ponedjeljak 29.08.2016. 14:54 komentari |
Postoji li: uhvatiti život na krivom mjestu. Raširila sam prste i ruke, samo prohujati, kao vjetar. Slušajući iz daleka neke nerazumljive riječi penjem se po stepenicama svoje običnosti. Jedan svijet sav u čudu propada nježno. Koincidencija ili zveket alata majstora? Potreba je znati, a ja pokušavam doprijeti do dana koji je prosio za rijeku tvojih sjećanja i škripu obraza. Ti nisi otišla nigdje, a učinila si da se zaljube svi ljudi u put za nebo. Možda postanu veliki medvjed i odbace teška vremena, treba prijaviti sudbinu na vrijeme. To nisu kapi kiše na ramenu, to nisu braća na kotačima, svijet kaska za pobjednicima, i uhvatiti travu kako upija poput spužve valovlje pogleda postaje ekstaza dokonosti. |
petak 26.08.2016. 10:00 komentari |
Minuta sna U vrtovima čežnje prilaziš na dlan. A ja se vrtim kao vidra sred pučine. Slani jezici sa vjetrom se diraju. I u našim garderobama svira gola smokva. Svi moji prijatelji su ponovo došli. Zujanje bumbara grabi pozamašne mreže kovitlaca simbola. Besmisleni komadi namještaja šeću se po memoriji. Kada raspuhneš maslačak na mom dlanu ja sam neka druga, za nekog posebna. Za neki drugačiji svijet spremna. Basovi oko nas. Zaustavljena zima. Ispod prozora je gromko izrasla skulptura sa maskom. Jedan dio je na drugom kraju svijeta. Ne da se odvojiti pjesma od pisma. Procvalo je cvijeće boje kašmira u tvornici. |
četvrtak 25.08.2016. 21:12 komentari |
Nećeš se nikada vratiti I ako čuješ moj glas ja težim samo za finijom strukturom slavljeničke noći Pohranjujem džempere u krošnje i izvodim komplicirane putanje u šetnji papira ulicom I ne izlazim iz vrtloga manipulacija električni šumovi popločili su sve klupe u blizini Detekcija volumena gubi se u nepouzdanoj stvarnosti nećeš se nikada vratiti Mi uistinu nismo, kao sada, bili toliko bespomoćni bliski kao konačnost, ponekad, pomalo, priberi se i ispod svoda budi sličan maslačku, jastucima i albatrosima I sjajan budi, kao sluga, nećeš se nikada vratiti stavit ću prigovor na zauzdane paradajze i na svezanu djecu i na neobuzdane buzdovane magla se vidi iznad močvare zadah izmetina luta kotlinama stado, gdje je stado.. |
utorak 23.08.2016. 00:12 komentari |
Pijesak u klasju Blijedi otisci prstiju na koži kaktusa Zamisli nas izletnički brod Se lijeno kreće u daljini Zamisli nas stari kameni pod Istovremena boja svijesti Zamisli nas neprekidno kretanje |
nedjelja 21.08.2016. 01:07 komentari |
razigrani ledomati
samoća ( među crvenim arkadama naučili smo biti djeca i nismo sanjali izuzetne zablude sanjali smo vile i vilenjake sa ljubičastim srcima i zelenim ušima u uvalama punim lađa ) izuzetne zablude postoje izuzetne zablude na primjer: koliko je lišće zeleno i koliko cvijeće može biti zeleno postoje zablude: koliko vidimo od stvarnosti postoje zablude koliko vidimo od stvarnosti koliko se uvažavamo, koliko smo pristojni postoje zablude o osjećajima prema djetinjstvu prema braći i sestrama, i često se tako naziru zablude o nekim velikim srećama, jer, sreće su zapravo vrlo sitne, i samozadovoljne, one se vole zaključati u neke lance, i tako, u lancima odskakutati; postoje zablude da je dinja narančasta i slatka, postoje zablude da limun osvježava i plijeni pogled; tako, malo po malo, naviknemo na zablude i one se naviknu na nas, i mi smo zabluđeno namireni dok možemo učiniti pokret da se nahranimo, i dok ne moramo gledati kako je svijet zabunom veseo jer to se zablude potapaju umjesto nas da bi mi i dalje uživali u njima. i suncu te mogu dati a plakat ću sutra konačno sam umrla kada je svijet počeo živjeti barbari nad gradom u bjelini se kupalo srce konjanika odijelo probudim ujutro i vidim tvoje oči podsjetim se na ružičaste tragove malibua krećem kao otok prema plimi i zaista, pitam se gdje si pospremio čarolije tog malog mjesta naslonjena na crne haljine tvog eha znam da sam ti darovana kao krznena papuča kao opijum kao malo vina u čaši ti otpijaš tu metaforu visine i pokrpati sve tvoje čežnje bila bi smiona plemenitost svake moje pore |
subota 20.08.2016. 07:08 komentari |
Osjenčane periferije samo su posjetili svijet i vratili se kamelijama gdje će im biti posude za umivanje možda u šumi sa bumbarima osunčani, liticama prepušteni slušali su pjev zrikavaca skenirane duše razapinju žice danas, kao nikad, piljevina u očima miris pokošene trave |
srijeda 17.08.2016. 09:51 komentari |
neprilagođena mudrosti noći ponosu i mistici uvukla se oštrica crvenog mjeseca u skrivena blaga brojanje pisama nestalo je u djevojačkoj duši |
nedjelja 14.08.2016. 22:32 komentari |
