|
srijeda 30.08.2017. 00:36 komentari |
plima koliko će još trajati plima? morska pjena najbliža ikad. zapljuskuje me miris soli. tvoje mjesto je pusto pratim sunce na počinak fraktali mene rastapaju se sva pretvorena u more, teško ću se rastati kamenje je prekriveno galeb leti prema mjesecu pred sam zalazak more je tirkizno zatim, pretvara se u olovno sivu i hridi su potopljene gledajući prema horizontu, zavladala je kremasta roza prelijeće jato nijemih grdelina osjećam "dvaita"- dualizam -"istina ne može biti prenesena onima koje prezirete" tagore - vrućina i poj osa, tramontana donosi spas moj bijeli sari posut je raznobojnim ribama. jer, ja sam se pretvorila u morsku ribu ali, ne želim uginuti došla sam sakupiti jedno veliko ništa. i, upoznati nova bića. valovi, oni namijenjeni meni, pretvorili su se u lišće breskve. vizija je umrla, a ona prava koprena, nestala. vrijednost je izgubila vrijednost. čak su i komarci uvozno-tigrasti. samostalnost je zasjala na krijesti pijevca. osobine jedinstva su postale osobine jedinstva, samo to. ako je ovo stanje, stanje postojanja, moje ja to duboko osjeća koncentracija na mir donosi lakoću, stapanje a sve ove riječi odlaze u vjetar gospodaru moj... |
|
subota 26.08.2017. 00:15 komentari |
nakon silnih godina... sve je drugačije, vjeruj mi nakon silnih ovih godina mi bi htjeli biti... ali, u samostanu pjevaju benediktinci i čuje se posvemašnji mir odjek kuhanog sapuna od svih, ostao si ti kao kada i zaborav konačno ode, osjeća se učmalost trenutka nisam više sigurna koliko sam voljela..., s bijelog na crveno polje idem, bježim kao šahovska figura crno bijela kombinacija mi više ne odgovara dragi, ja sam polje koje nedostaje u svemiru i želja vagabunda je zatomljena u meni koliko sam voljela...to više nitko ne zna ja sam ostala kao morska spužva obješena na ringišpilu sve se grli oko nas naše oči su sada mir mi smo pješčana zrnca bez kojih svijet gubi smisao |