ponedjeljak 17.07.2017. 17:27 komentari |
...ptica i svjetionik ... |
nedjelja 16.07.2017. 14:19 komentari |
slamka prekopana zemlja i stepenište |
nedjelja 16.07.2017. 00:48 komentari |
... nedjeljno jutro dugog mediteranskog ljeta, kad strasti nestaju u dokolici i pijetetu. sjeća na jedno drugo zimsko jutro. vjetar puhanjem njiše jablanove i sjeća na vjetar zimski, zimske nedjelje kamenom popločeni put do groblja, kao da grobovi viču. oguljeno znanje francuskog još služi; važne stvari se raspravljaju o običajima, prodaji robova, vezivanju konopa u portu. šutnja; neskriveni prijekor u očima, sveprisutne šljive korištene za francuski gulaš i bicikli, čekaju. nije jeftino biti grubijan koji se usuđuje koristiti teleskop pa ga razbiti; tumačimo prijateljstvo kao treći glas, otegnutu strategiju, netaknutu zemlju koja o grmljavini tako malo zna, a o jauku puno više. fotografija: sa neta |
petak 14.07.2017. 09:46 komentari |
drugi pokušaj ( ruža za nju ) privatizacija i pretvorba jednog mozga zatražili su otmicu mozgova svaki otmičar posjeduje svoje transakcije trudi se vlastita smrt, da ode zanemarite intervencije budućih arheologa u svoje, ma što to s v o j e fizička zanimanja painter-ista potrebno je minimalno školovanje za ideje pospremljene u kofer podravski bluz, oteli su cvijet i jezero i labuđi pjev pjevaju li labudovi? sinulo mi je, pa ga priupitah tog bahatog mladca - smijem li upisati povijest umjetnosti, da, nikad nije kasno i ovo je drugi pokušaj... samozadovoljna, sretna, prilazim gospođi koja je izgubila devet kilograma - kako ste, pa dobro, odgovara mi nešto što je ostalo od nje, ne znaju što mi je, a kilogrami nikako natrag. - ostavila me sa mislima o kruhu i drugim kućanskim potrepštinama i o ručku, što za ručak? i o godinama koje smo proveli u istom haustoru, a da gotovo ništa ne znam o njoj, osim da je... sjetila se zadnjeg susreta u frizerskom salonu, pa me pita - jeste li bili na frizuri, šišanju, mislila sam... i ostavila me sa mislima ta hrpa kostiju, što priča ta hrpa godina koje se zovu ljudske sa toplim osmjehom, ona je još uvijek željna toplih riječi latice, šanel 19 izašao iz naftalina i slanost, o bože, odkuda slanost fotografija: sa neta |
četvrtak 13.07.2017. 00:01 komentari |
iako sam dobila pohvalu od dragog blogoprijatelja fantasy xv, da je moj blog kristalno jasan, pri čemu je htio reći da sam ostala vjerna nekom izričaju, evo da malo "prekršim" tu domenu, pa bih ostavila nekoliko rečenica iz jedne zanimljive knjižice: jednostavne istine znače olakšanje od napornih mozganja. -esejist vauvenarques. istina je da postoji čudna nedosljednost između izazovnog naslova i velikoga dijela onoga što knjiga zapravo sadržava. - tom butler-bowdon, knjiga: pedeset klasičnih djela o samopomoći bez neverbalnih znakova, bez onoga što ne izražavamo riječima, teško je prenijeti osjećaje. živimo u žurnome, digitalnome svijetu gdje se poslovna vještina često pretpostavlja punovrijednim međuljudskim vezama. ironično je da su mnogi ovladali umjetnošću doticaja sa strankama, no istodobno su izgubili ljudski dodir. danas postoji prag proizvodnosti, a nalazimo ga u točki u kojoj napredak u međuljudskim odnosima nadomještamo bezličnim, slijepim napretkom. često nam prosudbu ometa puka brzina priopćavanja. vjerujemo da drugi očekuju trenutačne odgovore (kao i mi sami), pa sebi ne dajemo vremena da oblikujemo smislene odgovore, ne osvrćemo se na profinjenosti svagdanje uljudnosti, nego se branimo: ta načela