Sviđa mi se struktura priče - u njoj se sudjeluje. Bila bi to dobra knjiga, pisana na ovaj način. :) S otvaranjem srca, čini mi se, da ide tako da se ono otvara samo na njemu pravi poticaj < 3 :)) A konzumerizam..... da, zaštićuje, jer on treba nečim da se hrani a kud ćeš slađeg plijena od onog što ga sam hrani dok ne udeblja do njemu slasnog zalogaja, kao u priči o Ivici i Marici i onom što je vještica namjeravala s njima, a kad pojede svog uhranjenog konzumenta, valjda od njega i ostane samo ambalaža... Ili, zaštićuje u onom smislu kako je to s konzumentima tv sapunica i sličnih sadržaja, općenito, prekomjernog konzumiranja svega što serviraju mediji, da bi se bavilo svime drugim više osim sobom i svojim životom.... Itd.
03.01.2017. (10:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
viviana, tako nešto se i meni čini, postoji odmak između statične slike i posezanja za blagim filozofiranjem, da, tako se vjerojatno pišu knjige koje se lakše konzumiraju, tip musaka :)), ali eto, čini mi se da je upravo to tajna ..sve što nas štiti je s razlogom i obrnuto. s druge strane, kažu neki da je dnevnik ono najvrijednije što čovjek može imati :) još kada se piše unaprijed..:)
03.01.2017. (12:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik pruža jednu drugačiju slobodu u pisanju, nema skrivanja u fikciji, slobodniji smo bilježiti ono intimno ili opažano, sve što želimo zabilježiti, neposrednije i izravnije bez opterećenosti koliko će to nešto biti književno, slijedeći zahtjev za istinitošću u prenošenju doživljaja, misli, osjećanja, događanja... Možda se stoga kaže da je dnevnik ono najvrednije što čovjek može imati jer je u njemu zabilježen život ili pojedini njegovi dijelovi, osobna povijest.... ili povijest budućnosti :) (ako se piše unaprijed) ... Počela sam čitati baš jedan Dnevnik, od Samuel Pepysa (obuhvaća razdoblje 1660-1669.) ali mi je odnedavno na čekanju za nastavak čitanja, do daljnjeg.... Inače, po meni, tajna nečije umjetnosti je u njegovoj autentičnosti. Eksperimentirati, svakako, da.... ali da to uvijek dolazi iznutra, iz sebe ....
03.01.2017. (23:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
viviana, da, dnevnici daju određenu slobodu, tim više ako su pisani samo za sebe, međutim i tu se nađe kojekakvih, rekla bih, slatkih malih umjetničkih djela, tipa pjesmice, crteži, neke posebne rečenice ubačene kao citati. nikada nisam voljela čitati "dnevnike" dok se nisam zapitala što je to što nekog "tjera" da piše... uglavnom se slažem s tobom...:) što se tiče autentičnosti, hm, uglavnom sam to "pronašla" kod osoba koje su "nikada" spomenule tu riječ, ljudi bježeći iz jednih gabarita debelo uskaču u druge...čini mi se, kada bi bili skroz autentični da ne bi uopće bili socijalizirani, tako nešto..:)
04.01.2017. (10:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ta misao o autentičnosti kao vrijednosti, gotovo kao tajni onog što je bit... nametnula mi se razgledajući slikarska djela i upoznajući s njima. Pa sam došla do jednog takvog zaključka, čije nijanse naravno ne bih sad mogla ako i uopće navoditi/izraziti - ali recimo da sam taj jedan 'dojam' ili viđenje smjestila u tu jednu riječ. Pa i nevezano uz slikarstvo, čini mi se da bi to važilo općenito za umjetnost. Svakako, ovo gore što si rekla za dnevnike, i njihovu sadržajnost - tako je, i to je dio te slobode... a kad si u svom tekstu bila spomenula pitanje - kada pisanje prestaje biti ispovijed pitala sam se kada pisanje (iznova) postaje ispovijed... i, da ne dužim sad. :))) Spomenula bih još samo da sam oduvijek voljela čitati autobiografije, biografije, a dnevnici se onda dobro uklapaju u to. :)
04.01.2017. (13:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
jesmo li zaštićeni konzumerizmom?
