čini mi se da u prvom delu ima malko viška i ponavljanja ali budući da sam upoznat sa osnovim razlozima i motivima iz kojih pišeš nadam se da to nećeš shvatiti ko strašnu opasku od strane nekog ko možda suviše obraća pažnju na tehničke iliti nebitne stvari (spram same pesme i poruke) jer nisam i nije - samo mi je palo na um i mislim da se čitamo dovoljno dugo da bih imao slobodu to reći i glasno a da se ne shvati kao nešto krajnje maliciozno s jedinim ciljem da nešto učinim lošim. sad se malo pravdam budući da ljudi obično tako reaguju iz svoje prespektive kad im se uputi čak i konstruktivna kritika ili možda neko subjektivno mišljenje a s obzirom da poštujem tvoj rad i volim emociju iz koje pišeš ne bih voleo da stvorim neki dublji ili nepremostiv nesporazum... inače, jako lepa pesma. dopadaju mi se slike u drugom delu. vrlo kreativno, odmereno, lepo...kao i večina tvog rada.
05.12.2016. (21:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljivi su rezovi začinskih biljaka. Mjesta gdje se uvode su poput iznenađujućih petardi. Rasprsnu se u boju, miris i okus. Naraciji misli daju novu dimenziju u kojoj se preskače ležernost pretpostavljivog nizanja. Uostalom, kronologija razmišljanja ne mora biti podrazumijevajuća. Ovdje je poput kaleidoskopa, a priča o ruci koja ga pomiče. Kakva je ruka - to će reći završna misao. Od prigušene požude i kontrolirane strasti. Mada su ceste strpljive, nabijene su erotikom predodžbe razmaknutih nogu žene. Što bi se tamo moglo očekivati? Što može osujetiti naum pred obzorom mogućnosti? Sentimentalna pohlepa samokritičnosti uvjetovana uzusima drugih? Sentiment i pathos strogo su diferencirani. I mada naučeno ponašanje izbjegava jeftino i pozlaćeno, ipak nas privlači blještavost izloga. Takvi smo. Uostalom, vrjednovanje ne mora biti podrazumijevajuće isto svima, ipak je i to konstrukt usuglašenosti gdje pojedinačno nestaje i mora se povinovati normama. No, svaki pojedini glas ima se pravo čuti.
06.12.2016. (10:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
drago mi je @easy da smo se dobro sporazumeli. i mislio sam zapravo da su ta dva dela odvojena ali nisam zeleo da ulazim u dublju analizu odnosno u nesto sto bi licilo na degradiranje odnosno kritiku s obzirom da mi se pesma dopada. bio sam samo znatizeljan zbog cega je celina napisana (izmedju strofa ne postoje obelezja) tako kako je predstavljena buduci da mozda postoji razlog zbog kojeg je prva strofa napisana, po mom misljenju, drugacije od druge kao da nije u pitanju ista pesma. hvala ti na odgovoru. s druge strane, ja sam neko ko je kritikovan da pise dve pesme u jednoj, u tome ima istine nekad zaista budem inspirisan da neoprezno odem u neku sasvim drugu "pricu", i iz tog razloga verovatno obracam paznju na takve stvari. putem ovakvih komentara em sto ucimo nesto od drugih takodje otkrivamo neke stvari o sebi iliti o svom pisanju. motivi pisanja su naravno razliciti i mislim da generalno mi blogeri jesmo najblizi istinskom pisanju bez oportunistickog momenta novca ili vecne slave ali takodje je lepo kad mi kao autori nakon nekoliko godina procitamo neku svoju staru pesmu ili prozu i pomislimo da je to bas tako moralo biti napisano i nikako drugacije. takvih trenutaka je vrlo malo zato i jeste poprilicno tesko dostici to zadovoljstvo. (naravno, nemam nista protiv ako neko pokusava nesto svoje da okoveci u stampanom izdanju ali mislim da je problem ako je to jedini pokretac i razlog zapocinjanja bilo kojeg pisanja) buduci da tako mislim, zato se i trudim da svoje pesme "doteram" koliko mogu, da izbacim visak, zategnem jer retko kad se ponovo vracam na to iako volim da mislim da je nesto samo skica obicno kasnije spoznam da je to neki prosli trenutak s obzirom da je napisano iz emocije ili inspiracije a ne iz neke pompezne ideje stvaranja necega da bi se nesto drugo dobilo. drago mi je takodje sto se povela neka debata i to ne treba da te ozalosti jer je mnogo lepse videti smislene i konstruktivne komentare makar bili i subjektivni, nego komentare koji stoje cisto da bi reakcija bila u superlativu a zapravo se nije ni procitalo niti shvatilo...ako vec govorimo o komentaru i komentarisanju. za moja razmisljanja to je samo dodatni znak da je rad odredjenog autora nesto vise od puke lakrdije i jedan od signala ukazivanja postovanja doticnog autora i onoga sto pokusava da kaze ali i samog nacina. :) pesma treba da se razume, to je osnovno, i tu nema nikakve dileme iako naravno ne mozemo ocekivati uvek takav zavrsetak, neke pesme zaista govore o mistici i nemaju sposobnost da se razviju u nesto blize nama ljudima. malo sam se raspisao o svemu i svacemu premda znam da neces zameriti, hahaha
PS. I da dodam... deo u kojem @johannes kaze kronologija razmišljanja ne mora biti podrazumijevajuća.. to jeste tacno, ne mora biti podrazumevajuca ali je itekako pozeljno da bude bas takva.
