Komentari

izmedu.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Regina

    Svanuća su ipak negdje u blizini..

    avatar

    22.11.2016. (08:05)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    jel to onaj fini nanos samoće kada sve utihne i zapravo vidiš, čuješ?

    avatar

    22.11.2016. (11:26)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    jednog dana sve će zblistati
    i pokazati će se
    da nije bilo ponavljanja,
    vrtnje u mjestu
    nego je sve to bilo
    samo naprijed
    puno smisla
    puno značaja

    avatar

    22.11.2016. (16:58)    -   -   -   -  

  • viviana

    sviđa mi se
    smeđi sumrak
    terase u daljini spavaju
    sve izgleda nekako napušteno
    a nije
    do buđenja..

    avatar

    23.11.2016. (00:06)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    ...spokoj sumraka me opušta, lijepa slika!

    avatar

    23.11.2016. (10:47)    -   -   -   -  

  • Evora

    reklame
    oplahuju zidove
    (karakteristično odabran izraz)
    kao što sunce svakodnevno oplahuje Zemlju;
    izlazi - ulazi
    kao krajevi i počeci
    uvijek su tu negdje prisutni :-)

    avatar

    23.11.2016. (19:06)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Postoji, čini mi se, jedan suvremen odmak od naravnog zahvata u impresiju prirodnih senzacija. Naime, odijeljeni od iskonske pripadnosti čistoj prirodi mi ju uspoređujemo s ljudskim artefaktima, kao npr. ovdje s reklamom, terasom. Odijeljenost traži proboj k povratku. Asocijativni niz sam sebe stavlja u kontrapunkt i priječi se približavanju onoga što je samo po sebi iskra koja vodi pozoru opažanja. Plašim se suvremenosti u kojoj će meko ljudsko tkivo dobiti egzoskelet otporan na sve vanjske uticaje. Plašim se te pužeće dominacije mehanizicirane suvremenosti koja odvodi upitnoj ugodi. Nekada su ljudi mjesecima prevaljivali stotine kilometara uronjeni u puteve raskoši prirode. Danas u modernim čahurama automobila ili zrakoplova prevaljujemo udaljenosti bez dodira sa sadržajem između točaka a i b. Nešto nedostaje dobitkom na vremenu. Nedostaje osjećanje monumentalne pripadnosti većoj i monumentalnijoj cjelini. Svijet je postao malo globalno naselje u kojem se ne sreću ljudi.

    avatar

    24.11.2016. (09:45)    -   -   -   -  

  • Giving is receiving

    I život teče dalje...

    avatar

    24.11.2016. (15:25)    -   -   -   -  

  • Potok

    Biti sam, čekati povratak buke, biti svoj, čekati povratak tišine.

    avatar

    24.11.2016. (16:52)    -   -   -   -  

  • sunsine

    Čekati jutro...neizmjerno lijepo
    ....terase spavaju...u sumrak ovako lijepi neka spavaju
    i na njima,ili u njima sve što diše dok jutro
    granama se svojim ne zanjiše...:-))
    topao pozdrav od srca

    avatar

    24.11.2016. (18:49)    -   -   -   -  

  • Fancy

    Lijepo :)

    avatar

    25.11.2016. (10:20)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Isključuješ komentare iz nekog svog određenog razloga. Prema iskustvu mogao bih pretpostavljeno nabrajati. No, ne ulazeći u njih, konstatiram kako komunikacija postaje selektivna.
    Možda, ne sugeriram, tek nagovještam, tako se mnogo gubi. Jer ukoliko komentari, bilo afirmativno podilazeći, bilo kritički suprotstavljeni u svojim krajnjim dosezima, utječu na selekciju vlastitog izraza, a samim time i na hrabrost dijeljenja javnog prostora, tada kompletan opus promišljanja biva okrnjen.
    Nedavno sam pratio komentare jedne pjesme T. Ujevića. Razmišljam: ako bih sada bio na njegovom mjestu, skinuo bih pjesmu poražen tuđim malicioznostima. Ako bi se to već dogodilo, svima onima koji prate lijepu riječ nedostajao bi komadić u cjelini slagalice ostavštine. Ne bi bilo Igračke vjetrova. Zbog nečijeg impulsivnog i prežustrog osobenjaštva. Zbog nesmotrenosti. Površnosti. Egotizma. Ali i zbog osobne preosjetljivosti. Nesigurnosti. Neshvaćenosti.
    Smatram kako vrijeme daje svoj konačan sud. Daje onaj pravorijek koji nitko ne može osporiti.

    avatar

    29.11.2016. (15:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...