Patetika je tuđica u našem jeziku grčkog podrijetla od riječi pathos. Označava bol, patnju, ali i pretjerani zanos, burno proživljavanje. Kod Aristotela vodi katarzi. Usvajanje tuđih riječi ne znači usvajati ih u njihovim autentičnim značenjima, to više, uzimajući ih tuđim, naglašavamo suprotnost. Primjer za to bila bi riječ deklarativno koja umjesto svečanog proglašenja daje isprazno obećanje, nešto bez pokrića. U duhu riječi bliža nam je riječ simpatija. Doslovno - zajednička patnja, bol. Spremnost prepoznavanja osobne boli u drugom. Mi kažemo sućut. Složenije i uopćenije - empatija. Odakle nam sklonost patetikom označavati nešto što je manje predstavi našoj boli, što, možemo tako reći, hini veću bol nego što stvarno jest? Ako se dijete neznatno poreže po prstu uslijedit će veliki plač, taj plač nesrazmjeran je našem poimanju stvarne boli, pa ipak nikad ne ćemo reći kako je to patetično, to nije primjereno i skloni smo biti sućutni i umirivati ga. Ako isto bude kod odraslog prezret ćemo ga instinktivno i označiti patetičnim. Zaobići ćemo ga. U širokom luku. A bol je bol, i pokazuje odstupanje od poretka. No, svatko ima svoj osobni prag boli. Vrijednosno: bol je bol, ali ima našu osobnu predstavu gradacije važnosti. Jesmo li važniji ako patimo više i sve manje od toga smatramo patetičnim i nedostojnim naše pozornosti? Ako non-stop pomičemo granicu praga boli? Ne čini li se kako postajemo neosjetljivi na sva ona sitna odmicanja od poretka te čvršći, odvažniji ulazimo u sve veći ne-red, trpeći ga i sukobljujući se s njim? Dakle, ako smo skloniji podnositi bol, zašto je manje važno uopće izbjeći bol?
05.04.2017. (09:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro si rekla, vjerojatno je još ljudi prošlo kroz to, odnosno, većina ljudi prođe kroz to, osjeti takvo što.
Puni krug iskustava podrazumijeva i let i slomljena krila i let sa slomljenim krilima ako se usudimo.
Kada doživjimo sreću, ekstazu ili duboku bol u svoj punini treba si dozvoliti nazvati to točnim imenom, ne se sramiti pred samim sobom. Možda je tvoj način da strah zoveš 'samo strahom' dolazio od instiktivnog oćuta da nas život može oprati takvom žestinom i silinom da nas više ništa ne može sastaviti na onaj početni način, na onu prvu , nevinu postavku. A sada, kada to znaš, sasvim si nova ja. Nova , poboljšana ja. :))
Lijepa pjesma.......... :)
05.04.2017. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako god, patetika je sama po sebi patetična i dosadna, tuga je tuga, odtuguješ je i ideš dalje, a vedra pozitiva zauzima posebno mjesto i nosi dalje u život
05.04.2017. (13:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja sam mislila da izvrsno baratam izbjegavanjem boli, bježanjem od patetike, pa i tuge dok me nije stisla toliko silovito da sam ostala zgrčena, ležeći na tlu bez ikakve mogučnosti da se ustanem i ispružim, do novog udaha. Nije mi puno preostalo nego je obgrliti i prihvatiti, odbolovati je, dati joj mogućnost da otpusti stisak i napravi neki restart gdje ću opet prepoznati one meni poznate konture sebe, ma i u nekom novom izdanju ako treba, samo da su natruhe prepoznavanja tu...
05.04.2017. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odavno sam patetiku ostavila iza sebe nemam za njom potrebe mnogo više pozitivu volim i nikakvoj tuzi ne dozvolim da u mojoj svijesti vlada zbogom patetiko zauvijek sada.
05.04.2017. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Patetika je dio nečega kao i ostalo, ali postoji ona "zlonamjerna patetika" čuj svatko tko piše zna da time privlači više pažnje nego hep hajem, ali svako forsiranje iste se osjeti i ja bježim od tih tekstova, neiskreni su.
05.04.2017. (14:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
8 mi je već prihvatljiviji termin... ali dok ja dođem na red s tv-om, to je opet drugi par rukava, dok se kućni ukusi poklope, prođe i voz i preljub. :)
05.04.2017. (20:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Patetika je tuđica u našem jeziku grčkog podrijetla od riječi pathos. Označava bol, patnju, ali i pretjerani zanos, burno proživljavanje. Kod Aristotela vodi katarzi. Usvajanje tuđih riječi ne znači usvajati ih u njihovim autentičnim značenjima, to više, uzimajući ih tuđim, naglašavamo suprotnost. Primjer za to bila bi riječ deklarativno koja umjesto svečanog proglašenja daje isprazno obećanje, nešto bez pokrića.
