Natruhe zelenih kostiju šeču oko mene
Poličari i ormari
Koji nemaju razloga za plač
Ja bih probila tvoje tijelo možda
Do mjeseca
Gledam bijelo mjesto gdje se
Gomilaju zvijezde

Sada treba nova strofa
I tvoju pametnu izvjesnost gledam
Jer život je misterija, kroz staklo padaju modeli
I jednom na tom putu i u tom vremenu vratit će se nebo
Koje se ne srami

Mi ćemo se opet pomicati sa novim tajnama


Gazim kroz zelene prerije
Zar nije očaj ono čega smo se davno odrekli
Oluci slobode promiču pored nas
Pored naših tijela i duša cvatu jasenove grane
Žedne ptice pjevaju
Zapamti put, namjernik će s tobom
Krenuti ranom zorom












Imala sam predivnog prijatelja, ne znam gdje je sad
Trebao bi mi
Bio je u svemu jasan, doimao se tako
Odgovarala mi je njegova disciplina

Ali tada sam se pitala, gdje mu je radost
Nisam ga čula nikada da se smije od srca
Zapravo vrlo rijetko
Bio je premlad za takvu ozbiljnost

Sada susrećem ljude koji su sasvim druge felge
Nisu tako određeni
Mislim, tako pozitivno određeni
Možda sam s njim imala neku kemiju, pa mi se samo tako čini













Ljubim te ljubavi
moja glava leži između pijeska
i krenule vječnosti
Luta toplo prepoznavši
ne znajući, tvoju sliku
Gladi žitarice natovarene
plodovima kolovoza

Svijetlost, ne znajući, razbija riječi
Razumno. Okrećeš pogled na drugi komad zemlje
Tada razumiješ vlažnost htijenja, zaboravljaš
i zarobljene, i mrkle zvati,
iza svoga čela




Pavel & Posavec
















a ja bih radije podijelila vrijeme
na prošlost, sadašnjost i budućnost
da mogu poput mozaika
umetati djeliće

slobodna vidjeti
slobodna staviti, oslobođena
poreza na dobit
dobivenih nagrada od crnih noći










Ispod nevremena gustIh uspomena ja želim samo tvoj miris
Ne misli, ne trebaju one
Vjetar prkosi ispod izbjeglih noći, vjeruje se ulju agave
Nedjela prošlosti su hramovi i peći dodira i kože

Samo put, ipak svršetak, iako dan, ipak nebo
Na južnoj polutci vrti se ražanj gdje odletješe prstenovi
Pada prava ljetna kiša, svedena sam na najjednostavnije moguću jednadžbu
Spava san
Seoska grmljavine caruje kao kraljevna
Ima tople i mekane tanane noge

Sve je nježno plavo
I more i nebo
Gore ulična svjetla usred dana

Jedrilica jedina bijela usko plovi
Uskoro će zaći za šumu, i eto, nema je više
A more, ono krčka pod sitnim kapima kiše
Niže svoje niske od malenih bijelih valova


(Slike)








































skriven u meni, dio moga stana
okruženje trpko
ko glasovi njeni
sagradismo sidra


nekoliko njih, polako, slomilo se
na vjetrometini lahora i grada
već vječnost ona vise u tunelu sova
i jezgrom se kunu da bilo je više
slatkoće i meda
u dnu sise


pod brijestove nismo stigli
iza leđa je vidik
što na granama se njiše
i latice lete ko zrna slatke soli
kao komad pjesme
















Grad je pod opsadom
Poljubit ću te
I reći da imaš lijepe prste
Mislit ću na drugi kraj svijeta
Lubenicu ćemo jesti svaki s jedne strane
Hrskavo grickati
Pa ko prvi pojede kraj
A misli će mi biti na drugom kraju svijeta
Reći ću ti da imaš lijepe nožne prste
I nježna stopala
Neću bježati
Moram stići na drugi kraj svijeta