Svako jutro iznova
buđenje u nedostajanje
buđenje u rupu
ne znam kako se to može popraviti
učiniti prihvatljivim
učiniti
prikladnim za život
to nemanje
možeš misliti na druge osobe
baviti se drugom osobom
voljeti druge
ali i dalje
voliš i ovog kojeg nema
i ta bol u prsima
uvijek iznova spoznaja po buđenju
i još bezbroj puta svaki dan
ne znam čime se može izliječiti
zaboravom?
kako čovjek zaboravi muža da je postojao?
nije mi jasno
(jasno, on postoji i sad,
i upozorava me da je vrijeme da idem,
'samo' ga u tijelu nema)
ali to da ga u tijelu nema
to je stalno isto žestoka bol
pri svakom ponovnom osvješćenju
svaki tren
svakoga dana.
Mislila sam ovdje pustiti 'Where are we now'
jer sam jučer tisuću puta
naišla na tu njegovu omiljenu pjesmu,
ali pri zvuku onog prvog akorda,
samog početka,
već tu sam
slomljena u nepovrat.
Post je objavljen 02.12.2018. u 08:25 sati.