Tek sad vidio sam kako je ovo novije, nakon mog prethodnog komentara u starijem zapisu. Opčinjenost djecom ovdje se vremenskom podudarnošću naglašava. Alijenacija apostrofirana. Glasovi ljudi su hijene. Oko staklenog zvona je ništavilo. Elementi prirode nas spašavaju i približiti se njima zahtjevno je. Neka se more uroni u sve nas. Možda nježnije se bude do sebe.
29.04.2017. (09:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Našla si me osjetljivu , pa samo što ne zaplačem uz ovo. Prekrasno je. Ali, nisam sigurna da igdje ima ravnih cesta, sigurnih puteva, i da, uopće, sve nije samo jedna gadna kaljuža iz sažaljenja nazvana stazom, ili putem.
29.04.2017. (11:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pa evo, probat ću ti vrlo rado navesti neke knjige koje sam čitao, bit će to više povijesni presjek nego recentna literatura jer ja imam svoj neki način biranja knjiga, više prema nekom svom unutrašnjem odabiru nego da pratim trendove tako da recimo nisam pročitao ni jednu knjigu ultra popularnog murakamija i za sada nemam interesa
počet ću sa knjigom Davida Mitchella "Tisuću jeseni Jacoba de Zoeta" koja je objavljena na hrvatskom 2014. godine; radnja se događa na prijelazu iz 18. u 19. st. i opisuje život nizozemaca u tadašnjem Japanu; nizozemci su u to vrijeme jedini imali mogućnost trgovanja s japancima; odličan povijesni roman o ne baš ugodnim vremenima
također, 2010. je u nas objavljen roman "Šutnja" Shusaku Endoa, to je priča o životu kršćana u Japanu u 17. st. kada je Japan bio zatvorena zemlja; bilo je zabranjeno strancima dolaziti u Japan kao i japancima napuštati svoju zemlju; jako teška priča koja ne prikazuje ni bijelce ni japance u baš najboljem svijetlu; prošle godine je Martin Scorsese snimio istoimeni film po romanu i preneo je atmosferu iz knjige predobro na film...ali kažem priča otvara teške teme...jako puno antropologije i svega drugog
Slijedeća knjiga koju bih ti želio predstaviti nosi naslov Antologija suvremene japanske novele; objavljena je u Rijeci 1997.
Rijeka je grad prijatelj japanskog grada Kawasakija, kao što su Kyoto i Zagreb gradovi prijatelji te Pula i japanski grad Hekinan; Rijeku i Kawasaki povezuje riječ "rijeka" u imenima gradova pošto se rijeka na japanskom kaže kawa
Antologija je odlična, priče su neobične, završeci su neočekivani, zbilja knjiga koja otvara...prvi put vidiš kako tamo neki drugi razmišljaju, skroz druge perspektive...
sveučilišna naklada liber 80-ih godina prošlog st. imala je ediciju japanski roman iz koje sam pročitao nekoliko knjiga, prva je "Dug put kroz mračnu noć" Shige Naoye, odličan egzistencijalni roman; zatim roman Shimazaki Tosona "Zavjet"; ovo je priča o životu obilježenih, ljudi koji su na neki način izdvojeni i pretvoreni u drugačije od većine i samim tim problem; odličan roman ali nije za svakoga; treća knjiga iz ove edicije je Knjiga "Vječna riznica" slavnog Ihare Saikakua koji je živio u 17. st. u njegovoj Vječnoj riznici ima svega, to je nešto poput knjige savjeta kako preživjeti u ovom nestalnom svijetu; Saikaku daje dobar presjek tadašnjeg društva posebno urbanog u gradu Edu (danas Tokyo)
čitao sam također vrlo interesantnu priču o ljubavi japanke i američkog oficira nakon drugog sv. rata, roman se zove Sayonara a autor je James A. Michener; hollywood je snimio istoimeni film po romanu u kojem glumi Marlon Brando; nije loš film, malo kičast i preplastičan ali da se pogledat XD
slijedeća knjiga koju ću spomenuti su Priče kiše i mjeseca Uede Akinarija, čovjeka koji je živio na prijelazu iz 18. u 19. st. reći ću samo to je jedan čudesan svijet koji treba upoznati
ne znam jesi li čitala, a svakako bih preporučio, autore Yasunari Kawabatu i Yukio Mishimu; koju god knjigu od njih uzmeš nećeš promašiti; obojica su skončali život sucidom, Kawabata je bio nobelovac, Mishima je posljednji čovjek u povijesti Japana koji je izvršio ritualno samoubojstvo seppuku; bilo je to početkom 70-ih godina prošlog st. Mishima je kao pisac bio jako bogat ali osim što je bio pisac, glumio je u filmovima, pisao scenarije i radio tko zna što još, imao je obitelj a nije mu bila strana ni ljubav prema muškom spolu;
