Komentari

izmedu.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing

  • meroveus

    Ako bismo se odmaknuli od svega što je nastalo tumačenjem odnosa, ne bismo imali ništa svojega. Prilagodbom stvaramo relativnosti. Iako se čini kako je subjekt oslonac i temelj, ništa od proizvoljnih određenja njega ne bi bilo bez okružja, bez objekata i kretanja. Jesmo li na krivom mjestu bila bi nedopuštena relacija s ostatkom pi. Ipak egzistira. Gravitira. Proizvodi mogućnosti i bilježi vrijeme mrežom u kojoj se zapličemo s kukicom pi. Sve što ostane dokumentirano sužava uzorak istovjetan ukupnoj veličini. Poput obrnutog fraktala.
    Možda bi pitanje moglo se postaviti kao: iskorištavamo li pravilno potencijal naših mogućnosti? Možemo li relaciju postaviti na drugačijim vrijednostima? Možemo li predodžbu drugačijeg izmijeniti u sadržajnost bez unaprijed postavljenog etiketiranja?

    avatar

    30.08.2016. (10:23)    -   -   -   -  

  • Anarhanđeo

    Kiše dolaze... mi, rođeni goli i umrijet ćemo takvi, dočekat ćemo ih kada dođu spremno na svoje ogoljene obraze, a ovi ostali sakrit će se pod svoje šarene kišobrane; oni možda nemaju obraze. Katkad žao mi ih je. Oni možda ne znaju:
    dokonost donosi najbolje ekstaze, kada nema nikoga, nigdje.

    Dobra si... ili možda i nisi, ne poznam te, iako imaš poznate momente...ali ostavljaš tragove... poput daha na staklu krugove, poput sjećanja na lijepe trenutke, osmijehe i suze nalik na radosnice za poneke propale svijetove. :)

    avatar

    03.09.2016. (21:32)    -   -   -   -  

  • easy

    Ra..mogu te tako zvati?
    je..ali mislim da ne žele znati..
    što znači biti dobar?
    treba se sjećati..da vidimo gdje smo sada..:)

    avatar

    04.09.2016. (10:28)    -   -   -   -  

  • viviana

    Lijepa je ta običnost. Meni najdraža, pomislim, kad pročitah tvoje - Slušajući iz daleka neke nerazumljive riječi
    penjem se po stepenicama svoje običnosti
    ali isto tako nije se lako popeti do takve običnosti (ili, što kaže Andrić - jednostavnosti) niti je ona obična već ima svoju ljepotu i puninu - uspjela si to dočarati i iznijeti u ovoj pjesmi (meni) - ljepotu običnosti koja plijeni čitatelja i njegovo zanimanje, sudioništvo...

    A onda na kraju... (zapravo, svoj sam koment bila počela drugačije, pa sam ga poslije preinačila a počela sam ga s "uhh, ...." ) ... :) a zašto s uh, treba pitati moj stupnjeviti doživljaj pjesme čitajući) dolazi do tog osjećaja jakosti pjesme - njen kumulativni efekt - kojemu vodi njena gradacija...
    I eto, tako, komadić emocije mogu jedino pokušati ostaviti u svom komentiranju.

    škripa obraza
    prijava sudbine na vrijeme
    braća na kotačima
    ...

    :)

    p.s. i ja sam zastala i razmislila na dijelu - Postoji li: uhvatiti život na krivom mjestu
    i zaključila da postoji u takvom osjećaju, kao umjetnički (pjesnički) osjećaj...

    avatar

    04.09.2016. (11:51)    -   -   -   -  

  • Anarhanđeo

    Amon- Ra? ;) Ma zovi me kako god hoćeš, ja ionako nemam ime, odbacio sam svoje ropsko ime poput Cassiusa Claya. Sve što imam je sjećanje, no svejedno ne znam gdje sam sada: koji svijet je ovo, koje vrijeme, koja dimenzija? Tvoja ili moja?
    I tko si ti?
    Volio bih znati, vidiš, za razliku od mnogih, jer ljudi se zaista plaše znati tko su oni sami ili oni uz njih, plaše se svega izvan uobičajenih standarda, sve mimo prosječnosti je za većinu triler ili horror film. No ne osuđujem ih, ne krivim ih jer ja znam što znači saznati i kako je lijepo i ugodno ne znati... da, ne osuđujem ih ali neću ih se ni sjećati.

    avatar

    04.09.2016. (13:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...