Pjesme pisane srcem

Krasno popodne!
Zlatne sunčeve zrake
zimi prkose...

Samoća sa mnom...
Oblaci nose kišu -
gljiva kraj puta!

Kiša samo što nije pala,
Na usamljeni pločnik
Pod našim prozorom
Razlila se svjetlost sumorna.

Kameni zid je prekrilo sivilo,
Zavladala je čudna tišina,
Nebo je tiho zaplakalo,
U dušu mi se uvukla tmina.

Jedna kap kiše u prozor je
Lagano udarila,
Svojom suzom na oknu
Hladnu jesen nagovijestila.

Pjev ptica...
Cvrčci cvrče...
Graktanje vrana...

Lagani dašak vjetra i
Lišće zatreperi...
Osunčana šuma diše
Dok more grli prve kupače.

Ja koračam šumskom stazom...
Kratkotrajni osjećaj slobode,
Opuštenost duha u jednom trenutku -
Radost življenja!

Lijepe misli se bude
U dubini svemira,
One se roje putevima
Mog proljetnog nemira.

Blagi vjetar ih miluje,
Crni kos s njima pjeva,
Grle ih lastavice,
Pozdravlja ih ševa...

Bijeli galeb leti
U visine plavog neba,
Moje misli lete za njim -
Sve je što mi sada treba!

Njiše se krošnja zelena -
S grane na granu skakuće
Jedna mala ptica siva
I veselo cvrkuće!

Volim večernju šetnju
Dok mi pogled luta
Od popucanih pločica
Do velikih brodova...

Od uzburkanog mora
Do sivog neba...
Od sumornih ljudi
Do zaljubljenih parova.

I znam kada bi
Ovo uzburkano more
I ovaj južni vjetar
Imali još ljepši čar.

I znam kada bi
Ovo mračno sivo nebo
Postalo moj najljepši
Dar...

I znam kada bi
Moj pogled
Dobio blistavi
Sjaj...

I znam....
To je samo san !!

More se plavi,
Tiho žubore vali
Kao i nekad...
Uspomene spavaju
Prekrivene pijeskom.

Waka and photo by me.

Waka je japanska pjesma u pet redova (ili strofa) koja ima 5-7-5-7-7 slogova po strukturi.

Proljetno sunce
i bijeli oblaci
u tihoj igri...