoravanje sata i pomislim kako bi bilo lijepo vidjeti te ponovo ... iznenađuje me doseg tvog razmišljanja kao da si netko tko zna praštati ali, ta malodušnost, ta malodušnost te veže ... dovoljno obični, oni ostaju, dovoljno sneni, oni se sreću samo ponekad, ti pripadaš onima koji trče dovoljno brzo |
|
srijeda 04.01.2017. 00:20 komentari |
na površini šum školjke vala duboka neprisutnost u izlogu crna i bijela krava zagrljene kućica za ptice crvena |
|
ponedjeljak 02.01.2017. 06:35 komentari |
.. putovanje sakrila sam se kao plitak čamac ispod lipanjskog sunca dok netko ne navrati, zabačena štuka zašto je žrtvovao sebe, jedino što je imao htio je zavući ruke pod njenu kožu ali, ona je već napravila ožiljke nije odoljela |
|
nedjelja 01.01.2017. 11:18 komentari |
Jesmo li zasićeni konzumerizmom? Ne, nije ovo anketa. Samo se ponekad ponavljaju neka pitanja. Što je to dobra knjiga. Ili na primjer : kada pisanje prestaje biti ispovijed. bird songs Sve joj se to motalo po glavi jedne noći. Zatim je noć prerasla u jutro. I tako to. Poneke žene su zaista čudna bića. Spada li i ona u jednu od njih. Netko bi rekao: zavisi što konzumiraš. Nije li ponekad život potraga za strasti pod svaku cijenu. Svijeća je pri sagorijevanju začađila stakleni svijećnjak. A mirišljavi štapići su nudili provokativan i opojan dim. Neki savjetuju: otvori srce. Kako se zaista otvara srce. Čuvanjem tradicije ili svježim obmanama današnjih "proroka". Nemoj ovo, daj ono, i tako redom. Sjedila je u poluzatvorenom prostoru, nadomak velike tegle sa ogromnim filadendronom koji je glumio božićnu i novogodišnju jelku. Bilo joj je žao biljke. Ali što sad. Kada si u gomili ti jednostavno prerasteš u dnevnik. Dobivaš obilježja nekih smiješnih pokreta i ranog filozofskog portala. Kako uputiti tijelo na pravu adresu, bilo je to jedno od idućih planetarnih ciljeva. Zašto se upravo tad sjetila robina hooda. Kada se uzme u obzir da se osjećala prazno, sve ipak izgleda dovoljno spektakularno. Može se mijenjati. |
|
nedjelja 01.01.2017. 10:43 komentari |
sve što želim je samo da se ne otope ledenjaci na sjevernom polu ... always... |