Skrenuta pažnja
Uzimanje, davanje
Nedostajanje









Foto:Net

























sve moje afrike
lica žene
izgubljene grane
koje napola vire kroz prozor
glavne gradske ceste
i one sporedne
otisnute su
kao barem jošjedan
bučan vjetar
a sva tišina
natkrivenih sutra
izvještačeni
neshvaćen osjećaj
jer istina je da je
to slijepa ulica















večeras ću ti pričati o monet-u, claude..
još noćas ću preko tebe raskriliti most
i obrise tvojih jagodica i vijeđa okrutno
ću, još večeras,
optužiti za toplo stenjanje i ugrize
i još katkad, usporedit ću s tobom ljubavne opise
djelića topline sa kauča moje sobe
u mekanom crnom naslonjaču,
nismo se dotakli
od naše niske otpornosti,
zapleteni od slatke igre,
oko ponoći
uzavrelo ćemo, još noćas zapjeniti hridi

nesrazmjerna dubina, krotko je obećavala
nalete, poduke, naglaske..još večeras ćemo
uzbuđeni stati sa strane te nove, te nove uzbudljive seanse
u samoobrani pokušati
narušiti ravnotežu i poželjeti glumiti zadovoljstvo

po dućanima se vrti
jeftina roba
tu i tamo pokoje poznato lice
razvedeni muškarci skrivaju bore
ne manje nego žene
hvalisavi i s pivskim trbusima
šeću po barovima
sve je izgledalo savršeno prirodno
u tom kazalištu
iako ne znaš nikada kako će što ispasti



if you don*t k*now me by now...























Ljeto mi donosi bezglavost
ono što me mijenja

Moje srce ima rešetkastu podlogu za prosijavanje brašna

Sanjam tako ljeti kako mi pogled razbija morske hridi

kako se zavlači u najnepristupačnije uspone pejsaža
plavih planina

Ljeti sanjam kako se led topi na krakovima zvjezdača
kako se vozim u Metrou nepoznatog grada

sanjam pjevača koji konačište traži na pozornici

Ljeti sjedim u parku jutrom dok zalijevaju travnjake

i metu ostale opuške od sinoć
prije kretanja prema pekarnici toplih peciva

Ljeti čekam pozive jedriličara na večernje palačinke
i na pričanje viceva na znojnim terasama

Ljeti cvate stablo ispod mog stepeništa, i grmovi hortenzija blistaju












U jednoj takvoj, snenoj i rastrošnoj
noći

ležimo nas dvoje, nikada izbrisani, isuviše smjeli

U jednoj takvoj polupokrivenoj, tvrdospavajućoj
Sanjam konje
ti ne sanjaš ništa

U neumornoj noći ko što je ova
Od gline se smiješe lica sa zidova


I maske se okupljaju gole
Mi smo jedno u jednoj takvoj..
Svetu istinu nasljeđujemo

Ruke mirne
disanje duboko
U ljepenki od meda
bez raskoraka
Križaju se lagano na tom putu
Stopala naša bosa








na osami sam, a moji posjetitelji su bez slike
iz dvostruke oaze omamljenih priča cvate
učmalost, i ti samo misliš da to ne voliš
a ja sam, rijetko romantična
ako pored mene nije more

ovo ljeto upoznala sam jednog ljubljenog isusovog učenika
i iz svake njegove pore
iščitala sam koliko je iznemogao, pun, i voljen
koliko je prepun tragova, tropleta i dvopleta

kao kad životinje veselo skakuću po šumi,
pun, kako on veli - (neželjenih) oduzimanja
on kaže da su zablude prolazne, dobro znane porazima
i da su na ljudskim tržnicama svi dragulji propali



čujem ti korake
i oni su žustri
kao ti, živi, oni se
vesele.
čujem ti vreli šum
krvi
ona po meni korača
tvoja i topla.
ona je blago moje...
i moje baštine...