02.01.2017. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Sviđa mi se struktura priče - u njoj se sudjeluje. Bila bi to dobra knjiga, pisana na ovaj način. :)
S otvaranjem srca, čini mi se, da ide tako da se ono otvara samo
na njemu pravi poticaj < 3 :))
A konzumerizam..... da, zaštićuje, jer on treba nečim da se hrani a kud ćeš slađeg plijena od onog što ga sam hrani dok ne udeblja do njemu slasnog zalogaja, kao u priči o Ivici i Marici i onom što je vještica namjeravala s njima, a kad pojede svog uhranjenog konzumenta, valjda od njega i ostane samo ambalaža...
Ili, zaštićuje u onom smislu kako je to s konzumentima tv sapunica i sličnih sadržaja, općenito, prekomjernog konzumiranja svega što serviraju mediji, da bi se bavilo svime drugim više osim sobom i svojim životom.... Itd.
03.01.2017. (10:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
viviana, tako nešto se i meni čini, postoji odmak između statične slike i posezanja za blagim filozofiranjem, da, tako se vjerojatno pišu knjige koje se lakše konzumiraju, tip musaka :)), ali eto, čini mi se da je upravo to tajna
..sve što nas štiti je s razlogom i obrnuto.
s druge strane, kažu neki da je dnevnik ono najvrijednije što čovjek može imati :) još kada se piše unaprijed..:)
03.01.2017. (12:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Dnevnik pruža jednu drugačiju slobodu u pisanju, nema skrivanja u fikciji, slobodniji smo bilježiti ono intimno ili opažano, sve što želimo zabilježiti, neposrednije i izravnije bez opterećenosti koliko će to nešto biti književno, slijedeći zahtjev za istinitošću u prenošenju doživljaja, misli, osjećanja, događanja... Možda se stoga kaže da je dnevnik ono najvrednije što čovjek može imati jer je u njemu zabilježen život ili pojedini njegovi dijelovi, osobna povijest.... ili povijest budućnosti :) (ako se piše unaprijed) ...
Počela sam čitati baš jedan Dnevnik, od Samuel Pepysa (obuhvaća razdoblje 1660-1669.) ali mi je odnedavno na čekanju za nastavak čitanja, do daljnjeg....
Inače, po meni, tajna nečije umjetnosti je u njegovoj autentičnosti. Eksperimentirati, svakako, da.... ali da to uvijek dolazi iznutra, iz sebe
....
03.01.2017. (23:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
viviana, da, dnevnici daju određenu slobodu, tim više ako su pisani samo za sebe, međutim i tu se nađe kojekakvih, rekla bih, slatkih malih umjetničkih djela, tipa pjesmice, crteži, neke posebne rečenice ubačene kao citati. nikada nisam voljela čitati "dnevnike" dok se nisam zapitala što je to što nekog "tjera" da piše...
uglavnom se slažem s tobom...:)
što se tiče autentičnosti, hm, uglavnom sam to "pronašla" kod osoba koje su "nikada" spomenule tu riječ,
ljudi bježeći iz jednih gabarita debelo uskaču u druge...čini mi se, kada bi bili skroz autentični da ne bi uopće bili socijalizirani, tako nešto..:)
04.01.2017. (10:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Ta misao o autentičnosti kao vrijednosti, gotovo kao tajni onog što je bit... nametnula mi se razgledajući slikarska djela i upoznajući s njima. Pa sam došla do jednog takvog zaključka, čije nijanse naravno ne bih sad mogla ako i uopće navoditi/izraziti - ali recimo da sam taj jedan 'dojam' ili viđenje smjestila u tu jednu riječ. Pa i nevezano uz slikarstvo, čini mi se da bi to važilo općenito za umjetnost.
Svakako, ovo gore što si rekla za dnevnike, i njihovu sadržajnost - tako je, i to je dio te slobode... a kad si u svom tekstu bila spomenula pitanje - kada pisanje prestaje biti ispovijed
pitala sam se
kada pisanje (iznova) postaje ispovijed...
i, da ne dužim sad. :)))
Spomenula bih još samo da sam oduvijek voljela čitati autobiografije, biografije, a dnevnici se onda dobro uklapaju u to.
:)
04.01.2017. (13:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...