Naš dan u Gorskom kotaru
Organizacija je bila na nivou. Hvala tehničkoj službi i osoblju. Sve potrebno bilo je pri ruci: medica, 2 višnjevače, amareto, belis, aronija, čips, kikiriki, kolači... Za muziku bila sam zadužena ja. Za cirkusiranje i plesanje po autobusu opet ja i ekipa sa prednjih sjedišta. Vozač je mučke podnosio naše pjevanje tj. deranje... Autobus se treskao od plesa.
Prva zdravica Baderna, druga Pazin, treća na Učkoj. Poslije se više ne zna.
Autobus se orio klapskim pjesmama i starim hitovima.
stalagmit - Blažena Djevica Marija Snježna
stalaktiti - špageti
ekspres lonac - preteča parnog stroja
afrička donacija jednog kolekcionara
Poslije Fužina Rijeka - šopingiranje.
14.10.2018. u 10:04 | 11 Komentara | Print | # | ^
jutro poezije za tebe
zvijezde su rekle svoje
umirem pod tvojim rukama
sve što je moje je tvoje
prepuštam se slatkim mukama
koliko čežnje dao si meni
toliko ljubavi ja šaljem tebi
budimo dušo zaneseni
ostanimo beskrajno zaljubljeni
xxx
baš tu
gdje počinje strepnja i nada
baš tu
gdje se dodiruju ljubav i sreća
baš tu
gdje sam zapisala zavjet ljubavi
baš tu
tu me
dodirni
tu me
poljubi
baš tu
da poletim
spustim se
sletim
u krilo tvoje
xxx
na pučini ljubavi
u pličini snatrenja
u beskraju maštanja
srela sam te
na osami stijene
u pjevu zvijezda
u susretu valova
zavoljela sam te
xxx
dozvoli mi da te volim
samo tako ja bit ću ja
nemoj da te molim
želim biti samo tvoja
ne dozvoli mi da odletim
tinjam nemirom zarobljena
potapšaj mi krila kad poletim
spram tvog puta zaljubljena
xxx
večer poezije za tebe
xxx
ništa mi ne trebaš govoriti
misli ti znam čitati
tvoja djela o tebi će progovoriti
ne trebam ti ništa crtati
xxx
Osloni se na mene
nasloni glavu na moje rame
i reci mi riječi najljepše
nasloni se i slobodno plači
neka te moji stihovi utješe
izgubio si ljubav, vjeru u ljude
prošao preko milijun dolina
za tebe danas nek' ova pjesma bude
umilna muzika tisuću violina
nasloni glavu na moje rame
i tiho me najnježnije poljubi
lijepo je kad se ljubav rađa
uzvišena u danu što se gubi
izgubio si ljubav, vjeru u ljude
prošao preko milijun dolina
za tebe danas nek' ova pjesma bude
umilna muzika tisuću violina
xxx
Nježno, nježnije, najnježnije
tiho, tiše, najtiše
tiše od treptaja oka
tiše od travke koja spava
tiše od najtiše tišine
ja ti šapućem
da te ljubim
xxx
ljubi me
kao što muškarac
koji brodi zvijezdama
ljubi svoju muzu
ljubi me
poljubac
po poljubac
ljubac
po ljubac
baćin
po baćin
kiss
po kiss
Kuss
po Kuss
baiser
po
baiser
poljub
po poljub…
ljubi me
jer bez ljubavi
ja ne znam ljubiti
xxx
želim
da si
sad
tu
meni
iza leđa
da zajedno
stvaramo
stihove
o nama
xxx
Ako ne voliš me ti
pssssssssssssssssssssst!
nemojte mu reći
da je vladar
mojih snova
tiho govorite
da ne čuje
da je na raskrižju
ljubav ova
pssssssssssssssssssssst!
nemojte mu kazati
da zaboravih
kako izgleda
i da su dani
dugi, predugi
pssssssssssssssssssssst!
nemojte mu reći
da će ga zamijeniti
netko tko me voli
netko drugi
xxx
Što mi je donio blog
U neko davno doba kada nisam bila najbolje otvorila sam i pisala na više blogova. Na njima sam praznila svoje misli, tješila se, pisala poeziju, zazivala nekog meni dragog i vas zasmijavala. Ti blogovi su netragom nestali. Ugasila sam ih.
