jesen
Riječ
riječ
gromka i snažna
može da razara
mase zaludi
manipulira
al' i da stvara
snaži i budi
zoru zarudi
riječ
može „mrtvog iz groba dignuti“
nemoćnom utjeha biti
zaljubljivog „izludjeti“
riječ
poruka puna žudnje
snaga kojom se pokreće ljude
ufanje onima koji vjeruju
vrelo života, zalog postojanja
najdivnija sinfonija, oda, nada
riječi su oduvijek bile jake
malene, tihe, grube il' slatke
njima se grade piramide
i kule od pijeska
s njima se budi tuga
u njima se sreća bljeska
mnoge
riječi
na ispitima iskrenosti
šutke su pale
i sve što je lijepo
lažima
pokopale
riječima
se ne smije igrati
one mogu raniti i ubiti
kad
riječ
zašuti
ostaje tišina
golemi ponor
praznina
u kojem tražimo
riječ spasenja
riječ ljubavi
riječ pomirenja
xxx
želja mi je da ti skladam sonet
koliko si mi drag, njime kažem
ne postoji razlog da te lažem
i stihovima da zaplešem balet
svjetlu si intonirao notu
zrnacima sreću u me si spleo
i čežnju i radost, zazlatio veo
podario ljubav mom životu
šaljem ti zvončiće sreće moje
da te okite, sretnim učine
bez tebe me nema, djelo sam tvoje
smijeh i suze kad vrijeme mine
poklanjam ti kao znamenje moje
da nikada ne zaboraviš me
xxx
danas
sutra
prekosutra..
tko zna
moje srce može
stati
i k anđelima
odem
ples zaplesati
bi li ti tada
bilo žao
što nisao dao
a što si mogao
što nisi rekao
već prešutio
što se nisi više
sa mnom družio
što mi nisi više pružio
danas
sutra
prekosutra…
tvoj sat može stati
a ja se ne želim pitati
zato ti sada dajem sve
sve što imam, a u meni je
riječi koje vole i riječi meke
sanjarenja i maštanja i pute daleke
da mi ovaj tren, baš sad
budeš neizmjerno radostan
tko zna što donosi sutra
tko zna kakva nas čekaju jutra
xxx
Izgubljena u svemiru
na pola puta svojeg
u vrtlogu se našla
uvjerena da sam
svoju zvijezdu pronašla
prostranstvima svemira
vrludam
u crnu rupu
propadam
i nadam se
nadam
na drugom kraju
svemirske crvotočine
dočekaše me ruke tvoje
i osmijeh
i optimizam
moj Vranjo
moj idealizam
xxx
ne idem putima
koji me vode
daleko od tebe
jer tada bih
izgubila sebe
xxx
kapljicama
kap
po
kap
skupljah želje
u pehar
iz pehara
u pehar
pretakah
nektar
svojeg života
darivam te
nektarom
snage svojeg
čekanja
da mi budeš
smisao života
xxx
Koliko te volin po dalmatinski
volin te
„u pi… materinu“
toliko
da bi sad
sve po kući
razbacala
da bi sve pjesme
izbrisala
da bi sve misli
pretumbala
da bi samu sebe
zbombala
volin te
„a u pi… materinu“
odavde do Sjevernog pola
ma do nebeskih prostranstava i šire
do kraja svemira
volin te
do bola
a u pi… materinu
xxx
„A u pi… materinu“ u Dalmaciji je između ostaloga i mjerna jedinica za mjerenje količine biločega. Ona može značiti nešto malo, ali i obrnuto nešto ogromno, nemjerljivo veliko.
xxx
Jesen
nije to kiša
magla
mraz
vlaga
nije to tuga
sjeta
tišina
kraj
jesen je moja
puna boja
xxx
31.10.2019. u 13:50 | 15 Komentara | Print | # | ^
Doba od revolucije
300. post zaslužuje big revolution
Dragi moji, znate me kao borca, ratnicu i onu koja vodi svoje bitke protiv vjetrenjača. Upravo sam saznala nešto što san tribala znat oduvik i zato pišen ovaj post da se dobro ispucan.