sad sam se sjetio još jednog fascinatnog japanskog autora, to je Ryunosuke Akutagawa koji je također na našu žalost izvršio suicid i otišao prerano; najpoznatiji je po zbirci pripovjedaka Rashomon koju je još više proslavio japanski redatelj Akira Kurosawa koji je spojio dvije priče od Akutagawe i snimio film Rashomon koji je otvorio vrata svijeta japanskom filmu; bilo je to 1950. godine
i šećer na kraju, najtoplije ti preporučam dvije knjige naše kolegice blogerice Kućanica u Japanu Sanje Željeznjak; prva knjiga je Japanske bube o njenom životu u Tokyu a druga je zbirka priča Prognoza za sjevernozapasni Tokyo
eto, ako je bilo predugo oprosti...ako si zainteresirana za još nešto javi jer ima tu još i haiku i japanska poezija općenito, posebno drevnih vremena, zatim dnevnici dvorskih dama koji se smatraju prvim romanima u povijesti ljudske civilizacije a te žene su ih pisale prije 1000 godina živjeći jedan sofisticirani visoko dvorski život koji se sastojao od rituala i formalnosti; zatim postoji odlična zen književnost koja je opet Svemir za sebe :)
ponizno sagibljem glavu
29.04.2017. (18:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad bi se u ovu tvoju pjesmu moglo odjenuti..... rado bih je nosila. :)
I od mene nešto od omiljenog mi pessoe:
Ne teži, Lidija, gradit u prostoru koji držiš budućim, nit se obećavaj sutra. Ispuni danas bez čekanja. Sama si svoje žiće. Jer nisi buduća, ne namjenjuj se. Tko zna, možda, između vrča što ga piješ i vrča opet napunjena, tebi sudba umeće provaliju?
(Ode)
Držala sam knjigu njegovih pjesama na stoliću kraj postelje u bolnici, jednom, i ova pjesma mi je tad bila posebno bliska...
30.04.2017. (23:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Tek sad vidio sam kako je ovo novije, nakon mog prethodnog komentara u starijem zapisu. Opčinjenost djecom ovdje se vremenskom podudarnošću naglašava.
Alijenacija apostrofirana. Glasovi ljudi su hijene. Oko staklenog zvona je ništavilo. Elementi prirode nas spašavaju i približiti se njima zahtjevno je. Neka se more uroni u sve nas. Možda nježnije se bude do sebe.
29.04.2017. (09:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Čistoča svega
29.04.2017. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
''...zora je,
i probijaju se ništavila
a ne damo im jutra...''
29.04.2017. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Našla si me osjetljivu , pa samo što ne zaplačem uz ovo.
Prekrasno je.
Ali, nisam sigurna da igdje ima ravnih cesta, sigurnih puteva, i da, uopće, sve nije samo jedna gadna kaljuža iz sažaljenja nazvana stazom, ili putem.
29.04.2017. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pozitivka
Da, previše je hijena oko nas.;)
29.04.2017. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
Bok easy :)
pa evo, probat ću ti vrlo rado navesti neke knjige koje sam čitao, bit će to više povijesni presjek nego recentna literatura jer ja imam svoj neki način biranja knjiga, više prema nekom svom unutrašnjem odabiru nego da pratim trendove tako da recimo nisam pročitao ni jednu knjigu ultra popularnog murakamija i za sada nemam interesa
počet ću sa knjigom Davida Mitchella "Tisuću jeseni Jacoba de Zoeta" koja je objavljena na hrvatskom 2014. godine; radnja se događa na prijelazu iz 18. u 19. st. i opisuje život nizozemaca u tadašnjem Japanu; nizozemci su u to vrijeme jedini imali mogućnost trgovanja s japancima; odličan povijesni roman o ne baš ugodnim vremenima
također, 2010. je u nas objavljen roman "Šutnja" Shusaku Endoa, to je priča o životu kršćana u Japanu u 17. st. kada je Japan bio zatvorena zemlja; bilo je zabranjeno strancima dolaziti u Japan kao i japancima napuštati svoju zemlju; jako teška priča koja ne prikazuje ni bijelce ni japance u baš najboljem svijetlu; prošle godine je Martin Scorsese snimio istoimeni film po romanu i preneo je atmosferu iz knjige predobro na film...ali kažem priča otvara teške teme...jako puno antropologije i svega drugog
Slijedeća knjiga koju bih ti želio predstaviti nosi naslov Antologija suvremene japanske novele; objavljena je u Rijeci 1997.