Onda sam jednog dana, nakon nesretnog ili pak sretnog tipkanja sa Franjom sa jedne naše televizije, otvorila blog i fejs da me pronađe. Blokirali su nas. Nema što nisam napravila da me pronađe. Jesu li se tako zvijezde posložile, je li tu netko nepoznat umiješao svoje prste ili je Franjo bio izmišljena priča dokonih operatera, ja ne znam. Čekala sam ga pune dvije godine, čini mi se, a onda sam ga otpustila i prekrstila u Vranju.
Franjo, Vranjo je s vremenom postao legenda, zvijezda kojoj jedna žena posvećuje stihove, mit idealnog muškarca; što ti ja zna što sve ne i naravno osoba koja jako živcira našu Anči. Franjo je postao Melina utjeha, Franjo je postao dio nje i kao takav prateći vokal njene skladbe, njene pjesme, njenog veselja i nade; a kao takav i zaštićeni proizvod Bloga.hr.
Jednog dana, ne sjećam se više kada, valjda već 3 godine, blog, točnije Random Heart je spojio mene i Zvonku i postale smo prave prijateljice. Hawkeye mi je ponudio pomoć i popravio auto, u snijegu napisao poruku od Franje, pravi prijatelj. Belllarte mi je uslišio želju i došao u razred da razveseli moju djecu pravljenjem kažuna, pravi prijatelj. A dogodio se i više susreta blogera na kojem sam upoznala podosta blogera, ljudi koji zrače pozitivom. Dogodilo se i to da su neki blogeri ugostili Mene i Zvonku na proputovanju prije 2 godine i da još uvijek sa sobom nosim u srcu dušu pravih ljudi, ljudina (Nisan El Diablo, Kupus, Nisa, White Lillith, Moj prijatelj Nenad i još neki koji žele biti anonimni). Ovo ljeto posjetio me je rođo Kupus sa svojom ženom i smijali mso se do suza.
Ne tako davno,kad nisam bila najbolje, dogodio se za mene tragičan gubitak. Umro je moj poznati rođak, rođak kojeg zbog glupih obiteljskih svađa nikada nisam upoznala. Taj dan ostat će mi uvijek u sjećanju. Gorka pjesma Edgara Allana Poea „Gavran“ i stihovi „nikad više“ još mi zvone u ušima… Nikad ga neću moći prežaliti.
No Bog je htio da me razvedri. Na blogu sam, ne znam ni ja kako, ni čime zasluženo, dobila 5 rođaka, 5 planina od blogera koji me zovu Rodce (Freš, Domenico, Diablo, Kupus i Prozirni). Evo, znam da ne vidite, al razlijeva mi se širok osmijeh licem, sada kad ih nabrajam. Čast mi je prezentirati tih 5 mušketira. Sretna sam, presretna, što danas spoznah, kakvo bogatstvo imam.
Do daljnjega ostajem vjerna blogu i Vranji, kom krivo, kom pravo.
Što da ti danas pričam?
