subota 31.12.2016. 12:01 komentari |
... Sve što nam je preostalo su bile ove smaragdne šume oko nas. A mi smo bili davno obučeni lugari. I nastojali smo ih očuvati pošto poto. Sanjala sam noćas ljude od trokuta, kvadrata, krugova. Možda je to zbog toga što smo izrađivali ukrase od papira, ne znam. Izašli smo iz kuće. Svjež zrak i sunce ošinuli su me po obrazima. Oči su se radosno pripremale za sladokusne prizore. Izražavati se tijelom, mijenjati definicije, na tragu toga vjerovati u ljepotu. Voljeti se. Nema predbacivanja. chantal |
subota 24.12.2016. 00:04 komentari |
dijete dođe na svijet i ono "ne zna" ništa ne zna ni tko su mu roditelji možete ga staviti u bilo čije ruke i reći mu: ja sam tvoja majka, ja sam ti otac... dijete osjeća samo toplinu, sitost i ljubav čistoću... ako toga nema ono plače... dijete traži mir, smijeh i blagostanje gdje to nađe osjeća dom... čestit Vam Božić, od sveg srca, pronosite dobrotu i ljubav kao svoju vlastitu djecu... |
četvrtak 22.12.2016. 23:23 komentari |
ikad svaki put kada si ušao kroz vrata nisam si mogla pomoći iako možda nisam spavala dio noći a ti si ipak otišao, ti si ipak otišao odnio katakombe neke iscjeljiteljske naravi, a gudio si, tražeći u tom bunaru sebe svaki put kad si ušao ja sam sklanjala oči kao da ne vidim drveće ispred tvoje kuće kao da ne vidim tvoje ništavne izmaglice i duboka nepovjerenja tvoje mašte ali, ipak si otišao iz kolotečine bluza u radost nečeg što se zove: gotovo u nešto što vidiš kao svoje a ja nisam bila ta ti si topao i lomitelj ali kao da ne znaš, za ono ljubav, draga nešto u tvojoj duši je plakalo i ja nisam smjela vidjeti koliko je dosadno biti težak sam sebi i kada se kaže ostavljenost, to zapravo spada u pitanje jesam li te ikad, ikad ikad upoznala... sada je crno, kao noć izgubljeno nešto što činilo me suosjećajnom ... |
utorak 20.12.2016. 00:20 komentari |
mi smo samo zaigrani razlij se nježno i obuhvati me oko bokova onako kao da dodiruješ brezu pa onda zagrliš čvrsto i obuhvati me oko vrata, tamo ispod kose gdje je toplo prstima i šapći mi kako ptice trebaju zagrijano konačište noćas i grebeni Tvoji neka budu od koraljne rose osvijetljeni bakljama zaigranih zora proreci tren da budemo u ponjavama s plavim prozorima zajedno zaspali izvan vremena i ne budi me do uštapa i ne idi bez tragova od mojih nogu... somewhere |
subota 17.12.2016. 23:52 komentari |
sličice duboko, u pjeni rijeke ori se arija tvojih kamenih namjesnika zaplovi u svijet koji si odabrao i pruži mu zrake kojima putuješ skromni zalogaji u tvojim ustima tope treptaje nisi sam, nisi sam ... ljube se nježno, dašću tvoje oči nisu navikle na okove i hijene od konopa nabreknute grudi pjevaju u horu ne vežite im letove ne budite ravni... sve su jedinke naše uzbuđene od radosti i nestaju često pripremite puteve amazoni i ona će stići... ... sretni smo djeca čavrljaju, slušamo ih napola mi smo sami u sebi brzo se gledamo prije no što odeš mi smo zategnuti u dah daljine kako smo blizu kao da nismo otišli djeca pjevaju, vrijeme je blagdana želim ti mir, želim ti mir koji ne staje, koji spokojno žubori, suputniče... |
utorak 13.12.2016. 23:25 komentari |
... u mekanoj haljini golih leđa kao plesačica u vrtu punog mjeseca napuštena zbog vjerolomstva odupirala se zanosnoj sudbini i dražesno se predala kao plijen ,noći i mladoj pšenici, toj noći, u kojoj je mirisala tacna aromatičnih keksa u kojoj se jela beze torta sa kivijem; te, milosti bronce i reskih jabuka; idilično je ušla u snove o ostacima vatre i šaptala ... tamo gdje su sada kuće pasle su ovce i njihalo se polje kukuruza, nekad kraljevi drame rijetko su silazili u ovaj kraj u kojem su i spilje bile ljubavne i slatke ... razglednice istambula noću i barcelone danju razbuđivale su tu invaziju dodira sa stvarnošću,na plaži kojom je puhao vjetrić arome kokosa iz ulja za sunčanje; ljubavni romani su se gutali kao i pogledi preplanulih očiju i usana... siktali su borovi o nabacivanju putenosti, o razdraganim rukama i nogama, i slanim pokličima žednim užitka; sve je prelazilo u zaveslaje dubokih brazdi a da to nismo ni slutili... |
ponedjeljak 12.12.2016. 12:26 komentari |
nakon tebe ništa više nije isto, velika kola se bolje vide na nebu a narandžasta ulica teče kao moja misao u noći |
nedjelja 11.12.2016. 02:23 komentari |
kada staza prestaje biti idilična znači li to da smo jučer krivo razmišljali |
četvrtak 08.12.2016. 06:08 komentari |
lovac hoda sam, hoda sa usnom harmonikom u džepu hladne bijele grane miruju, dočekuju hoda ispred kuće je ostavio stari bor i miris poznatognjenog parfema hoda sam sakrio se život u ukrase i nešto je tijesno ušlo u njegovu glavu prstohvat mirisa ne da mu da onjuši svijet on je sada lovac na krzna i na hranu svejedno želi do ljetnikovca prolaze nijema lica on je sam lovac u džepu mu usna harmonika |
srijeda javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); 00:09 komentari |
želim ti svu sreću tebi, mom malom kućnom učitelju želim ti svu sreću punu bezgranične zemlje i svjetlosti želim ti ružičaste cvjetove u morskoj pjeni i obalu golubova mira... i to sam ja u tvojoj želji... |
ponedjeljak 05.12.2016. 06:56 komentari |
moglo je završiti kao balada ili kao još jedan sretan dan svetkovina sunca provesti svoje vrijeme misleći na tebe najbolje što mogu i cijeli život želeći prapočetak cijeli život nezaštićena i zasićena koračam, kuca li to moje srce ili plače što god rekli, kuca.. mogli smo ovo početi i drugačije ali, razumjet ćeš, vrlo je nježno i nerazumljivo pod česticama mojih nesmotrenih misli nastaješ, kao sapunica miris đumbira i okus limuna vraća nas na put po kojem divlje patke rastu kao perunike i sva ludost pohodi nas kroz požude noći sviraju promukle trube sa mostova slobode i moja domovina ostaje pitka i čista kao svježe ubrana kadulja krajnje strpljivo, mokro i toplo odišu ceste kao razmaknute noge žene koje čekaju privlačni su omotani pokloni u izlozima i zapešća se nadaju stisku govoreći o nama posvećeno o detaljima sentimentalne pohlepnosti nikad do kraja nikad..okruženima |
subota 03.12.2016. 23:17 komentari |
mighty sam mcClain |