ponedjeljak 29.08.2016. 14:54 komentari |
Postoji li: uhvatiti život na krivom mjestu. Raširila sam prste i ruke, samo prohujati, kao vjetar. Slušajući iz daleka neke nerazumljive riječi penjem se po stepenicama svoje običnosti. Jedan svijet sav u čudu propada nježno. Koincidencija ili zveket alata majstora? Potreba je znati, a ja pokušavam doprijeti do dana koji je prosio za rijeku tvojih sjećanja i škripu obraza. Ti nisi otišla nigdje, a učinila si da se zaljube svi ljudi u put za nebo. Možda postanu veliki medvjed i odbace teška vremena, treba prijaviti sudbinu na vrijeme. To nisu kapi kiše na ramenu, to nisu braća na kotačima, svijet kaska za pobjednicima, i uhvatiti travu kako upija poput spužve valovlje pogleda postaje ekstaza dokonosti. |