Prvo ću sasut svu rafalnu paljbu na sve one koji su prijetvorni, koji lažu i mažu, koji su slatkorječivi bez prave podloge iskrenosti, koji za svoju korist iskorištavaju tuđe povjerenje.
Nakon rafalne paljbe slijedi torpedni napad bez upozorenja, sa svim raspoloživim sredstvima. I atomski s lijeva i atomski s desna. Nek se praši. Nek sve ide u p… materinu.
Povjerenje u ratu je zajebana stvar. Nikome, baš nikome ne triba virovat, jer neprijatelj je primazan svin mastima. Neprijatelj uvik vreba i traži slabu točku. Kod nas žena ratnica pucaju na ranjivost, nježnost i povjerenje; na čežnju, toleranciju, naivnost, humanost…
No ova ratnica, koja ima i svoju ratničku odoru, upravo objavljuje i rat samoj sebi: nema više povjerenja, nema više razumijevanja, nema više davanja druge šanse, nema više oprosta, nema više vjere u ljude, nema više… nema.
Ovaj rat za mene je završija. Ja san pobjednica. Nisan primjenjivala taktičke varke, a neprijatelj je; nisan kršila Ženevsku konvenciju, a neprijetelj je; nisan širila kontrobavještajne poruke, a neprijetelj je; nisan neprijatelja mučila ni degradirala, a neprijetelj je. Bila san poštena ratnica, prepoštena i pošteno san rat dobila. O ozljedama i ratnoj šteti neću vas davit. To je dio koji triba pritpit.
A sad iden pokopat mrtve i oplakat nedužne žrtve!!!
Spomenik ovon ratu nek bude pisma koju davno napisah.
Ratnica
vojnikuša
ljubavi
gazi blatnjavim
puteljkom
gorda
snažna
pobjedonosna
naoružana do zuba
s jednom mišlju
koraci njeni
zvone
u tišini
ona gazi sve jače
u duboko blato
i šljapka
ne osvrćući se
njena sjena
čas je iza
čas ispred nje
no ona gazi
u susret
neprijateljici svojoj
u okršaj
koji donosi
pobjedu
njena kosa
se ne vijori
njeno lice
je ozbiljno
njen pogled je mrk
ona gazi
ne posustaje
ona je
ratnica
ljubavi
u borbi protiv
mržnje
koja se u njoj
rađa
veljača 2014.
kockanje s ljubavi
igra
nikad nisam bila dobra
u šahu
ni igrama na sreću
a ni za igru ljubavnu
ljubavi moja
logirat se neću
previše se toga
na kocku stavlja
na duši tvoja igra
ožiljke mi ostavlja
neću se igrati
ni sad, ni ikad
jer ljubav je moj lijek
moj bitak
neću se poigravati ljubavlju
neću biti pijun ni kraljica
ni as, ni joker, ni dama
makar cijelu igru od života
proigrala sama
u ljubavi, koja igra nije
svi pobjeđuju, srce se smije
u ljubavi mojoj, koja igra nije
moja se istinska sreća krije
neću se poigravati ljubavlju
neću biti pijun ni kraljica
ni as, ni joker, ni dama
makar cijelu igru od života
prokockala sama
xxx
Život
stanice vlakovi
granice gradovi
putnici koferi
dolasci odlasci
vrijeme pristiže
vrijeme odmiče
vrijeme opominje
vrijeme sustiže
vlakovi bez stanica
gradovi bez granica
putnici bez kofera
dolasci i odlasci
bez voznog reda
xxx
putovi života
Putovi života
svaki vodi nekamo
ka cilju
koji
čekamo
hrlimo mu
jurimo
putujemo
za vrijeme
ne marimo
putovi se
križaju, razilaze
neki se nikad ne
spoje
paralelno putuju
svoj pravac prate
bez želje da se na
raskrižje vrate
na svojem putu
uzbrdo i nizbrdo
mi ljudi žurimo
posustajemo
il se vraćamo
za put poneki
