POGLED KROZ ELEMENTE

20.05.2019.


slika: digital art

Najupečatljivije mi je sjećanje negativnih misli u zračnoj masi oko planete Zemlje u kojim sam i ja dobrim dijelom sudjelovala i zračenje iznad zemaljskog prostora putem raznih satelita sa različitim informacijama u kojima su svoje učešće velikim dijelom imale vojne i ekonomske sile različitih zemalja po kontinentima.

Prvo na što sam pomislila je opasnost po moj život od raznih obavještajnih službi koje štite tajne različitih beskrupuloznih djelovanja prema životu na Zemlji, a onda sam se gotovo nasmijala na situaciju i svoju sebičnost. Pomislila sam, da je život i tako toliko ugrožen svakog od nas, da moj strah više nema nikakvog smisla. Zemlja je bure baruta sa upaljenim fitiljom. Kako da ga ugasim? Ničega se u životu nisam tako postidjela kao neznanja o samoj sebi, svoje nesposobnosti i svojih misli koje sam odaslala u zemaljsku atmosferu sa kojima sam i ne znajući negativno uticala na ljude i njihovo zdravstveno stanje tijela i Duše, ali zrak nije zagađen samo ljudskim mislima.

Otrovni plinovi odbijaju se o fotonski pojas i zagrijavaju površinu Zemlje, bojni otrovi, kemijski otrovi, farmaceutski otrovi, industrijski otrovi: užas pred mojim raširenim zjenicama. Nema nam spasa ni nama ni planeti na kojoj živimo. Bolest moje i svekolike ljudske svijesti podržava bolest zemaljske savjesti. To je razarajući GMO gen na planeti Zemlji. GMO u hrani blijeda je slika ovog koji nam se kao negativna informacija vraća odbijen od fotonskog pojasa.

Skrušeno i pokajnički molim oprost od svakog poznatog i nepoznatog čovjeka, životinjskog, biljnog i mineralnog carstva koji su ga udahnuli u sebe.

Kada sam gledala planetu Zemlju i moje blato koje ona pročišćava, osjećala sam se posramljeno. Blato iz svinjca mnogo je čišće, nego ono koje sam ja svojim smećem stvorila, a stvorila sam ga još u prethodnim životima sa svom mojom obitelji. Naročito puno blata nalazi se u mojoj predzadnjoj inkarnaciji. Upitala sam se što ja dajem ovoj prekrasnoj planeti? Ništa! Samo ga beskrupulozno iskorištavam. Upitala sam se što bih joj mogla dati? Pred mojim očima zaiskrila je vizija čistog vodenog toka, mladi nasadi drveća, zelene nepokošene livade, ljudskom rukom netaknuta priroda.

Gledajući element vatre, ugledah raskopanu zemljinu utrobu i osjetih razdiruću bol i prazninu majke Zemlje. Ruda koja je iz njene utrobe izvađena, oduzela joj je energiju topline i ravnoteže, njeni polovi su ugroženi podzemnim vojnim eksperimentima, a na kopnu pogrešnom upotrebom vatre kroz ratna previranja. Shvatih u trenutku kobnu istinu, to nije svrha vatre, vatra se upotrebljava na drugačiji način, ona grije postojano, skladno i blago iznutra i izvana, njen bioritam je poremećen iznutra i izvana ljudskom rukom.

Zemlja još drži ravnotežu vatre poslednjim udahom svog bioritma šalje mi poruku o svojoj agoniji. Njeni polovi mijenjaju alfu i omegu. Što bi gori, sad je doli. Užasnuta sam spoznajom i ne znam što mi je za činiti, imam osjećaj da je za spas kasno.


iz moje knjige SAMORAZVOJ I VIZIJE

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

PREISPITIVANJE

18.05.2019.


slika: digital art

Mrtvi kanal. Tako se zove mjesto u gradu na Rječini na kojem sam si postavila to pitanje. Postala sam svjesna sebe, pitanja koje sam postavila i spoznaje, da nisam sretna. Koje li simbolike? Doista se osjećam umrtvljeno, ustanovih svoje stanje.

Usput sam vidjela slastičarnicu, vratih se i kupih sladoled malenoj djevojčici iz svog sjećanja. Osmijeh mi zatitra na licu što ću je usrećiti. Hladnoća sladoleda podsjeti me na hladnoću proživljenog života. Slatkoća sladoleda otvori mi viziju slatkoće života koji će nastupiti nakon ove spoznaje. Prljavština ustajale vode u Mrtvom kanalu podsjeti me, da bih se mogla otići okupati. Podsmijeh. Trgnuh se. Imam li dovoljno hrane u frižideru za djecu? Što će mi reći muž kada vidi, da na štednjaku nema skuhanog obroka?

Suza bola zaiskri mi u oku na strah koji sam proživjela u bračnom odnosu. Jesam li ja rob muževih htijenja, obiteljskih nadanja, društvenih očekivanja i svojih želja? Jesam li ikada bila sretna u tim međuodnosima? Prisjećam se prve razmirice sa mužem. Bila sam samo nekoliko mjeseci u sretnom braku. Muž se pijan vraća iz gostionice skida hlače baca ih na pod i ljutito kaže: digni ih. Smijem se njegovom pijanstvu, baš je simpatičan zaključih. Odgovaram sa smiješkom na usnama: digni si ih sam. Zašto si ih bacio, upitah?

I ne čekajući odgovor okrenuh se, da mu stavim večeru na stol. Snažan mužev grubi zahvat u mojoj bujnoj kosi prouzroči mi neopisivu bol. Tek što je postadoh svjesna, šamar na licu gotovo me onesvijesti, a čin koji se dogodio poslije toga ostavi neizbrisivi trag straha, nevjerice i proživljenog bola za ostatak života u mome ranjenom biću.

