jedva čekam
tišina noći
srebrom optočeno si
klizim po tebi
ushićena
ne bojim se
dubine
ni mraka
moja si
ponoćna
mjesečeva
zraka
moj mir
xxx
sanjam kako ronim u tebi
čudesne svjetove otkrivam
sanjam da iznad tebe letim
tvojim se plaštom pokrivam
uvijek ćeš biti tu za mene
raskošno u ljepoti davanja
kad me srce zazebe
majka mojih ponovnih rađanja
xxx
tvoja sam, sva sam tvoja
more moje zvjezdano
kad bijah svoja, i ne bijah svoja
voljelo si me predano
xxx
kad ponestane ljubavi
u životu mojem
poigram se
čeličim
s mojim morem
xxx
naš savez je svet
ti ja, ja i ti
na hridi
tamo gdje počinje
i završava svijet
ti i ja, ja i ti
u dubini
xxx
kad mi bijaše najteže
ti si me tješilo
kad mi bijaše najgore
ti si me bodrilo
kad smo zajedno
prpošno se smijemo
u našem savezu
okrijepljeni isplivamo
xxx
nitko ne zna
tko probao nije
kako je to
kad se moje more
smije
prekobacuje me
preko valova
gurka me
ususret žalova
xxx
jedva čekam
da me obgrliš
valovitim pokretima
razgoliš
masiraš
pulsiraš
golicaš
diraš
miluješ
cjelivaš
jedva čekam
da u tebe zaronim
predam se
opustim
ronim
ronim
ronim
kao kraljica mora
u jatu meduza
bijah tješena
kao otrgnuta plutača
ushićena
bijah nošena
tvoja snaga
moja je snaga
tvoja mirnoća
moja je mirnoća
tvoj nemir
moj je mir
more, more moje
jako te volim
jedva čekam
da u tvoj zagrljaj
zaronim
MORE 29.02.2020. u 10:44 | 10 Komentara | Print | # | ^
tuga
uvijek si me pratila
kad sam ljubovala i snatrila
u mojoj sjeni kutrila
na loše ishode slutila
u svim ljubavima pobijedila
neumoljivo si me slijedila
nikad te nisam željela
evo, sada sam te zavoljela
dobro došla znanice stara
nek' jeca tužno gitara
nek' mi se trga srce u komade
nek' mi te nitko ne otrgne, ukrade
muči me joj jednom propalom ljubavi
zgnječi me otrovom neljubavi
borila sam se svojski protiv tebe
sad ti se predajem, tko te jebe
na „koncu života“ mojega
u kojem ne upoznah princa svojega
dokrajči me, rastrgaj kao zvijer
neću pobjeći, promijeniti smjer
naviknuta na tvoju blizinu
u moru osjećaja, tuge pučinu
ti si uništavala svaku nadu
ti za koju pišem ovu baladu
budi neumoljiva ko što si bila
uništavala sve što sam željela i snila
zato me ne štedi, udri što jače
nek srce cvili, neutješno plače
kad pomisliš da pobjedu si izvojevala
kad se budeš divila kako sam te opjevala
kad mi zadnju trunku sreće budeš ukrala
znaj da si se zajebala
uvijek ću ko feniks uzdignuti krila
uvijek ću biti ono što sam bila
neuništiva ljubav, za tebe prejaka
nisi me dokrajčila, nisam bez zraka
jebi se ti i oni koji su te donijeli
seronja do seronje, moje ljubavi nevrijedni
u sto pizda materinih goni se
mene od danas tugo kloni se
ni jedan seronja neće me više taknuti
ni jedan lažov neće me dotaknuti
u mojem srcu bit će mjesta samo za jednoga
predivnog, predragog, vrijednoga
sve nevrijedne seronjama ću zvati
ni jednom se cijela neću predati
zato tugo, odlazi od mene
nemaš što više tražiti kod ove žene
ZLATO