kartu plaćamo
neki se uputiše
putem vrijeme da sustignu
neki sretno stignu
neki usput
riješe enigmu
poneki se vrte u krug
ne znaju pravac pravi
gube se i traže izlaz
dok ne uvide
da su u slijepu ulicu zalutali
put nam može biti
svijetao i bez prepreka
nekima pun trnja
put je izazov, avantura
u koji putnik bez cilja
s namjerom srlja
kad se put zaplete
u petlju
i kad nam se učini
da smo na pogrešnoj cesti
baš tada se može
dogoditi
da će nas jedna traka puta
na pravi put izvesti
samo treba znati odabrati
put pravi
ili imati sreće
katkad jednostavan zadatak
ovisi
koji smo put u glavi zacrtali
uz put nas vode znakovi
prometnici i semafori
koje neki redovito krše
pa ih put odvede tamo
gdje ne žele da završe
kamo god u životu
putovi naši nas vode
svi težimo jednom
putu ljubavi i slobode
nije pogrešno na putu zastati, stati
nije sramota na putu zalutati
grijeh je od puta odustati
xxx
Vrelo
iz planine
iz dubine
Zemlje
utrobe
njene
izašla je
voda čista
vrelo mojeg života
voda pitka
voda bitka
u njoj se krijepim
umivam
kad god zaboli
u vrelu uživam
pojačati snagu vjere
ugasiti žednom žeđ
divota
može samo vrelo
vrelo mojeg života
xxx
antitalent
tamo daleko
daleko kraj mora
tamo je selo moje
tamo je ljubav moja
tamo je selo moje
tamo je ljubav moja
hajdemo draga
da sretno živimo mi
jer mladost prolazi brzo
i život taj nesretni
jer mladost prolazi brzo
i život taj nesretni
Nije moja, al je pjevušim od maloprije. Jel od muke ili silne mazarije, ne bi znala reć.
Samo znan da od mene slikara nikad biti neće, ma koliko silno ja to željela. Ušta utuče nekoliko sati???
Kako se ono kaže: "Ponestalo babi posla, pa namakla prase."
Jeste li kad radili sliku od lupine od jaja??? Eto ja se ludirala.
Svi koji budu hvalili moj izraziti talent bit će brisani!!!
Ko se pripozna nek se ulipša. Hahahahahahahaha...
ljubav i neljubav
nikome
baš nikome
neću dati
da me zanemaruje
da mi snove razbija
da me nejavljanjem ubija
da me rastoči u bol
da bude na rani sol
nikome
baš nikome
neću dati
da mi snove razbaca
da sa mnom talasa
da me iz kolosijeka izbaci
da mi ljubav odbaci
nikome
baš nikome
neću dati
da moje vrijeme trati
da me zapostavlja
da me na kraj balade stavlja
da me ignorira
da sa mnom manipulira
nikome
baš nikome
neću dati
da me rastužuje
moja ljubav to ne zaslužuje
poseban doživljaj
Razbacali smo se ushićeno gledajući drveni srednjovjekovni dvorac. I djeca i mi odrasli bili smo presretni. Sunčan dan je bio, sunce nas je mazilo.
Odjednom sam digla pogled. Nebo se raspuklo u tisuće malih oblačiča načičkanih, zguranih jedan do drugoga. A sunce je i dalje sjalo. Kako? Ne znam. Nikad nisam vidjela takvo nebo. Evo još jedan za mene poseban doživljaj.
- Pa nebo je maloprje bilo vedro? Odakle su se stvorili?
- Moram to zabilježiti fotoaparatom.
Uočila sam srce, pomislila na moga Vranju i nasmijala se.
Nakon pola sata, kad sam ponovno pogledala u nebo ono je bilo čisto kao suza. Nigdje oblačka. Gdje su se samo skrili? Kamo su otplovili?
Volim kad me priroda iznenadi. Smatram to posebnim poklonom.