U duhu riječi bliža nam je riječ simpatija. Doslovno - zajednička patnja, bol. Spremnost prepoznavanja osobne boli u drugom. Mi kažemo sućut. Složenije i uopćenije - empatija.
Odakle nam sklonost patetikom označavati nešto što je manje predstavi našoj boli, što, možemo tako reći, hini veću bol nego što stvarno jest?
Ako se dijete neznatno poreže po prstu uslijedit će veliki plač, taj plač nesrazmjeran je našem poimanju stvarne boli, pa ipak nikad ne ćemo reći kako je to patetično, to nije primjereno i skloni smo biti sućutni i umirivati ga. Ako isto bude kod odraslog prezret ćemo ga instinktivno i označiti patetičnim. Zaobići ćemo ga. U širokom luku.
A bol je bol, i pokazuje odstupanje od poretka. No, svatko ima svoj osobni prag boli. Vrijednosno: bol je bol, ali ima našu osobnu predstavu gradacije važnosti. Jesmo li važniji ako patimo više i sve manje od toga smatramo patetičnim i nedostojnim naše pozornosti? Ako non-stop pomičemo granicu praga boli? Ne čini li se kako postajemo neosjetljivi na sva ona sitna odmicanja od poretka te čvršći, odvažniji ulazimo u sve veći ne-red, trpeći ga i sukobljujući se s njim? Dakle, ako smo skloniji podnositi bol, zašto je manje važno uopće izbjeći bol?
05.04.2017. (09:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Dobro si rekla, vjerojatno je još ljudi prošlo kroz to, odnosno, većina ljudi prođe kroz to, osjeti takvo što.
Puni krug iskustava podrazumijeva i let i slomljena krila i let sa slomljenim krilima ako se usudimo.
Kada doživjimo sreću, ekstazu ili duboku bol u svoj punini treba si dozvoliti nazvati to točnim imenom, ne se sramiti pred samim sobom.
Možda je tvoj način da strah zoveš 'samo strahom' dolazio od instiktivnog oćuta da nas život može oprati takvom žestinom i silinom da nas više ništa ne može sastaviti na onaj početni način, na onu prvu , nevinu postavku.
A sada, kada to znaš, sasvim si nova ja.
Nova , poboljšana ja.
:))
Lijepa pjesma..........
:)
05.04.2017. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
dobro si ovo rekla o patetici. Moglo bi se o toj temi...
a ovo je simply red ili blue? :)
05.04.2017. (12:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
kako god, patetika je sama po sebi patetična i dosadna, tuga je tuga, odtuguješ je i ideš dalje, a vedra pozitiva zauzima posebno mjesto i nosi dalje u život
05.04.2017. (13:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
I ja sam mislila da izvrsno baratam izbjegavanjem boli, bježanjem od patetike, pa i tuge dok me nije stisla toliko silovito da sam ostala zgrčena, ležeći na tlu bez ikakve mogučnosti da se ustanem i ispružim, do novog udaha.
Nije mi puno preostalo nego je obgrliti i prihvatiti, odbolovati je, dati joj mogućnost da otpusti stisak i napravi neki restart gdje ću opet prepoznati one meni poznate konture sebe, ma i u nekom novom izdanju ako treba, samo da su natruhe prepoznavanja tu...
05.04.2017. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Angelija
Odavno sam patetiku ostavila iza sebe
nemam za njom potrebe
mnogo više pozitivu volim
i nikakvoj tuzi ne dozvolim
da u mojoj svijesti vlada
zbogom patetiko zauvijek sada.
05.04.2017. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Regina
Patetika je dio nečega kao i ostalo, ali postoji ona "zlonamjerna patetika" čuj svatko tko piše zna da time privlači više pažnje nego hep hajem, ali svako forsiranje iste se osjeti i ja bježim od tih tekstova, neiskreni su.
05.04.2017. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Zbog tebe cijeli dan slušam Simply Red.
I nije mi krivo
05.04.2017. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
8 mi je već prihvatljiviji termin... ali dok ja dođem na red s tv-om, to je opet drugi par rukava, dok se kućni ukusi poklope, prođe i voz i preljub. :)
05.04.2017. (20:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...