radujmo se
a mogli smo se i ne sresti
na ovoj životnoj prašnjavoj cesti
i nikada ruke splesti
a moglo je biti i da smo i dalje sami
čekali jedno drugo u tami
i „nikada“ da budu naši dani
život je spleo konce ljubavi
ipak smo obistinili što smo htjeli
sreli se i zavoljeli
radujmo se
jer sutra možda ne budem ja
jer sutra možda ne budeš ti
između nas vječnost
koja će nas razdvojiti