I to je sve. Meni je prvi stih (prva dva retka) savršeno samodostatan. Može stajati posve samostalno i prelijep je... - u smislu, što je život. S ostalim u kompoziciji dobija na značenju kojim se ukazuje na to 'više' zbog kojeg trebamo biti svjesni, znati (možda ne znamo, pa otud ono: zamisli; ima tu ulogu pokazati....) da smo sretnici. Možda nismo sretni ali baš u odnosu na to što možemo ali i ne moramo biti sretni, u odnosu na to što je naš osobni, subjektivni osjećaj, doživljaj, stoji taj privilegij 'sretnik' neovisno o vlastitom vrednovanju jesmo li sretni ili ne, kao privilegij mnogima nedostupan, kojeg utoliko trebamo biti svjesni...
zamisli koji si sretnik...
14.11.2016. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gotovo bih poželio takav redovnički minimalizam. Kao odmor, stanku. No, skupljena krila svoju svrhu nagona ne mogu izgubiti. Kao što oko ne može bez vida kad se prekrije. Ono umom rekonstruira slike ne mogući se oduprijet svom počelu osjeta. Netko je rekao kako neučinjeno djelo posjeduje potencijal ako postoji barem naum za njim. To je onaj impetus koji će obradovati sve izmorene. A možda utjeha. Opravdanje. Jer kad se spomene "poneki" automatski se stvara predodžba cjeline svih, naglašena upravo istrgnutošću učestalosti. Razum sam sebe ohrabruje i prisiljava, barem u smislenomogućoj domeni predstavljanja, kako je sve oko nas uobrazilja i takva će ostati ako, dio po dio, čest po čest, ne počnemo ju dodirivati i približavati joj se, ulaziti u nju i uzimati ju svojom mogućnošću.
15.11.2016. (10:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Ja se nisam šalila...
Ponekad ti život da potpuno neočekivane poklone, u neočekivana vremena, na neslućenim mjestima. Na to su me podsjetile tvoje riječi. :)
14.11.2016. (00:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ideš sama...i onda se desi sve...nikad ne znaš kad...
14.11.2016. (05:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
i, zamisli, vratiš se na polaznu točku i shvatiš - dobro je da sam prošla taj put, sad znam kako dalje
14.11.2016. (08:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
I to je sve.
Meni je prvi stih (prva dva retka) savršeno samodostatan. Može stajati posve samostalno i prelijep je... - u smislu, što je život.
S ostalim u kompoziciji dobija na značenju kojim se ukazuje na to 'više' zbog kojeg trebamo biti svjesni, znati (možda ne znamo, pa otud ono: zamisli; ima tu ulogu pokazati....) da smo sretnici. Možda nismo sretni ali baš u odnosu na to što možemo ali i ne moramo biti sretni, u odnosu na to što je naš osobni, subjektivni osjećaj, doživljaj, stoji taj privilegij 'sretnik' neovisno o vlastitom vrednovanju jesmo li sretni ili ne, kao privilegij mnogima nedostupan, kojeg utoliko trebamo biti svjesni...
zamisli koji si sretnik...
14.11.2016. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Gotovo bih poželio takav redovnički minimalizam. Kao odmor, stanku. No, skupljena krila svoju svrhu nagona ne mogu izgubiti. Kao što oko ne može bez vida kad se prekrije. Ono umom rekonstruira slike ne mogući se oduprijet svom počelu osjeta.
Netko je rekao kako neučinjeno djelo posjeduje potencijal ako postoji barem naum za njim. To je onaj impetus koji će obradovati sve izmorene.
A možda utjeha. Opravdanje.
Jer kad se spomene "poneki" automatski se stvara predodžba cjeline svih, naglašena upravo istrgnutošću učestalosti. Razum sam sebe ohrabruje i prisiljava, barem u smislenomogućoj domeni predstavljanja, kako je sve oko nas uobrazilja i takva će ostati ako, dio po dio, čest po čest, ne počnemo ju dodirivati i približavati joj se, ulaziti u nju i uzimati ju svojom mogućnošću.
15.11.2016. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stivn
sačuvaj tu svoju jednostavnost.. odlična je!
17.11.2016. (09:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...