23.10.2019. u 21:25 | 19 Komentara | Print | # | ^
budi mi sretan
želim te upoznati
iznutra, izvana
sa svih strana
u tvoju dušu
na tren ući
pod tvoju kožu
se zavući
očima tvojim
sebe gledati
osjećajima tvojim
sebe razgledati:
da vidim
koliko sam ti
lijepa i draga
da proučim sebe
„sprijeda“ i „straga“
da spoznam
zašto me ljubiš
da znam
jel za mnom
glavu gubiš
želim te upoznati
iznutra, izvana
sa svih strana
u tvoje misli
zalutati kradom
da vidim koliko me
vidiš mladom
u tvoje snove
ušetati krišom
da vidim smatraš li me
svojim slatkišom
želim te upoznati
iznutra, izvana
sa svih strana
i ne znati ništa
što htjedoh maloprije
jer osjećam dobro
tko mi se iskreno smije
želim te upoznati
iznutra, izvana
sa svih strana
tako da otkrivanje
bude mi tajna
tvoja iznenađenja
moja kolajna
xxx
obećah si
evo sad, ovaj tren
da ću biti tvoj Volatren
koji će ti križa
izliječiti
koji će te smijehom
izliječiti
evo, upravo ti pišem
pjesmu bez veze
bitno je da stihove
tebi vezem
i da ti ozarim lice
odagnam misli
od svakodnevnice
kad ti izmamim osmijeh
onda ću te poškakljati
da mi se baš od srca
možeš nasmijati
xxx
jednom
će doći
taj dan
znam
kad ću
u tvojem
krilu
zaplakati
suzama
reći
koliko si mi
drag
xxx
budi mi sretan
veseljem si odjeni
i najteže dane
kad noć zasivi
i oblaci se nadviju
svjetlost nek osvane
xxx
sada znam
budi mi
vjetar
što šulja se
kradom
treperi mi
u kosi
dok šetam se
gradom
i ja ću se
nasmijati
xxx
…i biti tvoja
najdraža boja
i biti snaga
tvoja draga
i biti stup
najbolji drug…
xxx
polagano
sasvim
polagano
lahorom
paperja
prilazim ti
ljubim ti
vjeđe
xxx
nosim te
tu
ispod
srca
u kutku
duše
nosim te
kao prsten
srećom
obavijen
xxx
Ljubav
optočena
srbernim
Mjesečevim sjajem
blješti
ljeska se po moru
tiho plovi
valovima
snova
xxx
sad znam
gdje je smiraj
nemiru mojem
u zagrljaju
tvojem
xxx
mislim na tebe
Ispred mene zadatak za posao koji moram izvršiti do ponoći, za sada ostaje samo sporedna tema dana. Imam vremena.
Misli mi se roje i lete ka tebi. Misli koje su veselice dana i noći. Hrlim im, pružam im ruke. Ponekad su i turobne jer eto nisi našao vremena da se javiš, a Vranjo bi uvijek trebao imati vremena.
No pustimo Vranju. On je idealan. On je moj izmišljeni lik, a ti si stvaran.
Kako da ti objasnim da po cijele dane mislim na tebe, a da nisam opsesivna i zatelebana bez razuma, kako se ono kaže „do daske“. Samo sam ošamućena tobom. Malo, malkice, minimalno… Hahahahahhha ponekad je potrebno i lagati.
Postao si moj vedar dan, kad se ne javiš i oblačan. Osjećam te u svakom sunčanom danu, u mreškanju mora, u vjetru koji mi mrsi kosu, u oblaku što pluta nebom, izlasku i zalasku sunca… Vidim te, čujem, mirišem, tamo gdje te nitko vidio ne bi, u svim prirodnim pojavama koje me vesele. Dovoljno je da otvorim oči i pogledam nebo, osluhnem pjev ptica, pomirišem kišni dan … i ti si tu.
Ušao si mi naglo u misli i napravio malu zbrku, zbrkicu koja se veseli svojem postojanju. Sada znam, kada izlaze ove riječi iz mene, da sam pronašla svoj izvor inspiracije, i taj izvor želim čuvati da ne presane, usmjeravati ka svojem ušću, sladiti se krepkom vodom iz njega i dati mu snagu da preraste u snažnu rijeku. Uvukao si mi se lagano pod kožu i ne mogu te se oterasiti.