06.12.2016. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
apsolutno. negde sam cak procitao ili cuo da se prisustvo narkotika ili nekih opijata u umetnickim krugovima za razliku od recimo slicnih situacija u svetu sporta zapravo skroz drugacije vide. bas iz tog razloga sto zaista jesu neka umetnicka dela nastala pod dejstvom opijata, tako da se njihovo prisustvo ne dozivljava kao sokantno (iako za tog pojedinca i njegov zivot moze biti kobno), to jeste dozvoljeno. u pravu si, mahom to jeste tako kako si napisala. e sad to je jedna vrlo kompleksna tema a bojim se i osetljiva buduci da zaziremo u sam proces pisanja i drugih zivotnih okolnosti. mentalni sklop pisca ili nekog umetnika retko kad je priblizan mentalnom sklopu osobe koje radi od 9.00h do 17.00h, koja vodi neki uobicajan zivot, gde je sve na svom mestu, itd. mozda i ja gresim no eto iz nekog iskustva do takvog zakljucka sam dosao i mogu to da razumem. pa cak ni o sebi ne mogu da kazem sam sasvim uobicajena osoba iako mislim da sam u nekim pogledima skroz prevazidjen i obican.
slazem se sa tobom vezano za pisanje za novac i mislim da se to onda zove "naruceni tekst" koji moze imati politicku podlogu, itd. takodje se slazem da neko ko voli da pise, i ako zaista oseca da mu je to izvorno zvanje i da bi ga sve drugo cinilo manje ispunjenim i srecnim, da ima osnova da se trudi da ispuni ono sto i svako drugi zeli za sebe - raditi ono sto volis tokom zivota. cesto cujemo po blogovima izjave kako ovde nema pravih pisaca, pesnika... i ja to retko kad razumem, jer sta bi ti ljudi trebalo da rade i zbog cega su na meti osude i omalovazavanja ako to dele sa drugim ljudima? meni je to uvek za postovanje sto ne znaci da mi se prezentovani rad dopada ali ne mislim da je sama teznja neosnovana.
to nema veze toliko sa pisanjem za novac no da bi se zivelo od svog pisanja tu stvarno postoje neki koraci koji prevazilaze pisanje i "nevinost" ljudi koji izlaze po knjizevnim casopisima, to su vec elementi marketinga, itd. i obicno se dogodi taj industrijski ukus o kojem govoris. :D no, kad sam rekao da kod blogera ne postoji oportunisticki momenat mislio sam najvise na to da je to zapravo osnova iz koje pisac pise (bio to blog, sveska, nebitno).
iz svega toga mozemo zakljuciti da se poprilicno slazemo. :)
06.12.2016. (22:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
07.12.2016. (17:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Kompozicijski slozena pjesma... Ali ja sam psiholoski i nakon citanja obje strofe ostala u prvoj negdje Tom: moglo je zavrsiti drugacije, moglo je poceti drugacije ... (pisem iz kreveta :) pa samo najkrace) ..
