Ova pjesma nema kraja... Nećeš se nikada vratiti, omogućuje je u beskraj.... Sjajna je pjesma! Sa svim svojim prizorima tako posebnim, koje takve omogućuje upravo, to.... da nikad se nećeš vratiti i tad sve zadobija i može zadobiti takav izgled, imati takve slobodne asocijacije, imati svaku mogućnost prikazati to što postaje (jest) i može postajati stvarnost kad.... nećeš se nikad .... jer iz tog središta a kraja izranjaju elementi kojima se sve to stvaralački oblikujući opisuje Izdvojila bih ovu temu: Mi uistinu nismo, kao sada, bili toliko bespomoćni bliski kao konačnost
Prepoznajem u njoj temu koju sama nisam niti bih znala izraziti riječima, a poznato mi je značenje i takav "status" odnosa kao vlastiti osjećaj, stato d'anima.
Ostale pjesme koje vidim, u međuvremenu, čitat ću dan po dan a možda i prije... :)
30.08.2016. (22:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve ovo što govoriš tako mi je poznato... poznati elementi koji me za časak otvore za poznato mi iskustvo a onda opet zatvore. Ili bolje reći, priškrinu.... :)
Kada si spomenula izuzetnu lakoću kretanja riječi... dotaknut ću se samo jednog (jednom) svog iskustva koje me otvorilo za neposrednu spoznaju o mogućnostima... Pa sam se tako našla u jednom za mene novom, neobično živom i budnom stanju (i nekakvog ushita njime), kad sam bila inspirirana na način da su mi riječi jednostavno prilazile poput nekih čistih formi iz istog takvog nekog "prostora" ... Zapisivala sam. :) Praktički, samo prenosila. I bio je to skroz za mene nesvojstveni jezik. Lirika, a jezik arhaičan. Meni takav niti je svojstven niti sam ga upotrebljavala u pjesmama (a niti tako organizirane stihove). Osim, što sam taj put, i svjesnošću se približila nekim saznanjima o onom najbitnijem čovjeka, koja su mi vrijedna...
I da ne propustim, na kraju, samo kao jedan detalj izdvojiti ovaj tvoj stih (neki nas osvoje tako, odmah :))
I sjajan budi, kao sluga
i zauzdani paradajzi, svezana djeca .....
I, kako sam vraćajući se ponovno pročitati pjesmu pa potom ovdje u komentare, pomislila, kako je neobično i lijepo s autoricom ove poezije moći razmijeniti neke misli i malo pričati s njom... :))
31.08.2016. (23:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja sam ti, inače, najsretnija na svom "otoku", nekoć sam, istina, slala nekakve boce s porukama :)) pa bi ih netko pronašao ali zapravo spozna(je)š upravo ovo što si rekla okrenuti se ma potpuno sebi čovjek može najviše pomoći.
tako nekako okrenuti prema sebi, iz sebe najbolje i komuniciramo riječima kao i onkraj riječi s drugima bliskima mislim da postoji zajedničko polje i kroz to zajedničko polje vidimo, čujemo, osjećamo.... još me čekaju tvoje ostale pjesme.... :) odn. ja, da ih čitam (ne može to letimično, jer svaki zapis, pjesma, priča, zavrjeđuju vrijeme za njih) ... a i da se propuste unutar i kroz sebe ...
01.09.2016. (20:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Ova pjesma nema kraja...
Nećeš se nikada vratiti, omogućuje je u beskraj....
Sjajna je pjesma! Sa svim svojim prizorima tako posebnim, koje takve omogućuje upravo, to.... da nikad se nećeš vratiti i tad sve zadobija i može zadobiti takav izgled, imati takve slobodne asocijacije, imati svaku mogućnost prikazati to što postaje (jest) i može postajati stvarnost kad.... nećeš se nikad ....
jer iz tog središta a kraja izranjaju elementi kojima se sve to stvaralački oblikujući opisuje
Izdvojila bih ovu temu:
Mi uistinu nismo, kao sada, bili toliko bespomoćni
bliski kao konačnost
Prepoznajem u njoj temu koju sama nisam niti bih znala izraziti riječima, a poznato mi je značenje i takav "status" odnosa kao vlastiti osjećaj, stato d'anima.
Ostale pjesme koje vidim, u međuvremenu, čitat ću dan po dan a možda i prije... :)
30.08.2016. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Sve ovo što govoriš tako mi je poznato... poznati elementi koji me za časak otvore za poznato mi iskustvo a onda opet zatvore. Ili bolje reći, priškrinu.... :)
Kada si spomenula izuzetnu lakoću kretanja riječi... dotaknut ću se samo jednog (jednom) svog iskustva koje me otvorilo za neposrednu spoznaju o mogućnostima...
Pa sam se tako našla u jednom za mene novom, neobično živom i budnom stanju (i nekakvog ushita njime), kad sam bila inspirirana na način da su mi riječi jednostavno prilazile poput nekih čistih formi iz istog takvog nekog "prostora" ...
Zapisivala sam. :) Praktički, samo prenosila. I bio je to skroz za mene nesvojstveni jezik. Lirika, a jezik arhaičan. Meni takav niti je svojstven niti sam ga upotrebljavala u pjesmama (a niti tako organizirane stihove).
Osim, što sam taj put, i svjesnošću se približila nekim saznanjima o onom najbitnijem čovjeka, koja su mi vrijedna...
I da ne propustim, na kraju, samo kao jedan detalj izdvojiti ovaj tvoj stih (neki nas osvoje tako, odmah :))
I sjajan budi, kao sluga
i zauzdani paradajzi,
svezana djeca
.....
I, kako sam vraćajući se ponovno pročitati pjesmu pa potom ovdje u komentare, pomislila, kako je neobično i lijepo s autoricom ove poezije moći razmijeniti neke misli i malo pričati s njom... :))
31.08.2016. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
tako je baš sve... :))
ja sam ti, inače, najsretnija na svom "otoku", nekoć sam, istina, slala nekakve boce s porukama :)) pa bi ih netko pronašao
ali zapravo spozna(je)š upravo ovo što si rekla
okrenuti se ma potpuno sebi čovjek može najviše pomoći.
tako nekako okrenuti prema sebi, iz sebe najbolje i komuniciramo riječima kao i onkraj riječi s drugima bliskima
mislim da postoji zajedničko polje
i kroz to zajedničko polje vidimo, čujemo, osjećamo....
još me čekaju tvoje ostale pjesme.... :)
odn. ja, da ih čitam
(ne može to letimično, jer svaki zapis, pjesma, priča, zavrjeđuju vrijeme za njih) ...
a i da se propuste unutar i kroz sebe
...
01.09.2016. (20:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
:) imamo, svakako.
Otok je i podmorje (pamtim rečenicu iz knjige Netko drugi, od M. Košćeca, meni inače iznimno vrijednog romana). :)
02.09.2016. (22:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...