kako bi brže kući
šetnica je već skoro prazna
pogasila su se svjetla
na igralištu
kad nebo ovako
zasjaji
pojave se odnekud
pismonoše
tvojih ostavljenih
tragova
možda se u svilu
umotaju
kičaste sladosti
prekršenih obećanja











valerija, gdje si
procvala je naranča u vrtu
nemoj istresati stolnjak kroz prozor
sunce se pomiče
zamrači grilje
i natoči mi hladne vode u čašu
valerija, ostavi taj nakit i taj sombrero
gdje si, trebam te
gdje si









samo poželim
da me odvedeš do mora
i da se čuje odnekud zvuk gitare
samo da zatajim tvoje brige
mene bi kaznio bog
kako da stavim u dva takta
lepršavost tvojih obrva
i bore oko tvojih usana
među mojim ručama
pješače tvoja koljena
i svira balalajka
i ostalo mi je samo čekanje
da tebe dočeka














zna, s tim
napajanjem...
i bit će više ...















voljela bih te
i da si sav od soli
i da su ti nokti
namazani biberom
voljela bih te
kao zalazak sunca







ponoć je davno prošla
a glasovi govore
kao iz korijena kad
grane mlade traže put
prestajanje postavljanja
pitanja
nastavlja se u snovima
tko zna što čine vani
mjesec i zvijezde
dok stižu oni koji
brinu





nekad sam bila zatvorena
u svom malom svijetu
sa malo mirisa
i puno smijeha
i gajila cvat ljiljana
slušala lavež psa
gledala kako zec
jede djetelinu
bijah li zatvorena
ili tek
tada bijah to ja






















nisam marioneta
da potrošiš moje uzde
kao ptice
koje gnijezda nemaju
ako i jesam
a tko je veći od tebe
moj arhivaru mjedi
istoči me u amfore
pa neka
se stvrdnu ostaci
moje nevjere
i mojih manjkavih slutnji








dan polako pada
sumraku se pritajeno
dodaju tvoji koraci
nepomična slika
koja ne spominje
ništa
samo znam da zadrhtat
ću
noćas
u snu
jer
sanjajući, još te čekam
iako je java prijekora puna
još nanosa i još
puna šiljaka







riječi su kao slatke kruške
kao otkoštene masline
slatko se pojedu
ali ruke, tvoje ruke
one su moji ornamenti
moj vrući mač
i moja svila
zato se molim
molim se za tvoje
ruke







ti si rijeka koja me vodi
i svi putevi vode prema tebi
ja se razmahujem
srećom kad si pored mene
noć je zauzdala
pramenove raja
i pretvara tebe
u moje oči




skriven u meni, dio moga stana
okruženje trpko
ko glasovi njeni
sagradismo sidra

nekoliko njih, polako, slomilo se
na vjetrometini lahora i grada
već vječnost ona vise u tunelu sova
i jezgrom se kunu da bilo je više
slatkoće i meda
u dnu sise

pod brijestove nismo stigli
iza leđa je vidik
što na granama se njiše
i latice lete ko zrna slatke soli
kao komad pjesme