08.12.2016. (14:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.. ma trebalo bi te izmislit da te nema. :))) pročitala sam i komentare u krevetu na onom sićušnom ekranu mobitela i htjedoh ti samo reći, sad, da je super i volim to što si slobodna povezivat razne dijelove. Čak, jednom sam negdje bila čitala da je jedna spisateljica eksperimentirala s tako nečim... ali bez obzira, kažem, sviđa mi se ta sloboda a to je temeljno. I ne, ne mora bit razumljiva poezija, ne na onaj način kako se 'očekuje' jer je osnovno da pisac, pjesnik piše iz sebe, da bude autentičan. Još od Mallarmea i Valerya naučila sam da pjesnički jezik mora bit poseban, drugačiji, ne kao jezik kojim se uobičajeno služimo (ali što ovisi i o vrsti poezije, dodala bih). Pa kad se čita Mallarme, recimo, ja uopće ne znam kako bih okarakterizirala 'razumljivost', jer radi se o tek 'dosezanju' nečeg što pjesmu čini, što ja niti ne znam izraziti, ali recimo da je to ta neka esencija u njoj, kroza nju... ma neću ni pokušavati pojasniti što mislim. Ili kako se Picaso protivio, zašto svi očekuju da trebaju razumjeti sliku, pitajući se - je li očekujemo da razumijemo ptičji pjev? (tako nekako) .... raspisala sam se. :) U svakom slučaju, čini mi se da izraz 'komentiranje' poeziji nije primjereno, ali opet, najvažniji je osjećaj i misao i to što se može (a i ne mora) izraziti, prenijeti kao osjećaj neke pjesme... Pjesmi je dovoljno - čitati je.. :)
09.12.2016. (00:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Započela sam dan s lanom i jogurtom a kad si spomenula Lorcu sjetila sam se njegovih stihova 'umrem li ostavite balkon otvoren' pa sam uzela pročitati tu divnu pjesmu i danu (sebi) za početak darovala i tu pjesmu ili njoj ovaj svijetao sunčani dan A i Nerudinih stihova Kada umrem stavi dlanove svoje na moje oči...
uff. djeluje intravenozno.
Kad si spomenula žednome staviti čašu vode i da li će je popiti naiskap ili polako sjetila sam se svog iskustva te vrste :) koje bih mogla opisati a pamtim ga kao osjećaj kad sam u ljeto prošle godine (ove godine to nisam mogla, psihološki) postila (bez jela i pića osim tek u večernjim satima) mjesec dana, što mi je sve zajedno bilo jedno posebno iskustvo. Eto, inspiracija, možda, za neki komadić teksta... :))
p.s. potražila sam na netu Rasute priče od Elene Guro, pa ću poručiti knjigu. Pročitala sam i kratki životopis spisateljice i opis knjige, i čini mi se da žanrovski, naime, teško je odrediti žanr - nema jasnih žanrovskih obilježja, kako se navodi u sižeu, jest blisko mom načinu pisanja.... :)
10.12.2016. (11:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Predivno.. Jako mi se sviđa. mi - to je bajka. čitat ću još i unaprijed se radujem njenoj knjizi bilo bi divno, pomislih, čitati je i na ruskom, ruski jezik je vrlo melodičan i lijep, govorim malo, zapravo učila sam ga kroz cijelo školovanje pa je nešto i ostalo. Ali, sudeći po ovom odlomku, predivno je... i ne bih znala reći ili objasniti ali znam da volim ovakvu ljepotu u pisanoj riječi...
hvala. :)
10.12.2016. (21:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a za post dobro si rekla, onako kako ja ne bih znala a to je da je tada čovjek sobom bliskiji božanskom, božjem, onoj eteričnoj vrijednosti... i to je čista istina nevjerojatno je što se tada otvara kad, tako sam to ja bila doživjela, rasklopi se oklop kao orahova ljuska, onog što oklopljuje dušu a ona je... pa, ono najvažnije čovjeka (sve ostalo je samo poput vanjske kore). ona je jezgra i jedino bitno usuđujem se reći. to otkrivanje onog bitnog prilazi nam samo kada se čovjek očisti na taj način... :)
10.12.2016. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Regina
"nježno i nerazumljivo", davno sam pročitala tako blizak opis nečega dragoga :)
05.12.2016. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
korak
čini mi se da u prvom delu ima malko viška i ponavljanja ali budući da sam upoznat sa osnovim razlozima i motivima iz kojih pišeš nadam se da to nećeš shvatiti ko strašnu opasku od strane nekog ko možda suviše obraća pažnju na tehničke iliti nebitne stvari (spram same pesme i poruke) jer nisam i nije - samo mi je palo na um i mislim da se čitamo dovoljno dugo da bih imao slobodu to reći i glasno a da se ne shvati kao nešto krajnje maliciozno s jedinim ciljem da nešto učinim lošim. sad se malo pravdam budući da ljudi obično tako reaguju iz svoje prespektive kad im se uputi čak i konstruktivna kritika ili možda neko subjektivno mišljenje a s obzirom da poštujem tvoj rad i volim emociju iz koje pišeš ne bih voleo da stvorim neki dublji ili nepremostiv nesporazum...