Moram se okupati, da me ta prljavština bolnih sjećanja u bračnom odnosu ne uguši. Otvorih torbu, da spremim novčanik i napipah vrećicu u njoj. Pod prstima osjetih materijal kupaćeg kostima. Imam pravo biti sretna i ne brinuti se za druge barem jedan dan.

Tko se za mene skrbi? Pitanje ostade bez odgovora u zraku kao nedorečeno. Zar se netko treba brinuti za mene? Nisam li ja samostalna? Osvijestih, da nikad nisam bila samostalna. Vratih se na autobusnu stanicu. Uđoh u bus broj jedan i odoh na kupanje. Mnogo je blata koje moram oprati sa sebe. Dok nijemo gledam u prozorsko staklo autobusa, ništa ne vidim. Drvoredi i zgrade velegrada promiču mi u magli suza koje se slijevaju niz ukočeno zamaskirano lice. Osvijestih, da sam na javnom mjestu i krišom ih obrisah. Namještam svoju masku u znak ozbiljnosti i postojanosti. Maska?

Dosta mi je životne maske! Što je istina o mom životu?


iz moje knjige SAMORAZVOJ I VIZIJE

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

SPOSOBNOST

16.05.2019.



slika: digital art


Danas odlučujem kreirati svoju sposobnost. Ovdje i sada otpuštam sva protekla kreiranja u kojima sam se osjećala nesposobnom izaći na kraj sa pojedinim životnim situacijama. Sada odlučujem prihvatiti opciju sposobnost i živjeti novi sustav kreiranja. Sada sam sposobna odgovorno kreirati procese u svom fizičkom tijelu. Odmah naređujem svojim sustavima za tjelesnu težinu, da istu dovedu na optimalno stanje težine u skladu sa mojom željom (navesti težinu tijela koju želite postići).

Sposobna sam održavati zdravstveno stanje svoga tijela, emocija i uma na optimalnoj razini njihove uzajamne pozitivne svijesti.

Sposobna sam razumno vidjeti u svakom trenutku u kojem se smjeru kreću moji životni odabiri.

Sposobna sam usmjeriti svoju snagu u poslove koji će mi donijeti zadovoljstvo i blagostanje.

Sposobna sam održavati svoj dom čistim i ugodnim mjestom za život.

Sposobna sam istinski voljeti svog partnera priznajući mu njegove pune vrijednosti.

Sposobna sam privući uspjeh u svaki svoj poduhvat.

Sposobna sam prepoznati umno stanje svijesti i pretočiti ga u ispravne riječi i iskrene osjećaje.

Sposobna sam svojoj djeci biti idealna majka, prijateljica i učiteljica.

Sposobna sam istinski voljeti svim svojim bićem. Ovu sposobnost potvrđujem svojom svetom kreativnom riječi izgovorenom na glas tri puta.

Sposobna sam transformirati sve ove kreacije.

Sposobna sam transformirati sve ove kreacije.

Sposobna sam transformirati sve ove kreacije.

Dajem nalog mom trećem oku organu izvančulnog opažanja, da ovu sposobnost prihvati i proslijedi u djelovanje odmah i sada!



SPOSOBNOST

Svaki čovjek sposobnost ima
sva iskustva može sam da uštima,
u prvom redu da pozorno sluša,
dok ga život kroz misaona iskustva kuša.

Može ispravno koristiti svoje čulo vida,
da ga poslije djela ne zaskoče od stida,
osjetiti ljubavlju može
kako je gledati iz vlastite kože.

Dodir mu služi
materiju opipom da skuži,
mirisom osjeta prepoznaje zabranu
kakvu tijelu da proslijedi hranu.

I tako može kreirati ispravne stvari,
dok mu sugovornik njegovo poslanje kvari,
može odmah sebi reći: ispravno je ovako,
dok govornika sluša odabrati što hoće lako.

Za to je potrebno budan biti
i o priči jasno misliti,
birati svjesno ovo neću, a ovo hoću
i u svijesti stalno držati čistoću.

Kad u svijesti čistoću stvori,
onda može jasno da govori
o emocijama koje zrače ljepotu
i zadovoljno se prepustiti životu.

Uvijek će znati koje riječi mu uspjeh nose
i kojim djelima doprinose.
na ovaj način lako se djela kreiraju
i svakom biću rajsko stanje svijesti stvaraju.

Zato odlučujem, kreator ću svoj biti
i uvijek znati što ću kome dopustiti,
da kao znanje unese u moje biće,
dok riječi pored mene ne svjesno sriče.

PONIZNOST

15.05.2019.



Poniznost je prepoznavanje, da sve u životu treba poštovati kao ono što će vas gurati naprijed. Ponekad će to biti nešto malo, ali u malim stvarima i situacijama često se skriva veličina.

U poniznosti nema briga, jer osoba osjeća, da je dijete Boga i stoga postoji povjerenje kako će sve što joj treba, doći u ispravno vrijeme.

Poniznost je jednostavno stanje duše iz kojeg se stvara. U njemu nema očekivanja izvrsnosti i prema tome, sve se obavlja prirodno bez brige što će drugi reći ili misliti. Svi vole biti u društvu ponizne osobe, jer se pored nje svatko osjeća vrijedan. Budući, ponizne osobe sebe poštuju, ništa ih ne može uvrijediti. Poniznost je posebna, a ipak ponekad se čini običnom.

Ponizna osoba nije zaokupljena svojom pozicijom, već dopušta da je se koristi na bilo koji način koji je potreban i u bilo kojem zadatku koji se treba obaviti.

Poniznost je rijetka vrlina, mogu je imati samo oni koji nemaju želja, jer, ako imate poniznosti, ionako dobivate sve.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.