laku noć, noći, podigla si glavu
zašto
utamničeno lice, utamničena stvarnosti
režem platno, jer netko je uzeo
moje ruke u najam

nižu se brojevi u kaležu
i gusta šuma zaborava
treba mi ravan, poljana, i livada
opora snaga nakane

darovite lisice i ispreturana krzna
kiša, da omekša misli
neka na granama pelud pršti
laku noć, utamničeno lice

režem platno jer,
netko je iznajmio moje ruke










brinem se
i kad zadrhti samo
tvoje tijelo
da ga pokrijem
samo jačina
samo nježnost
tvoje tišine
vodi me
kući

kakav jesi
a jak si
da ne znaš
kucanje tvog srca
jačina tvog daha
znam kako
sjajiš

bojim se brodova
sanjam otvorena vrata
i vrištim
iz istog razloga
kao prije

nemoj mi zatvarati
refleksiju
strepim
da neću moći doći
idući put









.
sometimes, without you...







kako postati

kako postaješ nepomičnost
sjena oblaka
prašina noći
ja postajem njegova riječ
kamen na žalu
dva labuda u noći
kako postati svijetlost
dok zora rudi
dim u jezeru
most prema horizontu
palma u grebenu
polje od lavine
kako postati
golo drvo
plodnost orlova
ja postajem vrh planine

















folksaga o trgovačkim lukama

jednom sam živjela u gradu koji je bio trgovačka luka
ponekad su na rivi bili privezani brodovi sa prodavačicama ljubavi
izvana se vidjelo crveno svijetlo
i čulo se kikotanje kurvi
i polupijanih posjetitelja
taj tajanstveni svijet magije ljudskih strasti
izašao iz prapovijesti
uronio je duboko u sijećanje













vrane i sunce
prigrlile svježinu i pupoljke
doručak na cesti
hodanje sa ciljem










putem do mora
pijesak u nogama
odbljesak vala
sa prisjećanjem
na grad