ako se ne varam.... mislim, onoliko koliko te ja pratim, čini mi se da su u tvojim stihovima rijetke rime... nije ni da ih treba biti. Ali svidjela mi se u ovoj zadnjoj strofi (...često... tu je moje mjesto). Zvuči dobro.
17.09.2017. (19:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama samo to je dovoljno pročitati pa da sve ono što mi je bilo negdje na vrh pera, što - ne znam kakvo bi bilo kad počnem ovdje pisati, ali krenuh... - stane. I ostane tu. I samo se osjeća. Ali, prelije se već ta toplina 'kojom kriliš' iz stihova, u srce mene dok čitajući stižem kraju pjesme I osjeća se, opet. Samo se osjeća. A najljepša strofa mi je druga buba mare iz tvoje zjenice ... čista nježnost.
17.09.2017. (19:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni, pa imam nešto u rimama. ali valjda kužiš i sam da nisam vezana za "ništa" što se pisanja tiče, to su samo tako padajuće zvjezdice :)) viviana, da, koliko ima nježnosti prema mami......hm ali, tek kad postaneš mama, tada ti je to nekak uh, ko plišasti medek se razmilim.
17.09.2017. (19:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ponekad dok te citam imam dojam da ne razumijem od kuda dolazimo, kamo smo krenuli i gdje to sve prolazimo... onda se vracam, gubim, pa polovim, pa krenem pa zapnem, pa procitam komentare i vidim da je svima jasno... osim meni... pa mi dode da se onim spuzvenim cekicem po celu :-D koji mi je vrag... nevjerojatno je koliko su umovi razliciti, od covjeka do covjeka. e sad, najzanimljiviji dio je sto i kad se trudim razumjeti pa kada mi ne ide, svejedno osjecam ljepotu u tim rijecima, igru, prizor, osjecam - osjecaj. onda je valjda dobar put iskljuciti razum, kontrolu nad time gdje idemo, i samo pustiti, nauciti vidjeti i van 'kompaktnog', tu, negdje izmedu i nedovrseno. postajem zaljubljenik :-)
18.09.2017. (17:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
opisala si i moj osjećaj dok čitam nešto što ne razumijem do kraja, ili pak nikako. a, inače, što se tiče tumačenja, mnogi se oslanjaju na svoju intuiciju, ili povezuju sa svojim životnim i inim saznanjima, što naravno, može odvući u sasvim krivom smjeru. već sam pisala o tome. no nije bitno toliko koliko smo u pravu, ili pogodili nešto, već je interesantna ta naša angažiranost oko nečijih zapisa. zato je možda dobro "pratiti" nekog duži period vremena. jer, to razvija poseban duel, u smislu, da se nadopunjavaš kojekakvim idejama, i upražnjava dragocjen nivo tolerancije. jer, zaista, mnogi od nas ne znaju gdje će ih odvesti misao / a meni su to najdraži :))/
20.09.2017. (21:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
mama
17.09.2017. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
ako se ne varam.... mislim, onoliko koliko te ja pratim, čini mi se da su u tvojim stihovima rijetke rime... nije ni da ih treba biti. Ali svidjela mi se u ovoj zadnjoj strofi (...često... tu je moje mjesto). Zvuči dobro.
17.09.2017. (19:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
mama
samo to je dovoljno pročitati pa da sve ono što mi je bilo negdje na vrh pera, što - ne znam kakvo bi bilo kad počnem ovdje pisati, ali krenuh... - stane.
I ostane tu. I samo se osjeća.
Ali, prelije se već ta toplina 'kojom kriliš' iz stihova, u srce mene dok čitajući stižem kraju pjesme
I osjeća se, opet.
Samo se osjeća.
A najljepša strofa mi je druga
buba mare iz tvoje zjenice
...
čista nježnost.
17.09.2017. (19:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
izvorni, pa imam nešto u rimama. ali valjda kužiš i sam da nisam vezana
za "ništa" što se pisanja tiče, to su samo tako padajuće zvjezdice
:))
viviana, da, koliko ima nježnosti prema mami......hm
ali, tek kad postaneš mama, tada ti je to nekak uh,
ko plišasti medek se razmilim.
17.09.2017. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samopoezija
Vrlo lijepa pjesma!
17.09.2017. (21:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Ali toplina kojom kriliš - to je moje mjesto...Predivno o mami....Predivno! Pusa, L+B+G
17.09.2017. (21:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Hvala Ti na divnim riječima kod mene! Vole Te L+B+G
17.09.2017. (23:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Riječi svojom uglazbljenošću vode smislu.
18.09.2017. (09:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sirin
Ponekad dok te citam imam dojam da ne razumijem od kuda dolazimo, kamo smo krenuli i gdje to sve prolazimo... onda se vracam, gubim, pa polovim, pa krenem pa zapnem, pa procitam komentare i vidim da je svima jasno... osim meni... pa mi dode da se onim spuzvenim cekicem po celu :-D koji mi je vrag...
nevjerojatno je koliko su umovi razliciti, od covjeka do covjeka.
e sad, najzanimljiviji dio je sto i kad se trudim razumjeti pa kada mi ne ide, svejedno osjecam ljepotu u tim rijecima, igru, prizor, osjecam - osjecaj. onda je valjda dobar put iskljuciti razum, kontrolu nad time gdje idemo, i samo pustiti, nauciti vidjeti i van 'kompaktnog', tu, negdje izmedu i nedovrseno.
postajem zaljubljenik :-)
18.09.2017. (17:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
the legend of,,,
opisala si i moj osjećaj dok čitam nešto što ne razumijem do kraja,
ili pak nikako.
a, inače, što se tiče tumačenja, mnogi se oslanjaju na svoju intuiciju,
ili povezuju sa svojim životnim i inim saznanjima, što naravno, može
odvući u sasvim krivom smjeru. već sam pisala o tome.
no nije bitno toliko koliko smo u pravu, ili pogodili nešto, već
je interesantna ta naša angažiranost oko
nečijih zapisa.
zato je možda dobro "pratiti" nekog duži period vremena.
jer, to razvija poseban duel, u smislu, da se nadopunjavaš
kojekakvim idejama, i upražnjava dragocjen nivo tolerancije.
jer, zaista, mnogi od nas ne znaju gdje će ih odvesti misao
/ a meni su to najdraži :))/
20.09.2017. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...