četvrtak 04.10.2018. 17:26 komentari |
emocionalni razgovori ili leptirova krila na tvojim dlanovima. pristaju u svim prilikama i bude ozlijeđene usnice. urgentno sami, njih dvoje. blijedo se primiče odlazak njenih jabučno bijelih grudi i ruku. zadržavaju se dolje, pod divljim padinama i bruse svoje skorene usne poljupcima. jezici blago ližu kožu, i udubine, i rubove. trljaju se, podižu trenje na zavidan nivo višesvijesti. nestaju. umalo da nisu u sebe strovalili nekoliko sladolednih sendviča, prije rituala. ali čekaju ih, ti isti . muk. namjeravaju otići nakon ručka, ponovo se zavaliti u pjenaste mjehuriće široke kade... sjenovita ćud mali pas poblijedio je poput bjelanjka i počeo ličiti na štakora. tražili su za njega smještaj. stan i hranu i redovite šetnje. ništa nova. trebalo se brinuti za njega. imala je sljepljenu kosu od mora. nakon što su večerali učinilo se kao da žele ostati tu. cijelu vječnost. masline se njišu prema zemlji. skreću od neba prema jugu. nevera se priprema, a zatim pripremanje gubi. ostaje mir. trajnost ovdje nema zaštitu. voljela bih, po izboru, da si tu. mirnoća kojom me grliš, zatim strast, da mi ljube lice. očima da skidam tvoju račvalost i zadržim te taj važan tren u sebi. čini mi se da sutra neće nikada doći. a hoće. i da ćemo ostati zatočeni u toj vukojebini. u toj divljoj ljepoti u kojoj cvatemo kao šafrani. svijet mašte te čini odlazećim balonom. hridi pod nogama ti ječe od moje težine. oseka se budi i miriši, duboko. valjda znaš da si se odavno rasuo po meni. i da te zovem tigrom svojih niskih strasti. snovi me stalno ušutkuju. mi ne marimo za istine. znamo ih. i one nas. znamo da smo dobra godina. znamo da smo otrčali iz komešanja, sa ljepilom, piljevinom, daskašima.. |