UPOZORENJE:
nije za one slabijih živaca i nenačetih vjera u ljude i život ko takav
Čemu post?
I uopće o čemu post?
danas kada dan predstavlja sažetu sliku protekle godine,
dan je opravdao očekivanja.
Kao i uvijek,
suhi veš posložila
mokri objesila
ručak organizirala
(naruči si pizzu dijete,
kad već nećeš s majkom njezinom obećavajućom rutom po grobljima)
i krenula.
Valja samo istaknuti da sam jučer do kasno navečer bila na poslu,
a i jučer ujutro a i bespauzni tjedan je bio,
a u tim slučajevima kada ne postoji vikend,
ja sam još pospanija, smotanija i umornija
i bezvoljnija i napetija da ipak sve obavim nego uobičajeno.
Dakle,
nasilno buđenje
pa sve navedeno.
Onda sam prvo nakon cijelog tjedna bila na našem grobu.
Jednostavno nisam stigla između,
a mene to stavlja u stanje.....ne znam kako se to zove, al ne dobro.
I onda sam tamo došla,
I bila je preko svega položena jedna uvenula crvena ruža
I to mi je došlo toliko žalosno
netko je bio tu i nosio taj cvijet .....................
Svakakve obične stvari dođu čovjeku toliko žalosno
Onda sam odlazeći vidjela jedan posebno natrpan i dotjeran grobek
a znam iz iskustva što to točno znači
kad bi želio dati fizički, a nemaš više kako
onda me taj tuđi grob posebno pogodio
Pa sam ridajuć išla kroz Gaj urni,
kadli me , ne slučajno, zvalo Dijete, da me pita kako sam.
Potom sam,
po planu,
krenula put Zaprešića.
naime, išla sam na jedan sprovod,
al mi je sinulo da je tamo autootpad, i da trebam neke kerefeke,
i da možda radi, pa sam otišla tamo, na groblje auta.
Blato i olupine.
Od tri potrebne stvari, kupila sam jednu.
Lajsnu.
( I ispalo je da sam u krivu - ne vozim golfa četvorku, nego trojku )
(Ne bi me začudilo ni da vozim prototip, kakav je život zajebani zajebant)
(ali, nije bitno da to pamtim, modele auta,
jer sam igrala čak dvije nagradne igre,
pa očekujem barem jedan novi auto vrlo brzo, idući tjedan)
Onda sam došla na groblje iza Lužnice....nigdje žive duše...
kad se već jako primaklo vrijeme da bi živih duša ipak trebalo biti,
jedan telefonski poziv je riješio dvojbu,
pa sam istrčala sa dotičnog groblja i vozila reli kroz Brdovec,
pa nekim strmim bregima gore i uspjela dospjeti nekud nad groblje Laduč.
Srećom sam stigla na vrijeme.
Srećom je puno ljudi jako usporilo događaj.....
Bilo mi je žao da Dijete nije samnom,
jer je moja zamišljena verzija događaja
bila da se prošetamo oko Jelačićevih dvora,
i u Zaprešiću nešto ubacimo u kljun
al kad nije htjela - nije htjela.
Ko u pjesmi.
Osim svega,
danas sam se u mislima doticala tri važne teme koje me more,
pa se sad na kraju dana osjećam ko da sam bila kod psihijatra.
Al dan nije gotov,
Dijete laufa uokolo,
a ja sam večeras taksist za Starije.
Srećom ili ne,
Nonotu u dom večeras stiže Kolinda Grabar Kitarović,
pa ne idem tamo, nije sigurno da se može ući.
To ću sutra,
jer kao što se zna,
prvi dan nove predstavlja sažetu sliku onog što nam dolazi.
A to je to, grintavi starkelja i ja.
Ne zna način kako da mi pristupi
da me bolje zagrize i siše
ko prava zmija
pa je polupitom/polubijesan, ne može se opredjeliti.
ne zna samnom,
koji mu je bolji način da me čim kompletnije *****,
i priskrbi si energije za opstanak.
Voljela -bih-da-griješimmmm-la-la-laaaaaaaaaa
*********************************************************************************************
Ipak,
jelte.
Za one koji žele znati više,
tj. za sve:
Post je objavljen 31.12.2018. u 17:09 sati.