inače, jako lepa pesma. dopadaju mi se slike u drugom delu. vrlo kreativno, odmereno, lepo...kao i večina tvog rada.
05.12.2016. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN ;)
Krug čini savršenstvo, ali samo naoko, jer u kontekstu beskonačnosti i pravac može biti krug, a bog i bogme i obrnuto ;)
06.12.2016. (01:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Zanimljivi su rezovi začinskih biljaka. Mjesta gdje se uvode su poput iznenađujućih petardi. Rasprsnu se u boju, miris i okus. Naraciji misli daju novu dimenziju u kojoj se preskače ležernost pretpostavljivog nizanja.
Uostalom, kronologija razmišljanja ne mora biti podrazumijevajuća. Ovdje je poput kaleidoskopa, a priča o ruci koja ga pomiče. Kakva je ruka - to će reći završna misao. Od prigušene požude i kontrolirane strasti. Mada su ceste strpljive, nabijene su erotikom predodžbe razmaknutih nogu žene. Što bi se tamo moglo očekivati? Što može osujetiti naum pred obzorom mogućnosti? Sentimentalna pohlepa samokritičnosti uvjetovana uzusima drugih? Sentiment i pathos strogo su diferencirani. I mada naučeno ponašanje izbjegava jeftino i pozlaćeno, ipak nas privlači blještavost izloga. Takvi smo. Uostalom, vrjednovanje ne mora biti podrazumijevajuće isto svima, ipak je i to konstrukt usuglašenosti gdje pojedinačno nestaje i mora se povinovati normama. No, svaki pojedini glas ima se pravo čuti.
06.12.2016. (10:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Uvijek se pitam, što je izvor tvojih slika, tvojih riječi.
ne znam, pa zamišljam......
06.12.2016. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
korak
drago mi je @easy da smo se dobro sporazumeli. i mislio sam zapravo da su ta dva dela odvojena ali nisam zeleo da ulazim u dublju analizu odnosno u nesto sto bi licilo na degradiranje odnosno kritiku s obzirom da mi se pesma dopada. bio sam samo znatizeljan zbog cega je celina napisana (izmedju strofa ne postoje obelezja) tako kako je predstavljena buduci da mozda postoji razlog zbog kojeg je prva strofa napisana, po mom misljenju, drugacije od druge kao da nije u pitanju ista pesma. hvala ti na odgovoru. s druge strane, ja sam neko ko je kritikovan da pise dve pesme u jednoj, u tome ima istine nekad zaista budem inspirisan da neoprezno odem u neku sasvim drugu "pricu", i iz tog razloga verovatno obracam paznju na takve stvari. putem ovakvih komentara em sto ucimo nesto od drugih takodje otkrivamo neke stvari o sebi iliti o svom pisanju. motivi pisanja su naravno razliciti i mislim da generalno mi blogeri jesmo najblizi istinskom pisanju bez oportunistickog momenta novca ili vecne slave ali takodje je lepo kad mi kao autori nakon nekoliko godina procitamo neku svoju staru pesmu ili prozu i pomislimo da je to bas tako moralo biti napisano i nikako drugacije. takvih trenutaka je vrlo malo zato i jeste poprilicno tesko dostici to zadovoljstvo. (naravno, nemam nista protiv ako neko pokusava nesto svoje da okoveci u stampanom izdanju ali mislim da je problem ako je to jedini pokretac i razlog zapocinjanja bilo kojeg pisanja) buduci da tako mislim, zato se i trudim da svoje pesme "doteram" koliko mogu, da izbacim visak, zategnem jer retko kad se ponovo vracam na to iako volim da mislim da je nesto samo skica obicno kasnije spoznam da je to neki prosli trenutak s obzirom da je napisano iz emocije ili inspiracije a ne iz neke pompezne ideje stvaranja necega da bi se nesto drugo dobilo. drago mi je takodje sto se povela neka debata i to ne treba da te ozalosti jer je mnogo lepse videti smislene i konstruktivne komentare