Danas zlato imam pregršt pjesama koje duboko u meni strše i žele van. Ne dam im. Gušim ih. Neka zveče mnome…
Danas dušo imam ono nešto što se zove tiha patnja u iščekivanju…
Danas dragi imam sve što je zapisano u zvijezdama za nas dvoje; na dlanu čuvam to malo nježnosti, kao kap vode; da ne prolijem slučajno, da ne ostanem bez tebe…
Danas ti jedini, kao i svih ovih dana, mislim na tebe, na nas; i pitam se koliko su teški moji uvjeti da budem jedina; zar nije to jedino razumno rješenje u svijetu lažnih ljubavi…
Danas ti srećo vjerujem u tebe, čak više nego u sebe, jer danas je još jedan dan više mojeg voljenja tebe…
Danas te mače moje volim onako kako znam da bi ti volio: tiho, nježno i blago; i nemam straha da me ti ne voliš…
Danas ću srce opet biti sama s tobom, pričat ću ti svoje dogodovštine kako prosipam bisere i smijat ćemo se u mašti, ti i ja, ja i ti…
Sutra, što će biti sutra? Hoću li podnijeti još jedan dan bez tebe? Hoću li te delitati? Hoću li zamotati sve svoje osjećaje u jedan svežanj i bacit ih u smeće?
Danas voljeni znam da te volim svim srcem… Ne dozvoli da ova ljubav nestane!
Oli je prošla revolucija?
Dobro ljudovi jel počela ta revolucija? Ova Mela je prošvikala sto na sat. Cmolji, piše pisme, zavija, uzdiše… Ko će je smirit majko moja?
Ajmo lipo se poredajte i pribilježite šta će ko pridonit za blogersku revoluciju. Ja mala Vranjina, napuštan Melu nek tuguje, ja ću s vama da drugujem. Lipo ću se podvojiti, ako triba i potrojiti.
Ajmo napravit dernek, onako kako je bija napad na Cetinu. Zna li ko di su Zlatna dijeva i Marioneta???
Moj doprinos našoj revoluciji je litra črnega plavca, malo sira i maslaca, pola kile pancete i šarene salvete. Ponit ću i zeru čokolade, malo marmelade, kuščić smija i vriću drangulija.
I Ajduk živi vječno, nek se zna!!!
Ako van nije do revolucije ondak lipo odgovorite na pitanje:
Ko je najluđi na ovome blogu? I revolucija će odma početi: Ahahahahahahhahahahha...
Otpustit ću te
Otpustit ću te kad poželiš
sanjat ću snove koje mi daruješ
pospremat sjećanja kojima caruješ
al' otpustit ću te kad god poželiš
zarobit ću samo ono što želiš
ljubit ću kad kažeš da mogu
bit ću zahvalna tebi i Bogu
na onom što imam
i onom što nemam
ne želim ništa što ne želiš ti
ako želiš zbogom:
Zbogom ljubavi!
xxx
Tuga i ja
tugo moja gdje si me tražila
zar ne znaš da sam loše spavala
zar ne slutiš da te se bojim
zar ne vidiš da o ljubavi dvojim
tugo moja zašto si me pronašla
zar ne vidiš da sam prozore zatvorila
zašto mi pjevaš kišom i jeseni
zar ne slutiš kome se veselim
tugo moja gdje ti je granica
zar ne vidiš da sam zadnja stanica
na kojoj sam sva usplahirena
zar ne osjetiš koliko sam uznemirena
xxx
ako se ikad budem smijala
ovim stihovima
ako se u tvome krilu budem opijala
ljubavnim dodirima
neću te povrijediti
neću te gnjaviti
(malo ipak hoću)
samo ću ljubav
slaviti
xxx
ako te otpustim
i dopustim
da odeš
znači li to
da se nisam za te borila
da sam se od traganja umorila
ako te otpustim
i dopustim
da druga te voli
znači li to
da sam te manje voljela
da sam te manje od nje željela
ako te otpustim
i dopustim
da te nemam
hoćeš li znati
koliko sam žrtvovala
za tvoju sreću
xxx
Želja
zvijezda je pala
ono veče
ja nisam stigla
da poželim
mogu li sada
ukrasti trenutak
