moja maza
ima jedan macan mali
koji mene strašno pali
pa ga gnjavim simo-tamo
spasa mu nema, to već znamo
po tijelu mu prebirem
k'o po klaviru da sviram
a on gudi da je milina
moja slatka, mala, prva violina
prede u uznesenju svom
prati zanosni ritam moj
dok plešemo tako tango na plahti
ne želimo ploviti na velikoj jahti
macanu mojem dostatna sam ja
on meni dovoljan za sva vremena
dok gledim ga umilno, samo jedno želim
da dugo, dugo, s njim život dijelim
šmrc, šmrc, šmrc
Eto sutra trebah odijenuti novu haljinu i nove sandale i krenuti sa svojim Ribicama u nove školske pobjede. No nikad nije dobro puno se unaprijed radovati, planirati, jer eto zna se izjaloviti.
Al' šmrc, šmrc - šmrcam, kišem, kašljem da je milina. I temperatura je 37, što je za mene koja sam osjetljiva na respiratorni sustav, znak da ostajem doma, jer ova me temperatura rastura. Za slučaj temperature dobih i trodnevni antibiotik da zaštitim pluća. Puna sam katara i sva je kuća kontaminirana. Ne možeš kihanje obuzdati. Dite je sa mnom, ne mogu ga izolirati.
U zadnju godinu dana jezik me svako toliko peče i žari, ručni zglobovi bole jedan po jedan od prstiju, zapešća, lakta i ramena. Neman ni osteopeniju ni osteporozu ni reumu, kažu nalazi. Koji je to vrag bog zna? Tko zna koliko sam se puta srela s coronom i jesam li je imala?
Ovo je prvi puta u 32 godine staža da me nema na početku školske godine zbog možebitne viroze, alergije ili ne daj bože corone. Sutra valjda budem znala.
Ako me ne utješe tirmisu i smokve ne znan tko će i što će.
Baš se osjećam onako bez veze. A opet nije u redu da jočem i zdvajam kad ta moja šmrkavost, katar i lagana nemoć nisu smak svita.
Eto sad ću opet vratit ona 2 kg koja sam ovo ljeto na jedvite jade skinula. Uf, uf, uf. Idem sada povećati svoju masu. Ne mogu odoljet ni kolaču ni smokvama.
Budite mi pozdravljeni. Svima želim sretan početak školske godine, a ja ću najvjerovatnije tjedan dana bolovati jer toliko kod mene traju i najmanje respiratorne infekcije.
05.09.2021. u 19:28 | 21 Komentara | Print | # | ^
zagonetka
da ti budem slatka zavrzlama
da ne budem dosadna „kao mama“
u iznenađenju nek' ti moje lice blješti
da se pitaš: kada ćemo se sresti
koje lice ću danas pokazati
u kojem liku ću se sutra skrasiti
zagonetka tvoja, bijah i bit ću
radovat ću se svakom tvojem otkriću
jer i mene veseli što tebe veseli
ne razotkrivam se ni samoj sebi
i iako te volim srcem cijelim
nikad me cijelu otkriti nećeš
rušit ću uvriježene pute i mostove
graditi nove ceste i pontone
malo ću režati, malo umiljavati
malo bježati, malo dodijavati
za tebe sam stvorena baš ovakva kakva jesam
zagonetna zagonetka
svakog dana nova odgonetka
vragolasta
budalasta
sretna bučna ili tiha
kad sam krhka tebe gladna
s tobom snažna i kad sam jadna
dosljedna u ljubavi
sa tisuću lica
i milijun zvijezda padalica
tvoja ljuta papričica
meni fali
Rodjak Freš
10.08.2021. u 21:53 | 17 Komentara | Print | # | ^godišnji odmor
...malo sam odmarala, malo bila kod dragana, malo-puno plivala... i onda se raspištoljila pa krenula u osvajanje kućnih radova...
...sjedim na terasi, pijuckam bazgu sa mišjom rasvjetom i čitam vaše blogovijesti...
... pozdrav adminu, i onom odprije i ovom sad... vježba NNNI (ništa nas ne smije iznenaditi) odlučna je za postizanje nirvane, cool osjećaja da te nitko ne more izbacit iz takta, opuštanja uz gutljaj soka i vjetrića s mora, osjećaj moći u zvjezdanoj noći...
P.S. U editoru ne radi umetanje fotografije!!!
Admineeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!
Admiiiiineeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee sve je ok. Počini! 27.07.2021. u 23:21 | 13 Komentara | Print | # | ^
lampa
Kad netko razmišlja unaprijed, pazi i brine da se ne spotičeš u mraku o šlape, da ne udaraš u okvire prozora, o stol, rub kreveta...
Ljubav je kad netko kupi lampu!
Ljubav je izvor svjetlosti, lampa je samo predmet.
di ima dima ima i vatre
Ako moj Vranjo večeras dođe nek' se nađe.
Dok san ovo slikala zapalila san krpu. Kuća je puna dima.
Ako ne dođe morat ću pojist cilu tepsijicu sama. Ajme ...
radujmo se
a mogli smo se i ne sresti
na ovoj životnoj prašnjavoj cesti
i nikada ruke splesti
a moglo je biti i da smo i dalje sami
čekali jedno drugo u tami
i „nikada“ da budu naši dani
život je spleo konce ljubavi
ipak smo obistinili što smo htjeli
sreli se i zavoljeli
radujmo se
jer sutra možda ne budem ja
jer sutra možda ne budeš ti
između nas vječnost
koja će nas razdvojiti
sjena ljubavi
Kad se sjena pretvori u skulpturu, kad skulptura postane stvarnost. 23.01.2021. u 11:04 | 24 Komentara | Print | # | ^
Didu Mrazu
Dragi Dide Mraz,
Hvala ti. Na ovaj datum, lani, poslah ti zamolbu. Dobih više nego što tražih.