makar bili i subjektivni, nego komentare koji stoje cisto da bi reakcija bila u superlativu a zapravo se nije ni procitalo niti shvatilo...ako vec govorimo o komentaru i komentarisanju. za moja razmisljanja to je samo dodatni znak da je rad odredjenog autora nesto vise od puke lakrdije i jedan od signala ukazivanja postovanja doticnog autora i onoga sto pokusava da kaze ali i samog nacina. :) pesma treba da se razume, to je osnovno, i tu nema nikakve dileme iako naravno ne mozemo ocekivati uvek takav zavrsetak, neke pesme zaista govore o mistici i nemaju sposobnost da se razviju u nesto blize nama ljudima. malo sam se raspisao o svemu i svacemu premda znam da neces zameriti, hahaha
PS. I da dodam... deo u kojem @johannes kaze kronologija razmišljanja ne mora biti podrazumijevajuća.. to jeste tacno, ne mora biti podrazumevajuca ali je itekako pozeljno da bude bas takva.
06.12.2016. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
korak
apsolutno. negde sam cak procitao ili cuo da se prisustvo narkotika ili nekih opijata u umetnickim krugovima za razliku od recimo slicnih situacija u svetu sporta zapravo skroz drugacije vide. bas iz tog razloga sto zaista jesu neka umetnicka dela nastala pod dejstvom opijata, tako da se njihovo prisustvo ne dozivljava kao sokantno (iako za tog pojedinca i njegov zivot moze biti kobno), to jeste dozvoljeno.
u pravu si, mahom to jeste tako kako si napisala.
e sad to je jedna vrlo kompleksna tema a bojim se i osetljiva buduci da zaziremo u sam proces pisanja i drugih zivotnih okolnosti. mentalni sklop pisca ili nekog umetnika retko kad je priblizan mentalnom sklopu osobe koje radi od 9.00h do 17.00h, koja vodi neki uobicajan zivot, gde je sve na svom mestu, itd. mozda i ja gresim no eto iz nekog iskustva do takvog zakljucka sam dosao i mogu to da razumem. pa cak ni o sebi ne mogu da kazem sam sasvim uobicajena osoba iako mislim da sam u nekim pogledima skroz prevazidjen i obican.
slazem se sa tobom vezano za pisanje za novac i mislim da se to onda zove "naruceni tekst" koji moze imati politicku podlogu, itd.
takodje se slazem da neko ko voli da pise, i ako zaista oseca da mu je to izvorno zvanje i da bi ga sve drugo cinilo manje ispunjenim i srecnim, da ima osnova da se trudi da ispuni ono sto i svako drugi zeli za sebe - raditi ono sto volis tokom zivota. cesto cujemo po blogovima izjave kako ovde nema pravih pisaca, pesnika... i ja to retko kad razumem, jer sta bi ti ljudi trebalo da rade i zbog cega su na meti osude i omalovazavanja ako to dele sa drugim ljudima? meni je to uvek za postovanje sto ne znaci da mi se prezentovani rad dopada ali ne mislim da je sama teznja neosnovana.
to nema veze toliko sa pisanjem za novac no da bi se zivelo od svog pisanja tu stvarno postoje neki koraci koji prevazilaze pisanje i "nevinost" ljudi koji izlaze po knjizevnim casopisima, to su vec elementi marketinga, itd. i obicno se dogodi taj industrijski ukus o kojem govoris. :D no, kad sam rekao da kod blogera ne postoji oportunisticki momenat mislio sam najvise na to da je to zapravo osnova iz koje pisac pise (bio to blog, sveska, nebitno).
iz svega toga mozemo zakljuciti da se poprilicno slazemo. :)
06.12.2016. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ali nije završilo kao balada...
07.12.2016. (17:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Kompozicijski slozena pjesma... Ali ja sam psiholoski i nakon citanja obje strofe ostala u prvoj negdje
Tom: moglo je zavrsiti drugacije, moglo je poceti drugacije ... (pisem iz kreveta :) pa samo najkrace) ..