danas naslov bi mogao biti: oprosti mi što odlazim ja sam izašla upravo noćas u zimzelenu lagunu iz kabanice tvojih leđa u okrutnu civilizaciju izašla sam kao dnevnik koji puzi i koji je otežao od nevinosti a danas je sleđeno mirisao dan ti nikada nećeš vidjeti koliko je duga moja minuta i koliko je teško tijesto među mojim rukama sir kao nadjev za tvoj gutljaj kako? kako jutrom slušati lišće i ne vidjeti tvoj zapaljeni svijet na konturama izblijedjelih latica, kako kako gledati u daljini njihanje kukuruza a ne osjetiti na vrhu tvoje usne hladnu kap vode, kako Laura je bila teška za praćenje voljela je brojiti mladeže na svojim nogama i pregledavati stare fasade na kućama dodatak: jednom ću preplivati s tobom svu tvoju tugu i spustit ću zavjesu do kraja jednom ću oplivati trkaću stazu pored smilja i bit ću tada sva u žutom okrenuta bubnjevima sjevera ne bih te htjela izgubiti večeras jer večeras traje kratko |
nedjelja 14.08.2016. 09:09 komentari |
ako te ikada ako te ikada budem dijelila sa kišom bit ću podatna tim padajućim briljantima i neću iznevjeriti njihov dodir kad budu rastopljeni odlazili od mene ja ću još uvijek ljubiti |
četvrtak 11.08.2016. 05:02 komentari |
snovi gdje sam sanjana noćas dal bila sam zvijezda ili ptica ili žena bez lica ili tvoja rajska žlica dal jeli smo skupa iz osinjeg gnijezda i skupljali posljednje labudove s neba tko zna kako sam sanjana noćas dal u kući pored mora ili u vunenom šašu jezera ili na otoku ukrašenom šarenim udicama dal sam sanjana sa novim brižnim noćima i u ledenim spavaćicama ili u srcima magazina sada miruje okićeno mjesečevim kamenom i zauzdanom pozom gladnih negodovanja u meni sada se veseli zbog mira i zbog carstva svemirskih zborova jastva i bivstva i zbog slatke mračnosti svakog dana |
ponedjeljak 08.08.2016. 09:03 komentari |
Nebeski besmrtnici kada te ljubavnici dotaknu ti bi mogao pješačiti kilometrima i ništa ne bi bilo za rasprodaju sačuvao bi rapsodiju zelenog mjeseca u svojim grudima da te ljubavnici dotaknu ja bih stajala s druge strane zaštićena orlovim krilima nježnost bi tada preuzela ulogu vrlo pokretne, i vješte i raznolike palete dodira kada god me dozoveš ja učinim što mogu jer vjerujem u nešto, nešto poput moći mnogo je toga protekle noći prošlo pored slijepaca kako zahvaliti na povijesti života potopljenog u bekstejdžu ulovim tako svoje srce i pokažem mu visine |
nedjelja 07.08.2016. 19:04 komentari |
sve bih mogla sve bih mogla samo da te ne zamijenim bolom samo da ne postaneš sjena sve bih staze potopila samo da ostane ta jedna dodir kiše i mora moj jedini horizont |
petak 05.08.2016. 00:38 komentari |
Ja to nazivam pjesmom Ne znam draga da li je naš svijet počeo propadati na nebu ili na zemlji Ne znam šta je bilo jače svijet u kome smo živjeli ili svijet koji smo stvorili ljubeći se I da li su bili zajedno i da li su bili jedno Pružajući drugima sve riječi koje smo rekli jedno drugom Ne razmišljajući šta se sa svijetom tada zbiva Mijenjali smo sve što ljubav može mijenjati Ja sam to nazivao pjesmom A zemlja je u nas sve više ulazila kao pijesak u vrt kao jesen u vidik I ne znam šta je bilo slabije u našem svijetu naše tijelo ili naš zanos Samo znam da je sve opet isto Kao prije svega što smo učinili i što smo izgubili To je taj svijet što je opet između nas rođen iz naše pustoši Dok mi svako na svojoj strani promijenjeni vremenom Nosimo svoj plod što ja nazivam pjesmom Vlado Gotovac |
četvrtak 04.08.2016. 09:29 komentari |
Ljubitelji kandidatura Ti nemaš svoje stavljaš moje školjke na uho ne bi li čuo krv svoga bića kako šumi i ne pita ništa ti nemaš svoje, stavljaš moje piramide oko vrata da te vuku i odvoze drhtimo u mislima pokrećem se s tobom sloboda u spavaćoj sobi zna biti sputana crvenim svjetlom hodam amo tamo i pri tom žestok je osjećaj nestalih krila nestvarno je prestala sam se okretati više utihnuo si među mojim dlanovima bit će da je neki praznik u gradu ljubazno se smješiš bježiš od samoljublja i želiš nam prirediti malo toplih sendviča umoran si od riječi bojiš se da ću te pogrešno shvatiti i dodatno me utopljavaš pogledom secret ni ja ne želim govoriti gubim smisao za pokret može samo ako je neophodno prošao je jedan sat nema više preobrazbe ta mi smo bili samo useljenici zgrčenih lica |
srijeda javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); 10:51 komentari |
zeba je čitala nagomilane note i već sasušeni cvijet perunike još je mirisao u sjećanju kroz kapke na prozorima čulo se šuškanje svile |
srijeda 03.08.2016. 00:16 komentari |
sweet memories just say, sa dna rijeke nepošteđeni |
srijeda 03.08.2016. 00:01 komentari |
život prilika kraljevska riznica za svih totem iskra krijesnica u oku tvom toplina |
srijeda 03.08.2016. 00:01 komentari |
reci mi volim to |