Rijeka je grad prijatelj japanskog grada Kawasakija, kao što su Kyoto i Zagreb gradovi prijatelji te Pula i japanski grad Hekinan; Rijeku i Kawasaki povezuje riječ "rijeka" u imenima gradova pošto se rijeka na japanskom kaže kawa
Antologija je odlična, priče su neobične, završeci su neočekivani, zbilja knjiga koja otvara...prvi put vidiš kako tamo neki drugi razmišljaju, skroz druge perspektive...
sveučilišna naklada liber 80-ih godina prošlog st. imala je ediciju japanski roman iz koje sam pročitao nekoliko knjiga, prva je "Dug put kroz mračnu noć" Shige Naoye, odličan egzistencijalni roman; zatim roman Shimazaki Tosona "Zavjet"; ovo je priča o životu obilježenih, ljudi koji su na neki način izdvojeni i pretvoreni u drugačije od većine i samim tim problem; odličan roman ali nije za svakoga; treća knjiga iz ove edicije je Knjiga "Vječna riznica" slavnog Ihare Saikakua koji je živio u 17. st. u njegovoj Vječnoj riznici ima svega, to je nešto poput knjige savjeta kako preživjeti u ovom nestalnom svijetu; Saikaku daje dobar presjek tadašnjeg društva posebno urbanog u gradu Edu (danas Tokyo)
čitao sam također vrlo interesantnu priču o ljubavi japanke i američkog oficira nakon drugog sv. rata, roman se zove Sayonara
a autor je James A. Michener; hollywood je snimio istoimeni film po romanu u kojem glumi Marlon Brando; nije loš film, malo kičast i preplastičan ali da se pogledat XD
slijedeća knjiga koju ću spomenuti su Priče kiše i mjeseca Uede Akinarija, čovjeka koji je živio na prijelazu iz 18. u 19. st. reći ću samo to je jedan čudesan svijet koji treba upoznati
ne znam jesi li čitala, a svakako bih preporučio, autore Yasunari Kawabatu i Yukio Mishimu; koju god knjigu od njih uzmeš nećeš promašiti; obojica su skončali život sucidom, Kawabata je bio nobelovac, Mishima je posljednji čovjek u povijesti Japana koji je izvršio ritualno samoubojstvo seppuku; bilo je to početkom 70-ih godina prošlog st. Mishima je kao pisac bio jako bogat ali osim što je bio pisac, glumio je u filmovima, pisao scenarije i radio tko zna što još, imao je obitelj a nije mu bila strana ni ljubav prema muškom spolu;
sad sam se sjetio još jednog fascinatnog japanskog autora, to je
Ryunosuke Akutagawa koji je također na našu žalost izvršio suicid i otišao prerano; najpoznatiji je po zbirci pripovjedaka Rashomon koju je još više proslavio japanski redatelj Akira Kurosawa koji je spojio dvije priče od Akutagawe i snimio film Rashomon koji je otvorio vrata svijeta japanskom filmu; bilo je to 1950. godine
i šećer na kraju, najtoplije ti preporučam dvije knjige naše kolegice blogerice Kućanica u Japanu Sanje Željeznjak; prva knjiga je Japanske bube o njenom životu u Tokyu a druga je zbirka priča
Prognoza za sjevernozapasni Tokyo
eto, ako je bilo predugo oprosti...ako si zainteresirana za još nešto javi jer ima tu još i haiku i japanska poezija općenito, posebno drevnih vremena, zatim dnevnici dvorskih dama koji se smatraju prvim romanima u povijesti ljudske civilizacije a te žene su ih pisale prije 1000 godina živjeći jedan sofisticirani visoko dvorski život koji se sastojao od rituala i formalnosti; zatim postoji odlična zen književnost koja je opet Svemir za sebe :)
ponizno sagibljem glavu
29.04.2017. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
Uživam u svakom tvom stihu. Posebna si.
Naravno da moram izdvojiti....jedan mali stih...))))
-uroni, u dom, more
nejednakih šansi i jedinstvenih
želja.
29.04.2017. (22:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Kad bi se u ovu tvoju pjesmu moglo odjenuti..... rado bih je nosila. :)
I od mene nešto od omiljenog mi pessoe:
Ne teži, Lidija, gradit u prostoru
koji držiš budućim, nit se obećavaj
sutra. Ispuni danas bez čekanja.
Sama si svoje žiće.
Jer nisi buduća, ne namjenjuj se.
Tko zna, možda, između vrča što ga piješ
i vrča opet napunjena, tebi sudba
umeće provaliju?
(Ode)
Držala sam knjigu njegovih pjesama na stoliću kraj postelje u bolnici, jednom, i ova pjesma mi je tad bila posebno bliska...
30.04.2017. (23:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...