19.10.2021., utorak

izmišljen

pa dobro
i ja bih se, vjerojatno, naljutila
da me izmisliš
bolju, onakvu kakvu me trebaš:
da zurim u tebe
da žurim u tebe
da smišljam načine
da te volim
i sve te ludosti
koje ljudima jednostavno - trebaju;
da ne postoji 'dovoljno'
da su počupani znakovi 'stop'
da samo letim, pjevam i smijem se
odmahujem rukom i igram se kosom
igram se bezbrižnosti
da te zavodim neprekidno;
i da sam super pametna
i da mi se uvijek da baš sve
i sve mi je 'totalno super ideja' i sve 'može';
da pišem pjesme,
a između riječi skrivam ono
što samo ti umiješ pročitati,
da ti dadem signal kratkim pogledom
u dugom razgovoru
s drugim ljudima -
za neki tajni plan.

pa, dobro
vjerojatno bih se i ja barem malo
naljutila
da si me izmislio takvu
kakvog ja neprekidno
neprekidno
već godinama
još i prije nego smo se sreli
izmišljam tebe

za sebe.



- 18:25 - Komentari (0) - #

18.10.2021., ponedjeljak

Rasputin


Sanjam odraz,
Zatim let.
Mekan, dug.
Oštre bridove tvojeg tijela.
Sve je odjednom glazba.
Zaustavljeno disanje.

Gestom pogurneš pred nas
Razlog zbog kojeg jesmo.
Udišem te, željna ljepote, i znam da nisi
Jedan od
Nas.

Prene me tek poneki
Dodir tvojih stopala
O površinu zemlje. Zvuk
Jedva čujan. Zaglušujuć.
San tada dodiruje stvarnost,
Prijeti potrgati fine niti.
Napraviti rane.
Smrskane kosti prave se
Čvrste. Čelične. Nijeme.
Ipak, ošine me svaki bezglasni jecaj,
Ispod kože.

Opet odraz.
Opet obris bridova nadljudskog tijela.
Igra sjena. Igra svjetla.
Opet mi zaustavljaš dah.

Tko li si?
Na korak iznad zemlje, zarobljen u sebi.
Koje je tvoje prirodno stanište, Sergej?

Zaogrneš se plaštom ljetnog zvjezdanog neba.

Osmijeh dječaka.
Pogled koji umije što poželi.

Sanjati.


- 20:48 - Komentari (0) - #

07.09.2021., utorak

Što reći?

Govorim neke bezvezne riječi
svađam se
vičem
izgovaram dugo a
aaaaaaaaaaaaaa
otpuhujem
povlačim se

i sve se nadam
da će
makar u tišini
dugoj
poput nelagode
doći
ona prava
ona mekana
lomljiva i opasna
riječ
za pokrenuti
sebe
mene

sve


- 18:16 - Komentari (2) - #

23.06.2021., srijeda

Na distanci

U protekloj godini
Virusa
Dobro mi je došlo
Malo povlačenja:
Promatranja života
Iz lože
Najvišeg kata
Zaboravljenog kazališta.

Nisu mi nedostajali ljudi,
Okusi kave i jezika,
A i rutine, za život presudne,
Čovjek, vidim, lako promijeni.

Bilo je kratko.
Silno pre kratko.

Danas već zvoni telefon,
Pile sredstva komunikacije:
Susreti su postali neizbježni:
Kava i jezik
I drugi okusi prastarih običaja.

Pomalo sam neodlučna:
Koga da, umjesto sebe,
Pošaljem u stari svijet?


- 16:29 - Komentari (0) - #

Abrakadabra

Ispreplelo se.
I jedno i drugo i još pokoje
I beskraj.
Slegnut ću
Ramenima,
A što drugo?

Upalo je
Kao šaka
Zrna maka
U ćup meda.
Kako zadržati
Razdvojeno
Oboje?



- 16:19 - Komentari (0) - #

23.05.2021., nedjelja

Naposlijetku...


Potrčala sam
Prema Svijetu
Raširenih ruku
Pjevušeći napjev koji
Prepada strah.

A tamo...
Bilo ih je toliko nalik
Tebi.
Tebi. Za kojeg sam trebala
Da si poseban.

- 21:04 - Komentari (0) - #

30.01.2021., subota

Daj mi

Daj mi ruke, taj
Niz brazgotina na dlanovima, te
Rijeke koje teku
Bez zvuka
A silne.

Daj mi ruke
Daj mi to vrijeme
Koje je prošlo urezavši se u kožu,
Koje te oblikovalo čovjekom
Kakav, evo,
Stojiš ispred mene.

Promatramo se
Kao rijeke
Koje teku
Bez zvuka
A silne.

Daj mi ruke
Da ti ih ugrijem, mojima
Da ti ih učinim, mojima
Da ti ih odmorim, barem na tren

- 17:49 - Komentari (4) - #

09.01.2021., subota

... and wine


Kad završi sve ovo
Jednom
I bude tek napeta priča
Ili dosadno trabunjanje jedne starice...
Ili pak padne u zaborav
Kao olovka iza kauča
Na rijetko posjećivanoj vikendici...

Ma, kad se zaredaju dva-tri jutra
Plava i boje breskve
U kojima otvaraš prozor
A svježe opran noćni zrak
I izglancani prizori lišća i ulice
Hihoću pod još nježnim, prvim zrakama sunca
I ti misliš samo 'wow, wooow,
milijun wow-a' od
Milijuna boja, oštrine
Milijuna mirisa

Kad bude,
Jednom, samo,
Makar malo i sramežljivo ali isključivo
"Sada" i
"Ovdje"

Znat ću da sam
Napokon
Privremeno
Spašena.


- 21:09 - Komentari (2) - #

11.12.2020., petak

Zimska


Tvoj dlan ostaje u zraku.
Tvoja toplina
Polako mi napušta tijelo.
Svatko plovi svojom stranom svijeta
Pod kišom, vjetrom,
Jutarnjim maglama.

Hladim se.
Studen je.
Sanjam miris tvoje kose,
Tvojeg tijela.
Gestu odmahivanja.
Tvoj ispružen dlan.

Promrzla sam!
Ogrni me sobom!
Učini
Da još jednom
Nestanem svijetu
Oživim u tvojim njedrima.
Tamo, na suroj planini.
U onim smaragdnim šumama.
Uz tirkiz-jezero.
U davnoj brvnari.
Ispred vatre.

Gle, kako rumene obrazi
I žive te promrzle ruke.

A vani tiha, snježna
Toplina.



- 15:53 - Komentari (3) - #

01.12.2020., utorak

Vijesti

Radi se o finim
Lebdećim česticama
Promjera 10
Ili manje
Mikrometara i
Zagreb, trenutno,
Ima peti najzagađeniji zrak
Na svijetu.

Nije to dobro, nije dobro, nije...

Bi li uopće bilo mudro, sada
U ovakvoj situaciji
U ovim okolnostima
Disati?

A ipak
2351 bori se za udah.
245 strojeva diše umjesto ljudi.
1861 više neće moći udahnuti.



- 15:25 - Komentari (10) - #

< listopad, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (1)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (7)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (11)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (6)

Bloger Sirin isključivi je nostitelj autorskih prava na tekstove objavljene na ovom blogu (ukoliko drugačije nije navedeno) te su svi objavljeni tekstovi zaštićeni copyrightom.