potpuno zbunjena

svaki put, kad se bistrim pokaže nebo
neravnoteža riječi pobjegne kao štap od zrnja

planeti se zavrte, svakako, no nipošto monotono

davnine zauzmu mjesto u reljefu ploče

vrtiš se, kapi snage ko dražeje moći
poravnavaju staze

harmonična fuzija slatkorječivih komadića mira
stopu po stopu tone
dok u tavi se prže srca badema

potpuno zbunjena, svjedočenjem

onda kada ispavno brineš o sebi
tišina se zavlači pod utjelovljeni dren

pojava pojedinačnih odgovora
poput dovoljno snage onog trećeg bića

to nije ono što imamo
to nigdje nije, ne diše svoj zrak

uskoro će se prostrti pred nama, limena kutija
puna minimalizma i limene strasti
raskošne drhtavosti

gdje smo kada se spusti noć, i svi prozori pocrne
predani labirintu

neokrznuti, kroz prolaze ćemo prepustiti svoje draži

kanili smo otići kodeksom obijesti
nakon izlistanih emocija, premostiti vedra, tajnovita
noćna komešanja


potpuno zbunjena svaki put
kad se bistrim pokaže nebo, putpuno poravnana
sa komadićima mira

stopu, po stopu,
jedino je mjerilo kroz onog drugog
koji je ostao



u krutosti navike žive mostovi
umišljeni na pretpostavkama

masni papir, kao vrijedno oruđe svake domaćice
utaknut je u obred inicijacije



























Sjedim u loži
I čitam krive interpretacije
Uzeti od nekog misli, izvaditi ih iz konteksta
Može biti opasno
Začas se zaluta
I oni koji misle da nemaju veze s maštom
Začas su u mašti, i to nekih nezahvalnih razmjera
Pričamo o tome kako biti slobodan, ne znači posezati
Za tuđim mislima
Vlastito iskustvo potpuno je dovoljno da donese jačinu
Ali čovjek se očito ne osjeća dobro gol
Međutim iz svoje kože ne može
Nikakvim " preparatima " osim svog osobnog
Iskustva
Kombinacije razmišljanja nisu pri tom nemoguće
Ali znatno zamućuju vodu





















Sergeju Aleksandroviču J.

Volim jesenjinovu pjesmu pismo ženi
U njoj ima nešto što me drobi
Pojačava mi zvukove u ušima
Prije sam jako voljela čitati jesenjina
Nosio je tu žestoku krv u svojim berbama

A tada sam otkrila ljermontova i mnoge druge
I utopila se
Bojim se da tih korjenastih pjesnika više neće biti
Možda su oko mene a ja ih ne vidim
Sada gledam pjesnike kao drveće
I stolice od papira koje se okreću na vjetru
Jesenjin će ipak ostati jedna od mojih prvih ljubavi
Bio je moj bolno iskreni " poznanik "

A ja ostala zaljubljenik
Sa punom košarom šipka na rasprodaji
Jer psi laju prečesto u mom kraju
I cvijeće koje vene od vrućine
Puno je jesenjinovog soka
I visi u mraku, poput njega































U eteru jeca šarena mržnja,
tu se žestoko otok igra
Uskovitlane vaše oči iskustva traže
Horus bi htjeli biti
i žeđ da Mine

Otmjenost žene
I kostur plijena
jednako podršku traže
Pod stražom tumaraju misli naše
Bogatstvom bi htjeli osumnjičiti tijelo

Lijepi ko san
Udaraju kipovi u nebo
Mi smo krik što odgovore traži
Tako smo blizu zategnutoj pažnji
Puni nade u oslobođenje
Na ramenu tvorca tajni i zgoda





















neko bezglavo bdijenje

jedan korak naprijed, pa dva natrag,
pa lijevo, desno
nadomak tvoje noge
u cipelama i golih stopala, svejedno
ovo je vjetrovita pjesma
o grmljavini, vinu, i cvijeću u velikim vrtnim teglama
zaigrano slijedimo
i u samosti

zreli kukuruz se njiše, i polja puna suncokreta
a da bi se između kistova zanjihao crvić zavjere
i ogoljena rujna mašta
kojoj otrovnica ne može - ništa

punoća kojom guraš me, na prstu visi
koliko jasne zelenosti, a koliko bistrine
sparine i zrelosti
mlada zrnja, pobrana tek ječe
ostavljaju me u nadolazećem, žetva se smije
potočnice, zlatice i grozdovi bijelih hortenzija
odaju primirje sa kišom,
ti listovi, ko srca, nasmiješeni kroče po mokrim zidovima
sivih nanosa i crnih mački

nezavršene priče kroče kroz stvarnost
i o nježnosti zbore,u tvojim lokomotivama se one pritajuju
i neznanim jezicima
samo sklopljenim dlanovima darujući svečanost
one mrmore


