Čeznem za našim druženjima, pogledima, upoznavanjima i nedostaje mi više konverzacije. Pri svakom razgovoru srce mi zatitra, pri druženju pogubim se i sve što htjedoh pozaboravljam. Koljenima mi klecaš i to me čini sretnom. Eto, moje veselje je počelo, sada, negdje na sredini mojeg postojanja. Nikad nije kasno, važno je da si tu.
Želim puno toga s tobom što ni sa kime nisam: da zajedno naslikamo sliku; da zaigramo nogomet i da ti zabijem gol; da napišemo zajedničku pjesmu; da zajedno skuhamo ručak, napravimo kolač; da zajedno beremo gljive; da proslavimo Novu godinu i naše rođendane na neobičan način; da vozimo bicikl kroz šumu, da idemo u maškare, putujemo podmornicom, avionom, raketom…
Znam te tako malo, i želim te upoznavati svaki dan, sve više i više. Želim te znati tako da ti znam čitati misli kako bih ti mogla ispuniti sve želje, kako bih bila baš ta koju si čekao.
Možda se pitaš jesam li luckasta. Znaš da malo jesam. To je dio moje osobnosti, mojega ja. Bez te doze šašavosti ne bih bila to što jesam.
Pitaš se možda jesam li zaljubljena. Odgovor je potvrdan. Ali, postoji jedan ali. Tvoja sam sve dok me budeš njegovao kao najvažniji krhki cvijet.
Maštam kako me osvajaš sat po sat, dan po dan, mjesec po mjesec, godinu po godinu. Zar si mislio da si me osvojio?
Sada trenutno, da ne bih bila dosadna, ne postavljam pitanja i ne šaljem poruke, a žarko želim znati: kako si, jel te koljeno jako boli, jesi si bolje, gdje si, što radiš, misliš li na mene… I tu se ulovim kako brinem. A birne li tebe to što brinem?
Dragi, ovo pismo i želja da ga napišem, izrodilo se danas, nekako spontano. U njemu ti šaljem svu svoju nježnost koju skupljah godinama u njedrima duše, u njemu ti darujem svu svoju poetsku dušu da je zagrliš i hrabriš. Znaš, meni treba ohrabrenja. Meni treba snažna vjera, jer predugo sam bila sama i razočarana u muški svijet.
Idem dalje ka svojim snovima nošena poezijom koju darujem tebi. To je jedan od načina da me upoznaš, da vidiš moja previranja, da spoznaš moj duh. To sam ja.
Stoj mi dobro moj viteže. Ne odustaj od sebe i bori se za mene. Ma ne moraš imati šaržer metaka, opasač s bombama i zolju, da ne kažem tenk. Dovoljno je da me voliš i da ja to osjetim. Dovoljno je da me veseliš.
Možda se pitaš jesam li danas sretna. Možda. Dobro pitanje. Kompliciran odgovor. Sretna sam jer znam da te imam. Malo sam tužna jer eto izostala je tvoja lakunoćnica i dobrojutarnica. Trenutno ne znam gdje si i kako si. Ali ja te neću dresirati ni programirati poput roborta. Budi to što jesi. Ja se već prilagođavam tebi, ali ne odustajem od Vranje koji će me veseliti…
Želim ti sve što želiš sebi. Želim ti sve najbolje.
Ljubim te.
Laku noć dragi Vranjo.
