mislim na tebe
Ispred mene zadatak za posao koji moram izvršiti do ponoći, za sada ostaje samo sporedna tema dana. Imam vremena.
Misli mi se roje i lete ka tebi. Misli koje su veselice dana i noći. Hrlim im, pružam im ruke. Ponekad su i turobne jer eto nisi našao vremena da se javiš, a Vranjo bi uvijek trebao imati vremena.
No pustimo Vranju. On je idealan. On je moj izmišljeni lik, a ti si stvaran.
Kako da ti objasnim da po cijele dane mislim na tebe, a da nisam opsesivna i zatelebana bez razuma, kako se ono kaže „do daske“. Samo sam ošamućena tobom. Malo, malkice, minimalno… Hahahahahhha ponekad je potrebno i lagati.
Postao si moj vedar dan, kad se ne javiš i oblačan. Osjećam te u svakom sunčanom danu, u mreškanju mora, u vjetru koji mi mrsi kosu, u oblaku što pluta nebom, izlasku i zalasku sunca… Vidim te, čujem, mirišem, tamo gdje te nitko vidio ne bi, u svim prirodnim pojavama koje me vesele. Dovoljno je da otvorim oči i pogledam nebo, osluhnem pjev ptica, pomirišem kišni dan … i ti si tu.
Ušao si mi naglo u misli i napravio malu zbrku, zbrkicu koja se veseli svojem postojanju. Sada znam, kada izlaze ove riječi iz mene, da sam pronašla svoj izvor inspiracije, i taj izvor želim čuvati da ne presane, usmjeravati ka svojem ušću, sladiti se krepkom vodom iz njega i dati mu snagu da preraste u snažnu rijeku. Uvukao si mi se lagano pod kožu i ne mogu te se oterasiti.
Čeznem za našim druženjima, pogledima, upoznavanjima i nedostaje mi više konverzacije. Pri svakom razgovoru srce mi zatitra, pri druženju pogubim se i sve što htjedoh pozaboravljam. Koljenima mi klecaš i to me čini sretnom. Eto, moje veselje je počelo, sada, negdje na sredini mojeg postojanja. Nikad nije kasno, važno je da si tu.
Želim puno toga s tobom što ni sa kime nisam: da zajedno naslikamo sliku; da zaigramo nogomet i da ti zabijem gol; da napišemo zajedničku pjesmu; da zajedno skuhamo ručak, napravimo kolač; da zajedno beremo gljive; da proslavimo Novu godinu i naše rođendane na neobičan način; da vozimo bicikl kroz šumu, da idemo u maškare, putujemo podmornicom, avionom, raketom…
Znam te tako malo, i želim te upoznavati svaki dan, sve više i više. Želim te znati tako da ti znam čitati misli kako bih ti mogla ispuniti sve želje, kako bih bila baš ta koju si čekao.
Možda se pitaš jesam li luckasta. Znaš da malo jesam. To je dio moje osobnosti, mojega ja. Bez te doze šašavosti ne bih bila to što jesam.
Pitaš se možda jesam li zaljubljena. Odgovor je potvrdan. Ali, postoji jedan ali. Tvoja sam sve dok me budeš njegovao kao najvažniji krhki cvijet.
Maštam kako me osvajaš sat po sat, dan po dan, mjesec po mjesec, godinu po godinu. Zar si mislio da si me osvojio?
Sada trenutno, da ne bih bila dosadna, ne postavljam pitanja i ne šaljem poruke, a žarko želim znati: kako si, jel te koljeno jako boli, jesi si bolje, gdje si, što radiš, misliš li na mene… I tu se ulovim kako brinem. A birne li tebe to što brinem?
Dragi, ovo pismo i želja da ga napišem, izrodilo se danas, nekako spontano. U njemu ti šaljem svu svoju nježnost koju skupljah godinama u njedrima duše, u njemu ti darujem svu svoju poetsku dušu da je zagrliš i hrabriš. Znaš, meni treba ohrabrenja. Meni treba snažna vjera, jer predugo sam bila sama i razočarana u muški svijet.
Idem dalje ka svojim snovima nošena poezijom koju darujem tebi. To je jedan od načina da me upoznaš, da vidiš moja previranja, da spoznaš moj duh. To sam ja.
Stoj mi dobro moj viteže. Ne odustaj od sebe i bori se za mene. Ma ne moraš imati šaržer metaka, opasač s bombama i zolju, da ne kažem tenk. Dovoljno je da me voliš i da ja to osjetim. Dovoljno je da me veseliš.
Možda se pitaš jesam li danas sretna. Možda. Dobro pitanje. Kompliciran odgovor. Sretna sam jer znam da te imam. Malo sam tužna jer eto izostala je tvoja lakunoćnica i dobrojutarnica. Trenutno ne znam gdje si i kako si. Ali ja te neću dresirati ni programirati poput roborta. Budi to što jesi. Ja se već prilagođavam tebi, ali ne odustajem od Vranje koji će me veseliti…
Želim ti sve što želiš sebi. Želim ti sve najbolje.
Ljubim te.
Laku noć dragi Vranjo.
Tvoja Mela
xxx
U snu
večeras kad sklopiš oči
u san ću ti tiho na prstima doći
hoću li te ljubiti i maziti
ili šaputanjima razmaziti
hoću li biti tvoj mir i tišina
kao morska ravna površina
hoću li ti u zagrljaj pasti
il' tvoje cjelove za sebe krasti
večeras kad sklopiš oči
u san ću ti tiho na prstima doći
i bit ću ti snaga koja te bodri
i jastuk meki, morski, modri
i bit ću ti stijena koja te brani
od svih zala i nemani
večeras kad sklopiš oči
u san ću ti tiho na prstima doći
