tuga
uvijek si me pratila
kad sam ljubovala i snatrila
u mojoj sjeni kutrila
na loše ishode slutila
u svim ljubavima pobijedila
neumoljivo si me slijedila
nikad te nisam željela
evo, sada sam te zavoljela
dobro došla znanice stara
nek' jeca tužno gitara
nek' mi se trga srce u komade
nek' mi te nitko ne otrgne, ukrade
muči me joj jednom propalom ljubavi
zgnječi me otrovom neljubavi
borila sam se svojski protiv tebe
sad ti se predajem, tko te jebe
na „koncu života“ mojega
u kojem ne upoznah princa svojega
dokrajči me, rastrgaj kao zvijer
neću pobjeći, promijeniti smjer
naviknuta na tvoju blizinu
u moru osjećaja, tuge pučinu
ti si uništavala svaku nadu
ti za koju pišem ovu baladu
budi neumoljiva ko što si bila
uništavala sve što sam željela i snila
zato me ne štedi, udri što jače
nek srce cvili, neutješno plače
kad pomisliš da pobjedu si izvojevala
kad se budeš divila kako sam te opjevala
kad mi zadnju trunku sreće budeš ukrala
znaj da si se zajebala
uvijek ću ko feniks uzdignuti krila
uvijek ću biti ono što sam bila
neuništiva ljubav, za tebe prejaka
nisi me dokrajčila, nisam bez zraka
jebi se ti i oni koji su te donijeli
seronja do seronje, moje ljubavi nevrijedni
u sto pizda materinih goni se
mene od danas tugo kloni se
ni jedan seronja neće me više taknuti
ni jedan lažov neće me dotaknuti
u mojem srcu bit će mjesta samo za jednoga
predivnog, predragog, vrijednoga
sve nevrijedne seronjama ću zvati
ni jednom se cijela neću predati
zato tugo, odlazi od mene
nemaš što više tražiti kod ove žene
ZLATO