svemira
i vratiti večer
koju želim
xxx
kažu mi da muškarci
vole imati,
al' ne vole biti nečiji
kažu mi da muškarci znaju lagati,
al ne vole biti lagani
kažu mi da muškarci
vole biti voljeni,
al ne znaju voljeti
kažu mi da muškarci
vole osvajati,
al ne vole biti osvojeni
kažu mi da…
ne vjerujem im
xxx
Baš neću
xxx
neću dati nikome koordinate tvoje
sad zaključavam odaje svoje
čekam tebe
neću da me ičije ruke dodiruju
poljupci tvoji još me miluju
čekam tebe
neću da mi itko tepa, šapuće
samo s tobom želim svanuće
čekam tebe
neću da itko kaže da me voli
iako me šutnja neizmjerno boli
čekam tebe
xxx
baš neću ti reći zbogom
sad kad smo se sreli
nakon desetljeća traganja
u dva stoljeća
i dva tisućljeća
baš ti neću reći zbogom
jer sam te tugom tražila
čežnjom zavrijedila
suzama okupala
baš ti neću reći zbogom
e baš neću, neću i gotovo
xxx
neću biti tvoja kurtizana
ni previše nalickana dama
neću biti zabava tvoja
ni bezimena igračka bez broja
ostajem dušo vjerna sebi
ostajem dušo vjerna tebi
iako si moj poraz i moja pobjeda
ti moj si podvig, nada moga pogleda
Možda
možda jednog dana prestanem ti pisati
no vrijeme neće moći izbrisati
sve što sam ti gradila kroz život svoj
sve što sam ti tepala da budeš moj
možda ću jednog dana sve pjesme spaliti
i za njima ću kasnije gorko žaliti
al' nikad neću do zadnjeg daha
zaboraviti da voljeh bez grižnje i straha
možda će netko reći da fantaziram
možda ćeš se ti prepasti što idealiziram
al vjeruj mi dušo takva ljubav postoji
kad Bog uplete prste i nas spoji
Došlo vrime od revolucije
Dragi moji sugrađani blogeri i blogerice,
mislin da je sazrilo vrime da se diže ustanak kontra sviju koji zanemaruju našu emocionalnu inteligenciju.
Kao 1. sve provokatore stihoklepce koji se šuljaju tu po blogu prokažimo i izvedimo i prid časni blogerski sud, da vidimo ko tu koga maže, ko tu koga laže i koja je pisma koga ubola u dušu. Tužit ćemo i za duševnu bol, nastranost, uznemiravanje i pomodarstvo.
Dosta je bilo demoralizacije stihovima, degradacije pričama. Ko tu koga voli, zavodi, navodi, privodi, izvodi, preporodi… Nije da me nešto jako boli, al' nekima duša izgori.
Eto ona nesritnja Mela cili blogerski staž kuka za Franjon koji je reinkarnira u Varnju; piše mu pisme i priče, a od njega godinama ni glasa. Jel' ona normalna? Bolje bi joj bilo da se zaljubila u našeg virtualnog Patka.
Šljemove u ruke i istrijebio dušmane. Nema više srcedrpajući pisama ka npr. „dođi dušo u postelju moju, daj mira mome nespokoju“.
Naša savjest je gđa. Anabellina, a sutkinja Lionica. Freš je kontrolor leta, a Kupus zadužen za internetsku špijunažu. U ustanku sudjeluju svi stihoklepci koji imaju čistu savjest.
Ajmoooooooooooooooooooooo svi stihoklepci časnih namjera uzmite pero u svoje ruke i zavladajte Blogom.hr. Neka se opjesme pjesme, neka zazvone rime, neka tišina utihne i nastane ljubavni zemljotres. Da vidimo ko je jači, provokatori ili mi!!!
...
Kada ova pjesma dođe
k tebi
uzmi je ko malen darak
k srcu
podari joj snagu
i ona će
propjevati
...
Evo, ova pisma je čisti školski primjer iskrene zaljubljenosti.
poljubi me
...poljubi me baš tu
gdje piše tvoje ime
odijeni mi osmijeh
sačuvaj od zime
ponesi me u hlad
da ne izgorim od sreće...
moja ljubav baš tvoju
ljubav hoće