Jutrom, pa i noću,
Kada mi se prikrade tvoj miris
Ja bih najradije zaplakala
Od sreće

Jutrom, pa i noću
Kada obasjaš me osmjehom
Ja bih najrađe
Zaplakala od sreće

Koliko sam samo sretna što te imam
Koliko razdragana
Volim te da niti zamisliti ne možeš
A tako Ludo voli samo mama
















Dok sam bila dijete mislila sam kako zapadnjaci bolje žive
Kako kapitalizam ima svoje prednosti
Sada vidim da je sve skoro isto
Ko je lijep, lijep je, ko pametan, pametan je, ko glup, glup je
Ko ima, ima, ko nema, nema,
Ko se muči, muči se
Ko uživa, uživa

Čini mi se da su naše laste već odletjele
Zelenilo je u punom jeku
Presađujemo biljke, one malo otpornije na hladnoću,
Obnavljamo vidokrug
Produkt rada je ostao uvijek produkt rada
Kandidature su ostale kandidature

Pa čak se ni moda nije promijenila mnogo, osim što smo
Dobili izazovnije donje rublje
Ali, koje god uređenje, život se činio mirniji
Sadržajniji, sređeniji, Puniji
Opet, nekima je možda i danas tako
Sigurno jest
Ako su se odlučili na život u svom malom aranžmanu













Taj dan sam gledala isječak o bratu i sestri
Koji su uspjeli u proizvodnji jaja
Kokice su bile u -neljudskim uvjetima, užas za vidjeti
I pomisao da se ta jaja prodaju kao hrana
Kakva razlika od slobodnog uzgoja moje bake


Dont..


***

Sometimes I feel so empty
So deserted and so lonely
And no one can take that pain away
Don't break my heart
The anger and the fury
And the fears living inside me
Should you love me
Would you love them just the same

***
VAYA CON DIOS















Memorija
Odzvanja u mozgu
Uzima nas čarolija
I ti sanjaš

Uzmi kako vidiš
Promjene govore

Na granici

Noći nas nose, jutra šapuću
I otvore nam nebo
Možemo učiniti da ne možemo čekati
Te pogrešne trenutke
Bilo bi lijepo pomoći da učiniš
Sve govore neuništivima



Samo tragovi trebanja
Sada svaki dan učine istim
Dobar mir
Svejedno koje iznenađenje dolazi
Razbijam memoriju

















Njene oči su poletjele na dva krila i jabuke se zavukle u tvrdu koru zemlje
Sva društvena ubijanja zapela su na rubovima mjeseca sa pričama


Cvijeće putuje na kotačima
Seoskih kola






U zemlji ispružena ruka raširenih prstiju
Na zemlji sjedi tijelo u travi
Ono ne misli ništa

Krave pasu travu u blizini
Nadošla vlaga i blagost vremena stvara novo lišće
A ona diše preko vjenčića u kosi

Ljudi bi se držali za ruke ali slušaju neke trule glasove koji ih uvjeravaju u dobrobiti lažnih i prijetvornih vrednota
Ljudi žele ivente gdje će se radovati i grliti u istini

U planinama sretati glatke i tople vjetrove u svojoj golotinji i milovati kiše
Tisuće pokreta sunca među brezama što tihim koracima glogoću
Amfore iz mora puniti dragocjenim uljem, piti izvorsku vodu

Stiže vrijeme darivanja, polja klasja i makova oko pruge
Pas laje, krave pasu, ona sjedi na travi, gola, sa vijencem u kosi
Jedna ruka u zemlji, jedno oko leti ispod zemlje, na krilima
























upitani za strast koja nestaje
oni se iz dana u dan sreću
na bočnoj strani njenog koljena
u nekoj ispostavi
centimetar po centimetar
i gube, u najskrovitijim dijelovima umova
svoje prtljažnike





ask the moun..

Oznake: polijetanje