nikako ne možemo primjeniti u komentarima na blogu, u elektronskoj pošti, na sastancima preko interneta, gdje ne mogu sa sigurnošću znati ni hoće li me saslušati. smirite se prije nego što počnete komunicirati s drugom osobom. kad se uzrujate, prvih pet minuta obično ste najlakoumniji. iako svi mi ponekad netaktično postupamo, ništa nije tako neugodno kao kad skrovita netaktičnost postane javna. poštedite sami sebe i manjih nevolja, a možda i većih dvojbi, tako što ćete se pravovremeno povući prije nego što izlanete ono što ćete poslije zažaliti. odlomci iz knjige "kako steći prijatelje i naklonost ljudi u digitalno doba" autor: dale carnegie i suradnici fotografija: sa neta |
nedjelja 09.07.2017. 00:34 komentari |
bog kretnje sreća ispod granitnog neba grožđice u snijegu foto: net |
petak 07.07.2017. 01:35 komentari |
bez izazova sunce, i glazba, teatralno upleteni u središte svijeta ako se nastavi prilika učit će se ozloglašene ljubavi pustolovi koji čekaju red za objašnjenje zaboravljajući bol a sjećajući se misije društvo se okupljalo oko uspomena odskora upoznat, bljeđi, čovjek koji je šetao uz rijeku i nije imao mnogo izbora čekao je zoru, dominaciju jutra, sa promrzlim koljenima. mogla je to biti i žena krenuli su mostom dolje je bila vlaga i magla potpetice na cipelama previsoke za pustinju probudili su se oko 3, pospani, ali u radosti krenuli zaljubljenost u more uvijek je odisala urlajućim vizijama smrvljena, iznad nas je samo iluzija i netko bi trebao reći bijeg je bijeg od tebe, dugačak presušeni kanal između nakošenih stijena i sjajnih školjki koliko dugo, koliko drevno može odisati taj plašt tvoje plahosti, jer slutim ti odrješitost govora, i pompozne uši, koje ništa ne rade do li slušaju ono što ne razumiju jednom će netko ozbijno reći - što nam je trebalo ovo, da gledamo u druge, i mogućnost da ozlijedimo to tako krhko biće kao što je jedan pogled u glad |
petak 07.07.2017. 01:35 komentari |
ukradena misao sve moje kao sve tvoje sve njihovo kao miris cvijeća odnijelo je u zaborav mrave i gušterice i proplanke samo je nježnost ostala, neka suha nemoć jačine i nikada neću moći shvatiti koliko te samo volim.... tko može ukrasti moje misli i biti pirat moje duše one koja pozna tebe tko to zvjerski može uzeti ono što nije njegovo i preobraziti u svoje nitko ne može toliko ponavljati zaborave i poglede i nitko ne zna toliko zamagliti oči, i puteve i sve što smo mi u sjeni prigrlili, jer mi, ponavljači, nismo nikad isti mi smo samo poput ogrijeva uvijek topli i zauvijek prigrljeni što čini mirisno čelo da zavoli ono što i ne zna da ima..... |
srijeda 05.07.2017. 00:58 komentari |
spoznaja ja se ne bojim tebe, ne bojim se ni sebe bojim se iskre, koja je bila tek maleno gnijezdo mojih radosti bojim se ubrzanih tipki klavira koje te zamišljaju u punini i titraja srca, koje samo mašta |
utorak 04.07.2017. 00:10 komentari |
noć, gledati dugo u žamor tvojih očiju, od mraka i šuma potamni; kadikad me primi da ne lutam primi me u oči, i da još ponekad barem razumijemo sreću neba noći |
utorak 04.07.2017. 00:01 komentari |
mojoj mami sjediš pored rijeke i gutamo kišobrane boli da proguramo već jednom zapad prema istoku zaključana vrata su izbjeglice našeg mraka ---,yx<---. |
subota 01.07.2017. 00:18 komentari |
zavrti me, al da se ne umorim da ti ne dođem prazna pa me moraš s likom prepoznati jutro grebe žlicom po loncu a nebo puca od zelenila sva moja praznina nek ti bude, i bez lika dat ću se prepoznati |