08.12.2016. (14:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
.. ma
trebalo bi te izmislit da te nema. :)))
pročitala sam i komentare u krevetu na onom sićušnom ekranu mobitela
i htjedoh ti samo reći, sad, da je super i volim to što si slobodna povezivat razne dijelove. Čak, jednom sam negdje bila čitala da je jedna spisateljica eksperimentirala s tako nečim... ali bez obzira, kažem, sviđa mi se ta sloboda a to je temeljno.
I ne, ne mora bit razumljiva poezija, ne na onaj način kako se 'očekuje' jer je osnovno da pisac, pjesnik piše iz sebe, da bude autentičan.
Još od Mallarmea i Valerya naučila sam da pjesnički jezik mora bit poseban, drugačiji, ne kao jezik kojim se uobičajeno služimo (ali što ovisi i o vrsti poezije, dodala bih). Pa kad se čita Mallarme, recimo, ja uopće ne znam kako bih okarakterizirala 'razumljivost', jer radi se o tek 'dosezanju' nečeg što pjesmu čini, što ja niti ne znam izraziti, ali recimo da je to ta neka esencija u njoj, kroza nju... ma neću ni pokušavati pojasniti što mislim. Ili kako se Picaso protivio, zašto svi očekuju da trebaju razumjeti sliku, pitajući se - je li očekujemo da razumijemo ptičji pjev? (tako nekako) .... raspisala sam se. :)
U svakom slučaju, čini mi se da izraz 'komentiranje' poeziji nije primjereno, ali opet, najvažniji je osjećaj i misao i to što se može (a i ne mora) izraziti, prenijeti kao osjećaj neke pjesme...
Pjesmi je dovoljno - čitati je..
:)
09.12.2016. (00:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Započela sam dan s lanom i jogurtom
a kad si spomenula Lorcu sjetila sam se njegovih stihova 'umrem li
ostavite balkon otvoren'
pa sam uzela pročitati tu divnu pjesmu
i danu (sebi) za početak darovala i tu pjesmu
ili njoj ovaj svijetao sunčani dan
A i Nerudinih stihova
Kada umrem stavi dlanove svoje na moje oči...
uff. djeluje intravenozno.
Kad si spomenula žednome staviti čašu vode i da li će je popiti naiskap ili polako
sjetila sam se svog iskustva te vrste :) koje bih mogla opisati
a pamtim ga kao osjećaj kad sam u ljeto prošle godine (ove godine to nisam mogla, psihološki) postila (bez jela i pića osim tek u večernjim satima) mjesec dana, što mi je sve zajedno bilo jedno posebno iskustvo. Eto, inspiracija, možda, za neki komadić teksta...
:))
p.s. potražila sam na netu Rasute priče od Elene Guro, pa ću poručiti knjigu. Pročitala sam i kratki životopis spisateljice i opis knjige, i čini mi se da žanrovski, naime, teško je odrediti žanr - nema jasnih žanrovskih obilježja, kako se navodi u sižeu, jest blisko mom načinu pisanja.... :)
10.12.2016. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Predivno.. Jako mi se sviđa.
mi - to je bajka.
čitat ću još i unaprijed se radujem njenoj knjizi
bilo bi divno, pomislih, čitati je i na ruskom, ruski jezik je vrlo melodičan i lijep, govorim malo, zapravo učila sam ga kroz cijelo školovanje pa je nešto i ostalo.
Ali, sudeći po ovom odlomku, predivno je... i ne bih znala reći ili objasniti ali znam da volim ovakvu ljepotu u pisanoj riječi...
hvala.
:)
10.12.2016. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
a za post dobro si rekla, onako kako ja ne bih znala a to je da je tada čovjek sobom bliskiji božanskom, božjem, onoj eteričnoj vrijednosti... i to je čista istina
nevjerojatno je što se tada otvara kad, tako sam to ja bila doživjela, rasklopi se oklop kao orahova ljuska, onog što oklopljuje dušu a ona je... pa, ono najvažnije čovjeka (sve ostalo je samo poput vanjske kore). ona je jezgra i jedino bitno usuđujem se reći.
to otkrivanje onog bitnog prilazi nam samo kada se čovjek očisti na taj način... :)
10.12.2016. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...