Tvoja Mela
xxx
U snu
večeras kad sklopiš oči
u san ću ti tiho na prstima doći
hoću li te ljubiti i maziti
ili šaputanjima razmaziti
hoću li biti tvoj mir i tišina
kao morska ravna površina
hoću li ti u zagrljaj pasti
il' tvoje cjelove za sebe krasti
večeras kad sklopiš oči
u san ću ti tiho na prstima doći
i bit ću ti snaga koja te bodri
i jastuk meki, morski, modri
i bit ću ti stijena koja te brani
od svih zala i nemani
večeras kad sklopiš oči
u san ću ti tiho na prstima doći
ako me ljubiš
mirnoća tvoja me opija
zavedana s tobom letim
stihove u strofe razvija
inspiracija kad te se sjetim
moj izvor, vrelo života
skakutava iskra svijeće
moj mir, radost, divota
ti, sreća koja me pokreće
xxx
zaslužio
si me
onog dana
kad si odlučio:
da vjernost je divna
da ljubav je trajna
da isplati se tragati
i pronaći me
zaslužila
sam te
jer sam te
znala
čekati
i veseliti ti se
xxx
ljubljah te
svakog dana
i radovah ti se
u predvečejrje
kada si sa mnom
lijegao
u moje snove
kucao
kao nepoznat
gost
ljubljah te
i onda
kada suzama
dozivah te
i sumornim oblacima
skrivah te
u svoj tajni
svijet
ljubljah te
tako silno
da su zvijezde
sklopile
savez
i krenule
da nam
pomognu
xxx
ako me ljubiš
ja ljubit ću više
i davati
milovati
i čuvati
da se nikad ne
izbriše
potpis moj
na ovaj stih
ako me ljubiš
ja ljubit ću više
potpisujem
xxx
ja tvoj sam oblak
ti moj si vjetar
što gurka me nebeskim
plavetnilom
u igri upoznavanja
igri lovice
xxx
zagrli me
i ne puštaj
u zagrljaju
nek svanu nam jutra
i zvijezde
isprate na počinak
zagrli me
i kad nisi blizu
stisni još jače
da zagrljena
ostanem
zauvijek
xxx
ja bijah ti
i kad se nismo
poznavali
xxx
11.10.2019. u 18:34 | 21 Komentara | Print | # | ^
on postoji
Za svekoliko pučanstvo i za Blog.hr moram reći, jer vidim da niste razumjeli, Vranjo postoji već godinu dana. Veselimo se jedno drugome, povremeno viđamo i uživamo u upoznavanju. On je moj kuhar koji mi još ništa nije skuhao, (lažem, je, slatko od smokava), ja njegova umjetnička dušica koja ga je proglasila vitezom.
Divno mi je s njim. On je prvi kojeg sam upoznala s jedne spajalice pa smo se malo udaljili jer su okolnosti bile takve i ponovno se sastali jer su zvijezde htjele to.
Ne želim tražiti dalje. Odabrala sam njega, s njim provela najromantičnije veče u životu kad smo se prvi put sreli (ovo ponavljam već 100 puta) i s njim želim dalje. Ako se slučajno dogodi da se nešto izjalovi, ja ne bih imala ni volje ni želje da tragam dalje. Želim da je on taj. Napravit ću sve da tako i bude. A mora se i on malko potruditi.
Zabavan je, zanimljiv, duhovit, nježan, dobrodušan, za mene zgodan i lijep - moj vitez. On je taj, ja to znam.
Ne očekujem od njega da mi piše pjesme i pisma, da mi svira ili sklada... Ne očekujem od njega da bude moja kopija. Želim da on bude on.
Od njega tražim samo da me čini veselom.
A ima bezbroj načina da to ostvari, malih sitnica koje meni puno znače. Npr. ne smije više zaboraviti ono što je meni jako važno jer sam taj dan skoro umrla od tuge. Zaboravio je dan našeg prvog susreta, a ja sam imala velika očekivanja od Vranje. Taj dan sam ga prekrižila kao Vranju. Taj dan sam bila prežalosna. Preplakala sam cijeli dan.
A onda sam shvatla da me ne pozna, da ne zna moje želje i za moju maštu. Da ne zna koliko sam osjetljiva i što me oduševljava.
Ponavljam još jednom Vranjo postoji i ja sam sretna.
Ovo je fotografija koju je on uslikao i pjesma koju sam napisala za njega. To će biti naša zajednička čestika svim zaljubljenima.
Je li sad sve jasno???
Hvala za blog dana!!!
vranjo i ja
Ovo će biti čestitka koja će putovati svijetom.
P.S. Otvorila san domaću radinost da prodajen svoje uratke, a što drugo nego čestitke. Za sada ni jedan hotelski gigant nije zainteresiran. Kad se propada, nek se propada sa stilom. Hahahahahahahahahahahahahahah
Iđemo dalje za iste pare!!!
08.10.2019. u 19:01 | 16 Komentara | Print | # | ^
