potpuno zbunjena

svaki put, kad se bistrim pokaže nebo
neravnoteža riječi pobjegne kao štap od zrnja

planeti se zavrte, svakako, no nipošto monotono

davnine zauzmu mjesto u reljefu ploče

vrtiš se, kapi snage ko dražeje moći
poravnavaju staze

harmonična fuzija slatkorječivih komadića mira
stopu po stopu tone
dok u tavi se prže srca badema

potpuno zbunjena, svjedočenjem

onda kada ispavno brineš o sebi
tišina se zavlači pod utjelovljeni dren

pojava pojedinačnih odgovora
poput dovoljno snage onog trećeg bića

to nije ono što imamo
to nigdje nije, ne diše svoj zrak

uskoro će se prostrti pred nama, limena kutija
puna minimalizma i limene strasti
raskošne drhtavosti

gdje smo kada se spusti noć, i svi prozori pocrne
predani labirintu

neokrznuti, kroz prolaze ćemo prepustiti svoje draži

kanili smo otići kodeksom obijesti
nakon izlistanih emocija, premostiti vedra, tajnovita
noćna komešanja


potpuno zbunjena svaki put
kad se bistrim pokaže nebo, putpuno poravnana
sa komadićima mira

stopu, po stopu,
jedino je mjerilo kroz onog drugog
koji je ostao



u krutosti navike žive mostovi
umišljeni na pretpostavkama

masni papir, kao vrijedno oruđe svake domaćice
utaknut je u obred inicijacije